Otvoreno pismo Plenkoviću - zašto ne uvedete obavezno cijepljenje?

Pitanja na koja nitko od odgovornih ne nudi jasne odgovore, nego se svađa s  imaginarnim ravnozemljašima i maloumnim ekscentricima

Nalazimo se usred četvrtog vala epidemije korone. Svima je jasno kako se radi o ozbiljnoj bolesti, koja svakodnevno odnosi pun autobus ljudi. I svi imamo isti cilj - pomoći najugroženijima i okončati ovu agoniju. Ali, unatoč tom zajedničkom cilju, čini se da kao društvo nikad nismo bili podjeljeniji.

Umjesto da skupimo glave u potrazi za odgovorima, odlučili smo se za najlakši put, pronašli smo izgovor - krivi su necijepljeni. Njih se proziva preko medija, naziva pogrdnim imenima, šikanira i ucjenjuje, nameće im se krivnja za smrt drugih ljudi, ograničava pristup državnim institucijama, prijeti se gubitkom posla i egzistencije. 

Pred očima nam se društvo pretvara u hobsovsku džunglu, a ljudi u vukove. Kao politički konzervativac, protiv sam revolucija i prelamanja stvari preko koljena, jer znam kako to ne donosi ništa dobro. Vjerujem samo u snagu argumenata i slobodu iznošenja mišljenja. Naučen sam kako nema glupih pitanja, već samo glupih odgovora. 

Stoga Vam, kao osobi na najodogovornijoj političkoj funkciju u državi, želim postaviti nekoliko pitanja.

Zagovarate li i Vi tezu kako su necijepljeni glavni uzrok širenja zaraze? Na čemu temeljite takav stav? Znate li da on ne prolazi test činjenica i znanosti? Jeste li upoznati sa znanstvenim istraživanjima, poput onih iz Lanceta ili studije s Oxforda, koja pokazuju kako cijepljeni jednako mogu biti zaraženi i zaraziti druge?

Postavlja se pitanje tko je odgovoran za proboj zaraze u bolnice i to što teško bolesni i stari umiru, dok vi uvjeravate ljude kako cijepljeni ne mogu prenositi zarazu? Tko je za to odgovoran, ako vas se već mjesec dana upozorava da se cijepljene mora testirati, a ne da se skriva proboj u sve bolnice i za to okrivljuje necijepljene?

Zdravstvene radnike se uvjeravalo kako se moraju cijepiti kako ih se ne bi tužilo ako netko u bolnici umre. A koga će sada tužiti onaj čiji je član obitelji po prijemu u bolnicu testiran, tamo operiran, a potom je na intenzivnoj zaražen i umro? Tko je mogao unijeti zarazu na intenzivnu? Nije, valjda, cijepljeno osoblje koje ne testiramo?

Zašto se zanemaruju dokazane znanstvene činjenice kako i cijepljeni prenose zarazu? Zašto se inzistira na Covid potvrdama kao rješenju problema, ako vidimo kako one ne pomažu, već, naprotiv, predstavljaju ozbiljan generator širenja zaraze? Ne košta li nas ignoriranje tih znanstvenih činjenica upravo najviše života?

A onda gledamo stravične snimke iz splitske bolnice, gdje se tvrdi kako netko negira stvarnost. Nitko ne negira kako bolest postoji i kako je opasna, nego naprotiv, tvrdi kako ti ljudi koji rade s teško oboljelima, iako su cijepljeni, a nisu testirani, ugrožavaju tog bolesnika. A naročito kad vidimo kako se oko njega okupi desetak osoba.

Kako se može necijepljene okrivljavati za povišenu smrtnost, dok s druge strane godinu dana ne testiramo cijepljene koji rade sa starim i teško bolesnim? I kako su, onda, covid potvrde korisne, ako su to omogućile? Na koga je mislio Vaš ministar kad spominje neke koji su, navodno, izabrali geslo “Misli na sebe, zarazi druge” - na cijepljene ili necijepljene?

