Politička satira satire blokirane

Svatko od nas zna onaj osjećaj ispunjenosti i blaženstva kad mu stignu računi. Veliki broj naših sugrađana, naime, s redovnim računima dobija i jedan na kojem piše OVRHA. To su ljudi koji pripadaju najvećoj zaboravljenoj skupini u Hrvatskoj - armiji blokiranih građana. To je vojska koju je regrutirao jedan nakaradan sustav, koji se danas izmetnuo u vrhovnog djelitelja pravde u Hrvatskoj - sustav čije glavne elemente čini mreža javnih bilježnika i Fina, nasljednica socijalističkog SDK, naravno, svi uvezani i podržani politikom.

Da se odmah razumijemo, nije problem u plaćanju dugova, već u tome što imamo posla sa sustavom koji je gori od mafijaškog kamatarenja, jer i kod njih postoji nekakav moralni kodeks i jasna pravila. Kako će čovjek koji nema za platiti račun od 200 kn moći platiti taj račun i još 1000 kn ovrhe? Što s redovnim računima koji i dalje pristižu? A onda na sve to još plaćati i zateznu kamatu? Zbog jajeta se ubija kokoš, kako bi meso jeo netko treći.

Tu se udara bez opomene i milosti. Jer, zašto bi nekome slao opomenu, ako ti to nije u interesu, već je svrha u tome da naplatiš svoje usluge, a klijentu odereš kamatu? Što je netko više blokiran ti mu više ovrha šalješ, naplatiš se i zarežeš kamatu. Sustav tako postaje svrhom samom sebi, jer mu je jedina svrha u sebe usisavati što više klijenata koji ne mogu platiti dug. To je sustav koji se ljudima smije u lice, pa nije ni čudo što se pakuju i odlaze.

Prema zadnjim podacima, sustav ovrha je u sebe uspio usisati 330 000 obitelji. To je jedna četvrtina Hrvatske. Svaki četvrti Hrvat živi u Kafkinom “Dvorcu”, doživotno osuđen na lutanje od vrata do vrata u labirintu njegovih birokratskih hodnika, s teretom neotplativoga duga na vratu i bez šanse da ikad otvori ona vrata na kojima bi dobio pravdu za sebe. Jer, kako kaže Kafkin “čuvar zakona”, jednom od svojih klijenata na izdahu: “Ta vrata su ionako bila namijenjana samo tebi. Idem ih sada zatvoriti.”

Naš “čuvar zakona”, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, baš poput onog Kafkinog, nedavno je donio odluku o odlaganju donošenja novog Ovršnog zakona, koji bi trebao iz postojećega ukloniti kafkijanske besmislice. Tom ministarskom odlukom četvrtina Hrvata se osuđuje na čekanje, valjda kako nam javni bilježnici i odvjetnička društva ne bi propali. Imaju li ti gladni ljudi vremena za čekanje? Sustavom ovrha dug građana, koji je na početku iznosio 6 milijardi, sada je, s kamatama, dosegao iznos od preko 40 milijardi kuna. To je zarobljen novac koji stavlja omču oko vrata čitavom hrvatskom društvu.

Čujemo ovih dana da se vladina radna skupina za izradu novog Ovršnog zakona nije sastala otkako je formirana. Svi se sjećamo kako je po hitnoj proceduri donešen lex Agrokor, sve s opravdanjem kako bi inače bila ugrožena egzistencija 30 000 obitelji. Ako je to zahtijevalo hitnost, kako onda ugrožena egzistencija 300 000 hrvatskih obitelji ne zahtijeva isto takvu hitnost? Dok smo tamo imali jednoga Todorića, ovdje imamo tisuće malih todorića, koji vegetiraju na sustavu i narodnoj muci zato što su dobro uvezani s politikom. Netko sa zrnom morala ne bi ništa drugo radio osim tražio odgovor na pitanje, kako pomoći ovim ljudima?

Naravno, ključ ovog političkog odlaganja je u političkoj kalkulaciji, očito kako bi se rješenje problema tempiralo pred neke sljedeće izbore. Možda je to politički mudro, ali je politikantstvo uvijek igra s dvije oštrice. Slično je razmišljao i SDP kad je čekao sa švicarcem do izbora, pa to nisu kapitalizirali. Takvo odlaganje nije moralno i gura čitavo društvo na rub provalije. Zar mislite da će otac koji svakoga dana gleda u oči gladnome djetetu zaboraviti da ste zbog vlastite političke kalkulacije za godinu dana produžili njegovu agoniju? Za tih godinu dana lihvarska kamata će pojesti fakultet njegova djeteta.

