Ako je prva lekcija ekonomije to da "nema besplatnog ručka", prva
lekcija politike je da nauči koristiti riječi tako da njihova
besmislenost izgubi na težini a dobije na efektu. Prvo je stvar zdravog
razuma, drugo je stvar retorike i umijeća obmanjivanja.
Krilatica da "nema besplatnog ručka", po predanju,
potječe sa divljeg Zapada. Naime, vlasnik jednog tamošnjeg saloona se
dosjetio kako da doskoči neugodnoj navici kopača zlata da, nakon već
treće-četvrte čašice, krenu sa kavgom i razbijanjem inventara. Objavio
je da svatko tko naruči dva pića dobiva besplatan ručak. No, kako bi
pokrio novonastale troškove, podigao je cijenu pića, tako da je cijena
ručka bila uračunata u cijenu pića. Posjetioci njegovog saloona su brzo
uvidjeli o čemu se radi, pa je tako nastala izreka o tome da taj ručak
nije "besplatan", te da se radi samo o propagandnom triku vlasnika saloona.
Iako je ova legenda stara nekih stopedeset godina, obmanjujuća snaga toga da postoji nešto "besplatno" nije nestala – bar ne u Hrvatskoj. Samoočevidna činjenica da na ovom svijetu nema ništa besplatno proizlazi iz okolnosti oskudnosti resursa, odnosno, u krajnoj liniji, fizičke konačnosti našega svijeta. Narodna mudrost bi rekla – "ni kod babe nema džabe".Svijet je konačan, a naše želje su beskonačne – iz ove dinamike duhovnog i materijalnoga svijeta proizlazi ono što se naziva ekonomijom, odnosno, ona drevna mudrost koju je čovječanstvo savladalo na samom ulasku iz divljaštva u civilizaciju – a to je umijeće efikasne alokacije oskudnih resursa putem onog što nazivamo tržište. Kada bismo živjeli u raju, u kome bi svega bilo u izobilju i gdje bi sve bilo zaista besplatno, ovo umijeće nam ne bi bilo potrebno, a vjerojatno ne bismo imali nikakav poticaj da bilo što radimo ili stvaramo, niti bismo ikad postali inteligentna i civilizirana bića, koja umiju koordinirati svoje aktivnosti na takav način da u oskudnom svijetu, ipak, nekako zadovolje svoje želje – nego bismo živjeli životom priglupih lijenčina u nekom predpotopskom komunizmu.
Tu spoznaju su, kažem, svladali prvi ljudi koji su se izdigli iz divljaštva u civilizaciju; ona je, također, bila sasvim jasna i pijanim kopačima zlata na "divljem Zapadu"; nju je naša narodna dovitljivost odavno pretočila u poslovicu; svima je to jasno – osim našim političarima (a, bogami, i ekonomistima). Tako je jučer osvanula vijest da je Gradska skupština u Zagrebu, na prijedlog gradonačelnika Bandića, usvojila odluku da će "svi osnovnoškolci u Zagrebu imati besplatne udžbenike". Iz teksta dalje saznajemo da ova odluka ne važi samo za ovu godinu, nego i za naredne četiri godine, kako je izjavio pročelnik za obrazovanje Ivica Lovrić, koji sugerira da bi tu odluku mogla i "Vlada preuzeti na sebe". Tada će, naime, svi osnovnoškolci dobivati udžbenike "besplatno". Što je, vjerojatno, vrlo moguće, jer je iz Vlade već nešto slično i najavljivano, a i sudeći po pozitivnim reakcijama puka, nije daleko od pameti da će i populisti iz ljevičarske vlade udariti u istu milozvučnu žicu "besplatnoga".