Kako se može osjećati medicinska sestra, koju je struka uvjerila kako je nakon cijepljenja skroz sigurna po život svojih pacijenata i kako ih može ugroziti samo netko tko nije cijepljen, sad kad je saznala kako je vijek trajanja cjepivu oslabio nakon pola godine, a ona i dalje radi s teško oboljelima, uvjerena kako se žrtvuje i radi za dobro, a netko ju je doveo u poziciju da se mora pitati - jesam li ja odgovorna?

Do sada se tvrdilo kako su necijepljeni ti koji prenose zarazu, kako bi ih se uvjerilo da se moraju cijepiti kako bismo zaštitili starije. Starijima je rečeno kako će se nakon cijepljenja moći vratiti normalnom životu. Oni su povjerovali, cijepili se i opustili, a onda se i zarazili. Što je s onima koji zato nisu više među nama? 

Sada znamo kako zarazu prenose jednako cijepljeni kao i necijepljeni - osim ako i ovi iz Lanceta i s Oxforda nisu neki “ravnozemljaši - ali se i dalje inzistira na priči kako necijepljeni više prenose. Čemu ta obmana i traženje žrtvenog jarca? Kako necijepljeni mogu biti krivi za podbačaj cjepiva? Kakvo je to cjepivo nakon kojeg se možeš zaraziti i zaraziti druge?

Jeste li svjesni da će najveći otpor mjerama rasti upravo među cijepljenima, koje se obmanulo obećanjem kako je to cijena za povratak u normalu? Mislite li da će oni tako lako pristati na docjepljivanja, naročito ako su imali ozbiljne nuspojave? Hoće li se i njih vrijeđati kako bi ih se nagovorilo na treću dozu? Prihvaćate li Vi sugestije od ljudi koji Vas vrijeđaju?

Sve su to pitanja na koja nam nitko ne nudi jasne odgovore, nego se svađa s imaginarnim ravnozemljašima i maloumnim ekscentricima. Kažete kako je cijepljenje dobrovoljno, a ljude se onda ucjenjuje kako bi se cijepili. Tko će snositi odgovornost za moguće posljedice cijepljenja? Ako to nije proizvođač, je li to država? Je li to razlog zbog kojeg ne uvodite obavezno cijepljenje?

Na kraju, ali ne i najmanje bitno, znate li da je nabavna cijena testova ispod jednog eura, a da se testira za 50, 75 i 108 kn? Možete li potvrditi kako se nitko od prijatelja, kumova i rodbine članova Vlade i Stožera nije okoristio u ovoj pandemiji? To vas pitam zato što je u vrijeme gospodina Sanadera vrijedila parola “HDZ - zna se”, pa da ne dobijemo sada geslo - “nisam znao”.

Večernji list

Što je sljedeće - ako se ne cijepite, neće biti za mirovine?

Ako, s jedne strane, imamo kampanju oko cijepljenja, koja, kada nije prošlo s uvjeravanjem, sada poseže za batinom, zar nije upravo to trenutak kada treba učiniti sve kako bi se čula i druga strana i razumjelo razloge zbog čega toliko ljudi odbija cijepljenje?

Oštre podjele i razilaženja u mišljenju temelj su svakog slobodnog i demokratskog društva. Bez te dinamike svako društvo gubi svoju vitalnost i nužno slabi i trune. Ali jednako tako trune i ako nestane zdrave komunikacije, već imamo plemenska nadglašavanja, gdje jedni i drugi pričaju istim jezikom, a ne razumiju se, dovikuju se i galame, a stoje jedni pored drugih. Takvo se društvo nalazi na putu u ekstremizam i jednoumlje.