Predsjednica Grabar Kitarović skrenula je pažnju na to kako je nedopustivo odlagati rješavanje ovog problema, na što joj je potpredsjednik Vlade Predrag Štromar odgovorio beskrupuloznim komentarom kako su nam svima ove godine porasle plaće za 5 posto. Što bi mu na to mogao reći netko blokiran, spadaju li i ovih 300 000 Hrvata u Štromarove “sve”? Kome ta njihova povišica odlazi? Je li rast Štromarove plaće pokazatelj uspjeha čitavog društva? Uostalom, povišica je i sjajna prilika ovima u Ministarstvu pravosuđa da ju danonoćnim radom na ovom slučaju i opravdaju.

Dok vlast ovako makijavelistički taktizira, oporba nam je u cirkus modu. Oni se bave teorijama urote i satirom na društvenim mrežama. Nije li vrijeme da nas naši političari svojom političkom satirom konačno prestanu satirati?

Večernji list

Kakav će to biti šok ako se rasplete ‘obrnuti Watergate’

Prošlo je godinu dana otkako je američka ljevica zbog izbora Trumpa za predsjednika SAD-a navukla na glave roza kapice u obliku vagine, prosvjedujući protiv demokracije. Ustrajni u tome da nam objasne razmjere svoga razočaranja i ponore vlastitog očaja, nisu se ustezali ni od izlaganja krajnjem samoponiženju, demonstrirajući nam sve razloge zbog kojih je jedna politika bez sadržaja tako temeljito i sjajno poražena.

Njihova uvjerenost u pobjedu njihove kandidatkinje bila je, međutim, toliko snažna da im stvarnost nije predstavljala nikakvu smetnju kako bi nastavili živjeti u tom svom oblaku. Na Trumpa se sručila sva salva pogrda zbog toga što ne ispunjava njihove želje, kao da politika koju su podržavali nije poražena na izborima. Što god učinio, Trump im je bio kriv jer je pobijedio. Svaki njegov potez bio im je neprihvatljiv i glup, a on nekompetentan i nepametan, pa je kod nepristranih promatrača, dirnutih prizorom, stvoren snažan dojam da bi Trumpu bilo pametno kojiput im i popustiti, kako on tako glup ne bi stalno njih pametne pravio ludima.

Trump je, međutim, tu i neće nikuda otići. S tim se njegovi protivnici moraju pomiriti i naviknuti s tim živjeti. Prvu godinu njegova mandata otuda možemo gledati i kao na godinu privikavanja - doduše, uz pojačanu konzumaciju tableta. Puno se protivnika okupilo oko Trumpa -  od medija, političara i političkih aktivista, interesnih skupina, do međunarodnih organizacija. Nije prošao nijedan dan bez nekog napada na Trumpa s ciljem njegova kompromitiranja i opoziva. Svaki je političar do sada pod tim javnim pritiskom popuštao, ali ne i Trump koji ovde pokazuje snagu svoje volje i posvećenost zadatku.

Današnji mediji ne gledaju na sebe više kao na prenositelje vijesti, već kao na političke aktiviste. Namijenili su sebi ulogu ključnih aktera politike, naviklih na to da političari ispunjavaju njihove želje, a sada su konsternirani jer pred sobom imaju političara koji ne povlađuje toj njihovoj ambiciji, već se zarekao ispunjavati svoja predizborna obećanja. Na nesnošljivost onih koji koji se smatraju pozvanima da svako mišljenje različito od njihovog nazivaju mržnjom, Trump je odgovorio davanjem nadimka koji slikovito opisuje tu njihovu nerealnu ambiciju. Fake News postao je vjerojatno najfrekventniji izraz u godini za nama.

A lista onoga što je Trump ostvario u prvoj godini mandata je poduža. Dok je pod Obamom broj ljudi na socijalnoj pomoći u Americi porastao na nevjerojatnih 46 milijuna, samo u prvoj godini Trumpa otvoreno je 2 milijuna novih radnih mjesta. Nezaposlenost je na povijesno niskoj razini, blizu ideala tzv. pune zaposlenosti. Ilegalna imigracija je, čak i bez zida, smanjena za impresivnih 60%. Brojni poslovi i multinacionalne kompanije, koje su bježale iz SAD u potrazi za boljim poslovnim uvjetima, sada se vraćaju nazad u Ameriku i otvaraju radna mjesta. Kako bi potaknuo biznis ukinuo je preko 800 regulacija koje su gušile normalno poslovanje.