Ako vam dosad nije prisjelo, pričekajte, jer peripetije tek počinju. Naime, gradonačelnik Bandić veli da će za te udžbenike gradska vlast izdvojiti 38,5 miliona kuna (opa, dakle, i nisu tako besplatni!), da tih novaca sada nema, ali je on obećao da će taj novac nabaviti do sljedećeg zasjedanja Gradske skupštine. Odakle će Bandić taj novac nabaviti, da li iz svog džepa, posuditi od svojih prijatelja, ili nekako drugačije, ostaje zasad misterija. Ili ne baš? Jednostavno, gradonačelnik Zagreba će tijekom ljeta smisliti način kako da svakom Zagrepčaninu izbije iz džepa 40-tak kuna da bi kupio udžbenike. Ali, o tome kako će se taj novac izbiti iz džepa građanima skupština, naravno, nije glasala. Jedino nam ostaje da zaključimo da će Bandić oteti od svih građana novac kako bi kupio udžbenike djeci jednog dijela građana. Zaista odličan plan – izglasaš neku glupost, poput ove da djeci treba dati udžbenike besplatno (ta, tko bi imao što protiv toga?!), onda za taj uzvišeni i humani cilj – iako se radi samo o triku – ne biraš sredstva da ga ostvariš, makar otimao od građana iz džepova protiv njihove volje, i pokupiš kajmak – jer će ti zauvrat još isti ti građani aplaudirati što si ih opelješio kako bi djeci dao "besplatno" udžbenike.
Pitanja se dalje gomilaju – ako je do "besplatnih" udžbenika tako lako doći, zašto onda samo osnovci, zašto ne i srednjoškolci, zašto ne i studenti? Zašto Bandić ne "smisli način" da osigura i njima udžbenike "besple", čemu diskriminacija i čemu selektivnost? Zašto bi, na primjer, roditelji nekih srednjoškolaca ili studenata, mimo svoje volje, kupovali udžbenike za djecu roditelja osnovaca? Čak nema nikakve selaktivnosti pri tome, pa će ispasti da će siromašni roditelji (ili pak siromašni ljudi bez djece) kupovati udžbenike djeci nekih bogatih roditelja! Potom, poznata je izreka da "ništa nije tako skupo kao ono što je besplatno". Primijenjano na naš slučaj, to znači da će zbog ove odluke zagrebačke skupštine Bandić sad jako dobro kotirati kod izdavača udžbenika, jer postaje bitno za kojeg nakladnika će se Bandić odlučiti, od kojeg distributera udžbenike kupiti – i po kojoj cijeni? Ta cijena sigurno neće biti ona kakvu bi odredila tržišna utakmica – nego viša. Dosta njih se tu treba i "ugraditi", zar ne?
Tako ćemo, jeftinim političarskim trikom gradonačelnika Zagreba, dobiti nepravednu redistribuciju oskudnih resursa po višoj cijeni – a ne besplatno. I nećemo imati poštenu tržišnu transakciju između pojedinaca, već glomaznu koruptivnu akciju i "dogovornu ekonomiju" između političara i povlaštenih nakladnika i distributera. A sve o trošku građana (koji o tome, kao ni njihovi predstavnici u skupštini, nisu uopće niti glasali) a ne, navodno, "besplatno" – besmislici i sofističkom triku o kome su ovi politički mufljuzi u skupštini, u stvari, glasali.
Tako smo u jednoj socijalističkoj, populističkoj političkoj intervenciji u tržište udžbenika za osnovce, dobili kondenzirane ordinarnu nepravednu preraspodjelu oskudnih resursa (novca građana), antidemokratsku i autoritarnu odluku političara, koji glasaju za jedno a sprovode ono za što nisu glasali i koruptivnu djelatnost u najavi. I naravno, politički plus za političara koji takvu odluku sprovodi. Jer, čini se da su građani na nečem jačem od whiskeya – ili jednostavno nisu bistri poput američkih kauboja ili onih prvih ljudi koji su napustili komunistički raj – čim dozvoljavaju da im političari i vlasnici saloona jeftinim demagoškim i semantičkim trikovima prodaju muda pod bubrege; pardon – našim novcima, bez našeg pitanja, dijele okolo skuplje udžbenike kao "besplatne".