Zadnji događaji oko uvođenja Covid potvrda, čini se, kako nas neopozivo guraju ka takvom scenariju. Dosad smo imali oštra neslaganja i razilaženja u mišljenju, ali sada kao da smo dobili nadogradnju, gdje čovjek na čovjeka gleda kao na vuka - kao na opasnost. Čovjek je društveno biće i jamstvo je dobrog društva u drugima ljudima tražiti dobro, a sada imamo potpuno udaljavanje i zaključavanje u vlastite torove.

Tako se u Hrvatsku, podjelom na “cijepljene” i “necijepljene”, ponovno vratila retorika “mi ili oni”. U situaciji u kojoj je svaki ljudski kontakt postao opasnost, razgovara se samo s istomišljenicima, dok se neistomišljenici automatski isključuju iz rasprave. Tako smo dobili situaciju u kojoj je polovica stanovništva službeno proglašena za društvenu prijetnju i isključena iz rasprave, a prijeti joj se i isključenjem iz društva.

Pritom se zaboravlja kako se takav način komunikacije lako može obiti o glavu. Jedno je na način sile razgovarati sa svojim političkim oponentima i oporbom, a drugo s vlastitim građanima. Ne možete polovicu stanovništva proglasiti ekstremistima. Ne možete, nakon dvije godine bombardiranja informacijama, proglašavati ljude neinformiranima. Ne možete ljude vrijeđati, a onda očekivati kako će poslušati ono što im govorite.

Zato je sada jako važno da mediji odbiju retoriku segregacije i vrijeđanja i odigraju ulogu posrednika, kako bi omogućili jednoj i drugoj strani da se čuju njihovi argumenti. Ako, s jedne strane, imamo kampanju oko cijepljenja, koja, kada nije prošlo s uvjeravanjem, sada poseže za batinom, zar nije upravo to trenutak kada treba učiniti sve kako bi se čula i druga strana i razumjelo razloge zbog čega toliko ljudi odbija cijepljenje?

Znamo kako je logika jedne strane kako se treba cijepiti kako bi se sve ovo što prije završilo. To je sasvim normalna logika ako imamo cjepivo koje štiti od zaraze i od prenošenja virusa, kako bi inače trebalo biti. Tako se sjećamo kako se na početku govorilo zdravstvenim radnicima kako mogu biti tuženi ako se ne cijepe i zaraze druge. A koliko sad zvuči tragično kad znamo kako cijepljeni i necijepljeni jednako prenose virus?

Zato nije jasan službeni “refren” o tome kako necijepljeni ugrožavaju cijepljene. Kako nas ugrožavaju, ako nas cjepivo štiti? Ako je cjepivo u redu, onda necijepljeni ugrožava samo sebe, a ne druge. Vezano s tim, još nismo dobili odgovor na pitanje tko unosi virus u bolnice, ako se necijepljeno osoblje i pacijenti redovno testiraju? Da nisu možda cijepljeni, koje se tako uporno stavlja pred izbor između Hipokratove i hipokritove zakletve?

Pritom je zanimljivo i kad se tvrdi kako je za podbačaj cjepiva odgovoran delta soj, ali se ipak preporučuje još i “buster”, za koji se zna kako nije toliko efikasan. A što je tu zanimljivo? Pa zanimljivo je to kad gospođa Markotić kaže kako ne zna zašto proizvođači ne proizvode cjepivo za delta soj, iako je on sada dominantan. Da nije možda zato što je lakše prodavati buster i širiti tržište, nego proizvoditi novo cjepivo?

Ali, umjesto da se postavljaju logična pitanja i vodi argumentirana rasprava, ide se na iznuđivanja pristanka metodom “kuhanja žabe”. Tako se prvo u lonac ubacilo medicinare ucjenom o tužbama, pa se sada u lonac gura državne službenike uvođenjem “ausvajsa” i ucjenom oko plaća. A što je sljedeće, najavio je gospodin Capak, ali izgleda prerano, pa je ispao “lapsus”. Treba ići korak po korak, kako žaba ne bi iskočila iz lonca.