Povjerenje potrošača na najvišoj je razini u zadnjih 17 godina, a poslovnih ljudi u zadnjih 20. Nakon najsporijeg oporavka i mizernog ekonomskog rasta pod Obamom, zabilježeni rast BDP-a u zadnjih dva kvartala je preko 3%. Burze su odmah po Trumpovoj inauguraciji eksplodirale i nalaze se na najvišoj razini u povijesti. Od Trumpove inauguracije ukupna vrijednost dionica na burzi je porasla za 7 800 000 000 000 dolara, što je jako, jako puno nula. Možemo reći da je Trump doista opravdao naziv “predsjednika koji stvara poslove”.

Trumpova sveobuhvatna porezna reforma, koju je nedavno odobrio senat, prva je te vrste nakon Reaganove reforme, i predstavljat će dodatan veliki poticaj za zahuktalu američku ekonomiju. Korporativni porez je smanjen s 35 na 21%, a porez na prihode malih poduzeća sa skoro 40% na 25%. Ova reforma će najpovoljnije utjecati na standard srednje klase. Kada čovjeku iz srednje klase mjesečno ostane 2000 dolara više u novčaniku, i još dobije i bonus od 1000 dolara, onda postaju razumljivi ideološki napadi na Trumpa, jer je oporbi malo što ostalo, ako znamo da se na slobodnom tržištu glasa novcem.

No, histerični napadi demokrata i njihovih pristalica na Trumpa nisu samo znak nemoći, već i dio agende koja bi uskoro mogla imati i svoj sudski epilog, koji bi za one koji očekuju da će Trump biti opozvan moglo biti veće iznenađenje i od Trumpove pobjede. Riječ je o otkriću da su demokrati i Clinton kampanja financirali paraobavještajni uradak o navodnoj Trumpovoj suradnji s Rusima. Sada u DOJ-u radi unutarnja kontrolu i istražuju se istražitelji, kako bi se utvrdilo na osnovu kojih podataka su pokretane neke istrage. Istragu vodi predsjednik kongresnog odbora za nacionalnu sigurnost David Nunes, koji je izjavio da se ni u najluđim snovima ne može zamisliti kolike su bile razmjere neovlaštenog nadzora koji su DOJ i FBI provodili nad Trumpom.

Optužbe na račun Trumpovih ljudi za suradnju s Rusima, prema dosad dostupnim informacijama, bile su samo proizvodnja paranoje kako bi se prikrile nezakonite aktivnosti državnog tužitelja, FBI, Clinton kampanje i Obamine administracije. Trump je prvo kao predsjednički kandidat neovlašteno praćen, da bi ga se kasnije optuživalo za veze s Rusima, kako bi se  prikrile ove nezakonitosti. Oba ova aspekta povezao je general Michael Flynn svojim “laganjem”, koji se namjerno žrtvovao u vrijeme velike ofenzive demokrata na Trumpa, kako bi kupio vrijeme za novu istragu. Rasplitanje ovog “obrnutog Watergatea” jest, bez sumnje, proces koji će obilježiti drugu godinu Trumpova mandata - koju već sada možemo nazvati godinom odvikavanja.

Prema nedavnim istraživanjima 90% medijskih napisa o Trumpu bilo je negativno, a samo 5% neutralno intonirano - pa ne čudi istraživanje Pew Research Centra koje pokazao kako su američki mediji u 2017. bili najpristraniji na svijetu. Kako ne bih bio dijelom te orkestrirane kampanje, ovom sam prilikom htio istaknuti samo ono što je bitno i pozitivno u njegovoj agendi, a ne tek papagajski ponavljati ono loše što drugima “ukazuje”. Ako bismo Trumpa htjeli opisati na temelju rezultata prve godine mandata, vjerojatno bi najslikovitije bilo složiti se s opisom koji je u svojoj godišnjoj analizi dao Associated Press  - čovjek koji ispunjava svoja obećanja.