Kako stvari stoje, ni nama Osječanima se ne piše bolje, jer je i naš Bandić još u predizbornoj kampanji najavio da će nova gradska vlast također dijeliti osnovcima od 1. do 4. razreda "besplatne" udžbenike. Jedino se možemo nadati da će novog gradonačelnika Osijeka nesposobnost njegova tima spriječiti da se upusti u takvu, po svemu nepravednu, antidemokratsku, demagošku i koruptivnu akciju. Jer, teško je povjerovati da bi ljevičarska koalicija imala ikakvog zazora od izbijanja novaca iz džepova građana bez pitanja ili neskolona jezičkim akrobacijama i sofizmima a la Bandić. U Hrvatskoj, naime, mnogi još nisu izašli iz tog komunističkog raja, u kojem svuda okolo rastu besplatne stvari.
Iako je ova legenda stara nekih stopedeset godina, obmanjujuća snaga toga da postoji nešto "besplatno" nije nestala – bar ne u Hrvatskoj. Samoočevidna činjenica da na ovom svijetu nema ništa besplatno proizlazi iz okolnosti oskudnosti resursa, odnosno, u krajnoj liniji, fizičke konačnosti našega svijeta. Narodna mudrost bi rekla – "ni kod babe nema džabe".Svijet je konačan, a naše želje su beskonačne – iz ove dinamike duhovnog i materijalnoga svijeta proizlazi ono što se naziva ekonomijom, odnosno, ona drevna mudrost koju je čovječanstvo savladalo na samom ulasku iz divljaštva u civilizaciju – a to je umijeće efikasne alokacije oskudnih resursa putem onog što nazivamo tržište. Kada bismo živjeli u raju, u kome bi svega bilo u izobilju i gdje bi sve bilo zaista besplatno, ovo umijeće nam ne bi bilo potrebno, a vjerojatno ne bismo imali nikakav poticaj da bilo što radimo ili stvaramo, niti bismo ikad postali inteligentna i civilizirana bića, koja umiju koordinirati svoje aktivnosti na takav način da u oskudnom svijetu, ipak, nekako zadovolje svoje želje – nego bismo živjeli životom priglupih lijenčina u nekom predpotopskom komunizmu.
Tu spoznaju su, kažem, svladali prvi ljudi koji su se izdigli iz divljaštva u civilizaciju; ona je, također, bila sasvim jasna i pijanim kopačima zlata na "divljem Zapadu"; nju je naša narodna dovitljivost odavno pretočila u poslovicu; svima je to jasno – osim našim političarima (a, bogami, i ekonomistima). Tako je jučer osvanula vijest da je Gradska skupština u Zagrebu, na prijedlog gradonačelnika Bandića, usvojila odluku da će "svi osnovnoškolci u Zagrebu imati besplatne udžbenike". Iz teksta dalje saznajemo da ova odluka ne važi samo za ovu godinu, nego i za naredne četiri godine, kako je izjavio pročelnik za obrazovanje Ivica Lovrić, koji sugerira da bi tu odluku mogla i "Vlada preuzeti na sebe". Tada će, naime, svi osnovnoškolci dobivati udžbenike "besplatno". Što je, vjerojatno, vrlo moguće, jer je iz Vlade već nešto slično i najavljivano, a i sudeći po pozitivnim reakcijama puka, nije daleko od pameti da će i populisti iz ljevičarske vlade udariti u istu milozvučnu žicu "besplatnoga".
Ako vam dosad nije prisjelo, pričekajte, jer peripetije tek počinju. Naime, gradonačelnik Bandić veli da će za te udžbenike gradska vlast izdvojiti 38,5 miliona kuna (opa, dakle, i nisu tako besplatni!), da tih novaca sada nema, ali je on obećao da će taj novac nabaviti do sljedećeg zasjedanja Gradske skupštine. Odakle će Bandić taj novac nabaviti, da li iz svog džepa, posuditi od svojih prijatelja, ili nekako drugačije, ostaje zasad misterija. Ili ne baš? Jednostavno, gradonačelnik Zagreba će tijekom ljeta smisliti način kako da svakom Zagrepčaninu izbije iz džepa 40-tak kuna da bi kupio udžbenike. Ali, o tome kako će se taj novac izbiti iz džepa građanima skupština, naravno, nije glasala. Jedino nam ostaje da zaključimo da će Bandić oteti od svih građana novac kako bi kupio udžbenike djeci jednog dijela građana. Zaista odličan plan – izglasaš neku glupost, poput ove da djeci treba dati udžbenike besplatno (ta, tko bi imao što protiv toga?!), onda za taj uzvišeni i humani cilj – iako se radi samo o triku – ne biraš sredstva da ga ostvariš, makar otimao od građana iz džepova protiv njihove volje, i pokupiš kajmak – jer će ti zauvrat još isti ti građani aplaudirati što si ih opelješio kako bi djeci dao "besplatno" udžbenike.
Pitanja se dalje gomilaju – ako je do "besplatnih" udžbenika tako lako doći, zašto onda samo osnovci, zašto ne i srednjoškolci, zašto ne i studenti? Zašto Bandić ne "smisli način" da osigura i njima udžbenike "besple", čemu diskriminacija i čemu selektivnost? Zašto bi, na primjer, roditelji nekih srednjoškolaca ili studenata, mimo svoje volje, kupovali udžbenike za djecu roditelja osnovaca? Čak nema nikakve selaktivnosti pri tome, pa će ispasti da će siromašni roditelji (ili pak siromašni ljudi bez djece) kupovati udžbenike djeci nekih bogatih roditelja! Potom, poznata je izreka da "ništa nije tako skupo kao ono što je besplatno". Primijenjano na naš slučaj, to znači da će zbog ove odluke zagrebačke skupštine Bandić sad jako dobro kotirati kod izdavača udžbenika, jer postaje bitno za kojeg nakladnika će se Bandić odlučiti, od kojeg distributera udžbenike kupiti – i po kojoj cijeni? Ta cijena sigurno neće biti ona kakvu bi odredila tržišna utakmica – nego viša. Dosta njih se tu treba i "ugraditi", zar ne?
Tako ćemo, jeftinim političarskim trikom gradonačelnika Zagreba, dobiti nepravednu redistribuciju oskudnih resursa po višoj cijeni – a ne besplatno. I nećemo imati poštenu tržišnu transakciju između pojedinaca, već glomaznu koruptivnu akciju i "dogovornu ekonomiju" između političara i povlaštenih nakladnika i distributera. A sve o trošku građana (koji o tome, kao ni njihovi predstavnici u skupštini, nisu uopće niti glasali) a ne, navodno, "besplatno" – besmislici i sofističkom triku o kome su ovi politički mufljuzi u skupštini, u stvari, glasali.
Tako smo u jednoj socijalističkoj, populističkoj političkoj intervenciji u tržište udžbenika za osnovce, dobili kondenzirane ordinarnu nepravednu preraspodjelu oskudnih resursa (novca građana), antidemokratsku i autoritarnu odluku političara, koji glasaju za jedno a sprovode ono za što nisu glasali i koruptivnu djelatnost u najavi. I naravno, politički plus za političara koji takvu odluku sprovodi. Jer, čini se da su građani na nečem jačem od whiskeya – ili jednostavno nisu bistri poput američkih kauboja ili onih prvih ljudi koji su napustili komunistički raj – čim dozvoljavaju da im političari i vlasnici saloona jeftinim demagoškim i semantičkim trikovima prodaju muda pod bubrege; pardon – našim novcima, bez našeg pitanja, dijele okolo skuplje udžbenike kao "besplatne".
Kako stvari stoje, ni nama Osječanima se ne piše bolje, jer je i naš Bandić još u predizbornoj kampanji najavio da će nova gradska vlast također dijeliti osnovcima od 1. do 4. razreda "besplatne" udžbenike. Jedino se možemo nadati da će novog gradonačelnika Osijeka nesposobnost njegova tima spriječiti da se upusti u takvu, po svemu nepravednu, antidemokratsku, demagošku i koruptivnu akciju. Jer, teško je povjerovati da bi ljevičarska koalicija imala ikakvog zazora od izbijanja novaca iz džepova građana bez pitanja ili neskolona jezičkim akrobacijama i sofizmima a la Bandić. U Hrvatskoj, naime, mnogi još nisu izašli iz tog komunističkog raja, u kojem svuda okolo rastu besplatne stvari.
Izvor: Republika