Večernji list

Plenkovićeva macanizacija društva

Svi znamo da je u Hrvatskoj toliko dobro da nam to samo još treba netko prenijeti. Naši političari toliko govore istinu da se samo postavlja pitanje, ako bi se napisao zakon kojim bi se ta istina provjeravala, koliko bi njih ostalo na slobodi? Ljevica je do skoro vladala medijskim nebom i svima ispirala pamet kako trebamo misliti, a društvene mreže smatrala odličnim platformama za širenje svojih ideja, ali sada vidimo da to više nije tako. Polako izlazi na vidjelo da se pod slobodom misli na zagovaranje mišljenja poput svoga, dok je mišljenje koje se razlikuje od njihovoga - govor mržnje.

Bili smo svjedocima zadnjih mjesec dana kako su mnogi korisnici Facebooka i kod nas došli pod udar ove slobodarske logike. Twitter je tu ponešto drukčiji, za nijansu suptilniji, pa on desne komentatore ne banira, već ih drži u oblaku nevidljivosti.  Možemo se kladiti da neće proći dugo prije nego neka lukava poduzetna glava odgovori na ovaj napad istinoljubivosti vlasnika Twittera i premostiti taj problem tako što će smisliti aplikaciju koja vam omogućuje da sami birate logaritam koji će vam prikazivati vijesti koje vas zanimaju - neku vrstu ideološkog premosnika.

Nedavni pokušaj izazivanja moralne panike od strane Aleksandra Stankovića, koji je javno apelirao kako se treba stati na put širenju govora mržnje na internetu, hrvatska je Vlada odmah iskoristila kako bi pokazala kako ona, eto, već neko vrijeme priprema zakon kojim će se kažnjavati govor mržnje na međumrežju. Netko bi s čuđenjem mogao primijetiti kako je uloga moralnog arbitra društva, koju je ljevica cijelo vrijeme ljubomorno čuvala za sebe, sada odjednom postala oruđem istine u Plenkovićevim rukama. Naravno, kako saznajemo, taj zakon će biti kopija njemačkoga zakona koji zabranjuje propitivanje loše politike vlasti. I dok mi u Njemačku izvozimo ono najbolje što imamo, našu mladost, od njih sada uvozimo ono najgore - njihov ćatoliki totalitarni instinkt.

Zabrane i želja za kažnjavanjem dio su totalitarnoga naslijeđa. Tu uvijek postoji jedno plemenitije i jednostavnije rješenje. Naime, ako ljudima nešto zabranjujete, time im oduzimate priliku i njihovo pravo da ispadnu glupi. Zamislite, primjerice, što bi se dogodilo kada mediji ne bi ništa brisali ispod svojih članaka, već bi sve iščašene komentare označavali znakom “luzeri”? Zar ne bi onaj tko bi se pod tom oznakom htio praviti pametan bio samo ismijan? Umjesto da koristimo njemački represivan model, trebali bismo se poslužiti ovim jednostavnim trikom, koji je Trump iskoristio u borbi protiv Isisa.

Kao što znamo, Isis je svoje pristalice regrutirao preko društvenih mreža. To su bile uglavnom osobe s ruba društva, a kada se o Isisovcima pisalo kako su opasni glavosjeci i kako ratuju protiv čitavog čovječanstva, bilo je to kao da se opisivalo avanturu iz nekakve video igrice. Nekoj mladoj osobi sa socijalnog ruba priključivanje Isisu se moglo učiniti kao zgodna prilika za društveno “napredovanje” - sve dok Trump, jednim malim rebrendingom, nazivajući ih “luzerima”, nije uspio kod tih osoba povratiti osjećaj osoba s ruba društva, ostavljajući ih u podrumima njihovih roditelja. Pod takvim imenom se ne može napadati, niti pobijediti, a ako bi ustrajali na vlastitom asocijalnom stavu, društvo bi reagiralo podsmijehom. To je oružje koje ubija agresiju i nasilje, dok su zabrane uvijek kontraproduktivne.

Treba uvijek uzimati ideje od genijalaca, a ne od krutih Nijemaca. Trolove ne treba napadati zabranama, jer se time od njih prave žrtve i šalje im se poruka kako moraju ustrajati. Do sada su napadi na Vladu nazivani hibridnim ratovanjem u službi ovoga ili onoga, a što će biti sutra kada prođe Plenkovićeva macanizacija društva i društvenih mreža? Tko će tada odrediti što je hibridno ratovanje, a što tek puki sarkazam? Stvaraju li se time pretpostavke da će neka vjerska policija klerika političke korektnosti utvrđivati pravovjernost napisanoga na društvenim mrežama? Hoće li sutra netko na kauču morati odgovarati na pitanje psihijatra da pokaže na lutki gdje ga zaboli kada ga netko uvrijedi na internetu? Ako se svi uskoro pretvorimo u mimoze, društvo će nam uvenuti.

Nama ne treba macanizacija društvenih mreža, kako bi nam vlast, sadašnja ili buduća, određivala što se smije a što ne. Drugima u društvu treba dati šansu da ispadnu glupi i da pokažu svoj primitivizam, kako bismo kao društvo to naučili nadići i sazreli. Zabrane su put u propast, oblik socijalne kastracije. Zabranama se samo proizvodi bunt i izaziva kontraefekt. Zar kao društvo ništa nismo naučili od onih silnih natpisa na gradskim fasadama?

Večernji list

Razgovor s B. Ristićem: Zbog Trumpa postali smo geopolitički bitni i dobili jakog saveznika u promociji vlastitih interesa

Sutra se navršava godinu dana od inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. O prvoj godini Trumpova mandata i o stalnim napadima na njega razgovarali smo s kolumnistom „Večernjeg lista“ i političkim analitičarom Borislavom Ristićem.

Kako gledate na godinu dana vladavine Donalda Trumpa, koliko je ostvario predizborna obećanja?

To da je Trump političar koji ostvaruje svoja obećanja jest jedna od rijetkih stvari oko koje će se složiti i njegovi protivnici i pristalice. Trumpova prednost je u tome što je ušao u Bijelu kuću kao outsider. Nije bio kandidat elita, već naroda. Sam je plaćao svoju kampanju i iz priloga običnih ljudi, bez velikih “društava”. Zbog toga su njemu ruke sada slobodne. On je čovjek koji iza sebe ima gotovo neograničen resurs - moć SAD-a - a pred sobom čistinu, na kojoj može neometano graditi. Nikome nije ništa dužan, naročito ne interesnim elitama koje su desetljećima iz pozadine diktirale politiku Sjedinjenih Država. Te elite, bilo da se radi o poslovnim, političkim ili medijskim mogulima, sada su zbunjene, jer pred sobom imaju čovjeka koji ne ispunjava njihove želje, već provodi svoj predizborni program. Zbog toga i ovoliki njihov animozitet prema Trumpu i napadi na njega. Ali, upravo zbog toga treba i očekivati da će Trump nastaviti s ispunjavanjem svojih obećanja. To je jednostavno egzistencijalni imperativ njegove politike. I to je možda ono najbolje kod Trumpa.

Sustavno najsveobuhvatnija reforma poreznog sustava još od Reaganovih vremena

Kako komentirate Trumpovu reformu poreznog sustava, koliko je uspješna?

Trumpova porezna reforma daje novi zamašnjak zahuktaloj američkoj proizvodnji. Poslovi se vraćaju, nezaposlenost Porezije rekordno niska, burze su eksplodirale i stalno rastu, obarajući sve nove i nove rekorde. To je sustavno najsveobuhvatnija reforma poreznog sustava još od Reaganovih vremena, od koje će najviše koristi imati američka srednja klasa. Osim toga što će država ljudima manje uzimati, poslodavci svoje rasterećenje dijele sa svojim radnicima u vidu visokih bonusa i značajnog podizanja plaća. Pokreću se novi poslovi i nema straha za materijalnu egzistenciju običnog čovjeka. Sve su to plusevi koji će se Trumpu vratiti na sljedećim izborima, jer će se shvatiti da su demokrati vlast osvajali i držali socijalnom demagogijom i parazitiranjem na sve većoj bijedi i očaju američke srednje klase. Sada ta njihova igra postaje vidljiva i očajni Reaganovi plavi ovratnici bježe u panici, kako bi zaklon pronašli iza Trumpova “plavog zida”.

Beznadno stanje ljevice

Trump se nalazi pod stalnom „paljbom“ i medijsko-političkim napadima iz najrazličitijih krugova, a najnoviji je primjer knjiga „Fire and Fury“. Kako gledate na te napade?

Možda je najbolji komentar knjige dao sam autor, Michael Wolff, kada je novinaru CNN-a rekao da je knjigu pisao s njihovog stajališta. U biti, Wolff je postupio shodno tržišnoj logici, jer je primijetio da postoji ogromna potražnja za negativnim vijestima o Trumpu, pa je uzeo i u knjizi nadrobio stvari koje nadilaze i najluđu maštu prosječnog konzumenta vijesti o Trumpu na ljevici. Ponudio im je sve što oni sami žele čuti, dodatno začinjeno s najluđim fantazijama, u koje su oni povjerovali zato što su htjeli povjerovati. Možemo to nazvati prijevarom ili glupošću, ali možda je najbolja riječ - očaj, jedno beznadno stanje u kome se nalazi ljevica već, evo, godinu dana. U takvom stanju je, naravno, lako manipulirati ljudima. Zbog toga stalno iznova upadaju u taj amok potrage za uvijek novim negativnostima o Trumpu, više i ne hajući za to što time stalno dolaze u sukob sa samima sobom i ispadaju smiješni.

Naravno, ti napadi na Trumpa imaju i realnu pozadinu, a to su nezakonite radnje praćenja koje je protiv Trumpa poduzimala Obamina administracija i Clinton kampanja. Oni su se od Trumpove pobjede preplašili nasmrt, jer će otkrivanje tih nezakonitosti biti vjerojatno najveći skandal američke politike od Watergatea, vjerojatno i veći, koje bi mnoge od njih moglo odvesti i u zatvor. Zato treba pratiti objavljivanje rezultata istrage koju vodi kongresni odbor za nacionalnu sigurnost o tzv. Steele dosijeu, na kojem su i temeljene sve one optužbe na račun Trumpa za suradnju s Rusima. Predsjednik toga odbora prije neki dan je izjavio da “nadilazi svaku maštu” količina fabrikacija u tome dosijeu i razmjere urote koja se stvorila protiv Trumpa.

Drugim riječima, ostaci bivšeg režima su, štiteći sebe, išli na kompromitaciju predsjednika Trumpa, čime su ugrozili i sam sigurnosni sustav Sjedinjenih Država. To je scenarij čijem ćemo otkrivanju imati prilike svjedočiti. Stoga se ne bi trebalo čuditi ako kao sljedeću stvar u revolucionarnom kalendaru američke ljevice budemo imali na redu nerede na ulicama, kako bi se u očaju pokušalo zaustaviti ovakav razvoj događaja. Živimo svakako u uzbudljivim vremenima!

Kako ocjenjujete Trumpovu vanjsku politiku?

Svi se sjećamo kako se pokretač nekoliko ratova i dobitnik Nobelove nagrade za mir smijao Trumpu da nema šanse pobijediti Isis za godinu dana, da su praktički neuništivi. Sada vidimo da su u Siriji svedeni na pustinjske oaze, a Trump je povratio Americi poziciju u kojoj može diktirati uvjete mira. Kurdi će, tako, poslužiti kao uteg za micanje Assada u zamjenu za očuvanje teritorijalne cjelovitosti Sirije, odnosno, odustajanje od stvaranja kurdske Jong un Trumpdržave. Zato je Erdogan ovih dana obilazio Europu kako bi objasnio zašto Assad mora otići, jer on ni po koju cijenu ne želi kurdsku državu.

Od nuklearnog Armagedona i rata sa Sjevernom Korejom, također, nema ništa, kako su nas svojim podrumskim molom upozoravali lijevi katastrofičari i pacifisti. Dapače, krenuli su pregovori o postupnom razoružanju “čovjeka rakete”, a Sjeverna Koreja sprema svoje predstavnike za učešće na Olimpijadi u Južnoj Koreji. I to je nešto što je Trump postigao samo svojim umijećem pregovaranja s diktatorima, vođen Sun Tzuovom izrekom kako je “vrhunsko umijeće ratovanja pobijediti protivnika bez borbe”. Naime, znamo da su tijekom čitavog dvadesetog stoljeća totalitarni režimi trolali demokratski zapad tražeći uvijek  Geopolitikamaksimum, a Zapad popuštao i na taj način radio ustupke totalitarcima. Sada je Trump tu logiku okrenuo protiv samih totalitaraca, pa ih samo preko svog Twitter naloga, kao alata za pritisak, tjera u defanzivu.

Sve su to vidljivi uspjesi novog Trumpova pristupa vanjskoj politici. Zanimljivije je, međutim, grupiranje kineskih i europskih globalista u jedan tabor protiv Trumpa. To se možda najbolje može oslikati igrom oko Pariškog sporazuma i američkim izlaskom odatle. Kako znamo, kineski je rast, osim krađe intelektualnog vlasništva, plaćen i velikim zagađenjem. Tako od deset najzagađenijih rijeka deset je u Aziji, a osam u Kini. Kina kao veliki zagađivač ne može držati moralne pouke nikome. Ona Pariškim sporazumom samo skriva svoje lice najvećeg zagađivača. Sada vidimo da i Njemačka odustaje od zadanog tempa zbog problema u svojoj energetskoj industriji. Mediji, naravno, to licemjerje velikih zagovornika Pariškog sporazuma ne analiziraju, nego se ide anatemom prema Trumpu - koji je najavio da bi se mogao vratiti, ali ako dobije povoljnije uvjete za Ameriku.

Kada se ljude želi ujediniti pod nekom idejom, smisli im se zajednički vanjski neprijatelj. Budući da još nisu EU SADpronašli dokaze o izvanzemaljskom životu, naši globalisti su se dosjetili teorije o “kornjači” koja drži svijet. I na leđima njezine panike smišljaju igru nazvanu Pariški sporazum, koji je postao smokvin list jedinstva kineskih komunista i europskih globalista, a Trump im je potreban kako bi zasjenili tu svoju prostotu. Zato on izlazi sa te njihove zabave i povratak uvjetuje novom raspodjelom obaveza i koristi.

Trump demistificira vanjsku politiku i naglasak stavlja na bilateralnim sporazumima i koristima. Zato Trump u Europi igra na male europske nacije, s kojima može lakše pronaći zajednički jezik, jer su se i njihovi interesi našli također ugroženima pod dominacijom globalističkih europskih elita, odnosno, preciznije - Njemačke i Europske unije kao njenog proširenja drugim sredstvima, da iskoristim formulaciju Petera Hitchensa. To je sreća i za Hrvatsku, jer smo postali geopolitički bitni i dobili jakog saveznika u promociji vlastitih interesa, što uvijek znači i dolazak investicija za bitne projekte. Treba navijati da se ovaj idejni sukob EU i SAD još malo produlji i da se u što većoj mjeri odvija preko naših leđa. Možemo, tako, uzeti nešto i od jednih i od drugih, od jednih LNG na Krku, od drugih most i nizinsku prugu prema Mađarskoj, a neka Njemačka sve to plati kroz europske fondove kao putarinu u njihovu prodoru na istok.

"Amerika raste, nema povratka na staro"

Što nas očekuje u drugoj godini Trumpova mandata?

Ako bismo prvu godinu Trumpova mandata mogli nazvati godinom privikavanja na Trumpov stil vladavine, mislim da  Upitnikdrugu godinu već možemo nazvati godinom odvikavanja pristalica globalizma od iluzije. Naime, iako su već priznali svoj poraz u pojedinim oblastima, kao u sferi sudstva - gdje je Trump imenovanjem sudca u Ustavni sud osigurao očuvanje konzervativne agende za narednih par desetljeća - još uvijek grčevito brane svoje i nadaju se kako će se moći vratiti na staro. Međutim, u Americi izgleda vrijedi ona: “Amerika raste, nema povratka na staro”.

Obama je obrisan, a za par godina nitko od njih se više neće ni sjećati na što su se to htjeli vratiti. Očekujem da će Trump na izborima za Kongres i Senat konačno osigurati svoju dominaciju i nad GOP-om, odnosno, da će nestati džepovi otpora u samoj Republikanskoj stranci. Treba očekivati i nastavak ekonomskog buma u Americi, kao i rad na velikim infrastrukturnim projektima, od kojih će izgradnja Trumpovog zida prema Meksiku svakako biti najatraktivniji. Kako se, pak, bude razrješavala afera oko nezakonitog nadzora nad Trumpom od strane snaga ancien regimea, treba očekivati paniku i pometnju na američkoj ljevici, a vjerojatno i raskol u samoj Demokratskoj stranci.

HKV

Genijalan kao Donald Trump

Žestoke halucinacije već danima opsjedaju medije. Sadržaji koji su nekad bili rezervirani za tabloide i ženske magazine preselili su se na stranice ozbiljnih novina kao dio političkih analiza. Liberalni komentatori, koji inače ne propuštaju priliku upozoriti nas kako je nazadno i necivilizirano zabadati nos u tuđe seksualne navike, sada ne izlaze iz Trumpove spavaće sobe. Bez ikakve provjere navoda, pod njihovom analitičkom lupom našla su se krucijalna pitanja poput onih tko spava do prozora a tko do radijatora, tko hrče u snu a tko škripi zubima, mrvi li se po poplunu i skida li se perika.

Liberalni amok ušao je u progresivnu fazu otkad se, nakon tri godine bezuspješnih napada, objeda i propagande, pojavila knjiga kontroverznog novinara koji je par mjeseci imao prilike razgovarati sa sobaricama, batlerima i vrtlarima u Bijeloj kući, i od tih tračeva skuhao žestoko piće za neutješne antitrumpiste. Iako sam autor priznaje kako nije razgovarao ni sa kim iz najužeg trumpova kruga, iako je većina njegovih navoda ubrzo demantirana, privlačnost ove knjige za liberalnu javnost sadržana je u tome što hrani njihove vlastite predstave o Trumpu. Kako sugerira jedan naslov u LA Timesu, “stvar predobro zvuči da bi se provjeravala”. Neodoljiva snaga želje da se Trumpa vidi na koljenima nema milosti prema ustaljenoj predrasudi kako je važno provjeriti istinitost navoda prije nego ugledaju svjetlost dana.

Ovaj nihilistički odnos ostrašćenih medija prema istini možda je najbolje izrazio suradnik New York Timesa, Nicholas Confessore, kada je prozvao kolege koje su pokazale interes za provjeru navoda iz knjige: “Koga briga je li Wolfova knjiga činjenično točna, vi servilni novinari, koji nikada niste prozvali Trumpa zbog njegovih laži?” U klubu za odvikavanje propisane terapije izgleda nisu dale rezultata. Oni koji već godinu dana žive u stanju povišene psihičke razdraženosti zbog frustracije Trumpom, sada propituju Trumpovu psihičku stabilnost. Oni koji su smatrali duhovitim svaku Trumpovu izjavu popratiti komentarom o “alternativnim činjenicama”, sada su otvoreno objavili rat činjenicama. Oni koji su ludi od Trumpa, sada prozivaju Trumpa za ludost.

Čitava predstava sa žutom Wolfovom knjigom odigrana je u medijskom sanatoriju uoči redovnog godišnjeg medicinskog pregleda predsjednika ne bi li se potezom očajnika stvorili uvjeti za možebitni njegov opoziv. Kao zadnja nada preostalo im je aktiviranje 25. amandmana. Trump je na ove napade odgovorio u skladu s poučkom generala Pattona o tome kako “ne postoji uspješna obrana, već samo napad, napad, i još napadanja”. Prvo je napao svoga bivšeg savjetnika, za koga se ispostavilo da je imao izvjesnu ulogu u omogućavanju pristupa autoru knjige u Bijelu kuću. Preko njegova kredibiliteta predstavio ga je kao još jednog bivšeg zaposlenika koji ne voli svoga šefa.

Možda sav očaj ljevice i gubitak osjećaja za realnost najbolje oslikava to što je njihov glavni svjedok o Trumpovu navodnu ludilu postao čovjek koga su do jučer sami predstavljali kao đavoljeg odvjetnika. Kada dozvolimo nekoj strasti da nas učini slijepim za realnost, na kraju nas realnost uvijek zatekne u ponižavajućem položaju gdje grizemo vlastiti rep. Povjerovati u nevjerojatno žutilo koje je prosuto o Trumpu i pozivati pritom upomoć nekoga za koga ste tvrdili da loše utječe na Trumpa, više nema toliko veze ni s inteligencijom, koliko s očajem i potpunim odsustvom samopoštovanja.

Umjesto da se brani od obmana iz knjige, Trump je preko Twittera poslao poruku kako je on “stabilan genij”. Budući granica između genijalnosti i ludila ponekad zna biti dosta tanka, postaje jasnije zašto je uz genijalnost ubacio i “stabilan”. Mediji su se, naravno, upecali na to, i kolerično počeli dokazivati kako Trump nije genij. Međutim, kada kažete “Trump nije genij” i dalje ostaje slika Trumpa i genija, a negacija se ne čuje - kao u onoj reklami “nemoj misliti na torticu”. Samo bi genij nazvao sebe “stabilnim genijem”, znajući da će mediji provesti vikend u dokazivanju kako on to nije. To je trik koji je Trump toliko puta izveo s medijima, a oni se svaki put na to upecali, da već postaje sumnjiva razina inteligencije njegovih kritičara. Osim, naravno, ukoliko Trump nije genij.

Nakon svega, treba reći da se u čitavu stvar umiješala i Američka udruga psihijatara, koja je objavila priopćenje u kome je pozvala da se prestane sa zloupotrebom psihijatrije u političke svrhe. Očito im je Trump dobar za posao, ordinacije su pune, gutaju se tablete za smirenje. Proći će još neko vrijeme dok terapija ne da rezultata.

Večernji list