A posebno je zanimljiv politički argument u prilog cijepljenja, koji kaže kako smo na putu uvođenja eura, ali da to može doći u pitanje ako ne budemo imali dovoljnu procijepljenost stanovništva. Što je onda sljedeće? Prvo su nas zatvarali s obrazloženjem da to radimo zbog zaštite starih i nemoćnih, a sad nas sve cijepe zato što se oni ne cijepe. Hoće li sljedeći argument biti - ako se ne cijepite neće biti za mirovine?

Tako imamo ironiju da se oni zbog kojih se sve zatvorilo nisu cijepili, pa se sad cijepljenjem uvjetuje mlade i zdrave, a sprema se i cijepljenje djece. Unatoč tome što je od 10000 umrlih od 0-19 godina od korone umrlo 6 djece, od kojih su sva imala druge teške bolesti. A jeste li znali kako je od ukupnog broja ljudi umrlih od korone u Hrvatskoj - njih je oko 200 mlađih, a 9800 starijih od 50 godina?

Stoga se postavlja pitanje zašto se ljude koji su cijepili sebe, svoju djecu, i sve oko sebe svim cjepivima do sada, a sada više ne vjeruju u cjepivo protiv korone, na dnevnoj bazi vrijeđa inteligencija i lijepi im se etiketa “antivaksera” i “ravnozemljaša”? To ne znači kako nema fanatika koji ne vjeruju u postojanje virusa, već kako svaka krajnost ima svoj odraz na suprotnoj strani obzora. A kada se krajnosti poklope, zdrav razum je u defanzivi.

Politika već stoljećima ima na raspolaganju staru rimsku - “podijeli pa vladaj”. Ako je politika u krivu, utoliko gore po stvarnost. Tako će se i sada, korak po korak, lomiti otpor - prvo su bile bolnice, pa sada imamo državne ustanove, pa će na red doći trgovine i kafići, a od siječnja neće biti više testiranja, već samo Covid potvrda. Ucjenama će se okretati ljude jedne od drugih, i na kraju se neće imati tko buniti.

Tako smo, umjesto imuniteta krda, za borbu protiv korone izabrali - mentalitet krda. A onda se čudimo zašto ljudi ne prihvaćaju tako nametnutu stvarnost? Pa, možda zato što je vrijeme pokazalo kako se nešto dogmatski tvrdilo a priori, pa kad se pokazalo kako nije tako, onda kažu kako je to zbog nevjernika. Vrijeđa se zdrav razum zato što se ne želi prihvatiti realnost, a okrivljuje se i etiketira one koji ne vjeruju u dokazanu laž.

Večernji list

Jesu li COVID potvrde dozvole za slobodno širenje virusa?

U ovih godinu dana od lansiranja cjepiva protiv korone više od same korone mutirala je samo obmana oko cjepiva. Zato sada i imamo situaciju da se korona i cjepivo ne potiru, već zajedno pridonose crnom epidemiološkom zbiru

Navršilo se godinu dana kako je proizvedeno cjepivo protiv korone, a kao da nikome nije do sumiranja rezultata. To i ne čudi, jer izgleda kako je nešto što nam je najavljivano kao “čudo medicinske znanosti” potpuno podbacilo. Ostali smo siromašniji za jednu nadu, ispostavilo se lažnu, i nalazimo se na vrhuncu “četvrtog vala”, sa svakodnevnim novim “crnim rekordima” i zdravstvenom situacijom gorom od one dok nije bilo cjepiva.

Ali zato, umjesto da slavimo pobjedu znanosti nad bolešću i smrti, zaigrali smo staru igru optuživanja i traženja krivca. Tako smo se kao društvo podijelili na dvije medicinske klase, na klasu cijepljenih i klasu necijepljenih. Pritom su cijepljeni oni koji imaju privilegirani pristup našem “novom normalnom”, dok su necijepljeni označeni kao krivci za podbacivanje efikasnosti cjepiva i osuđeni na ulogu društvenih parija.

To je pouzdan znak kako smo iskoračili izvan svijeta činjenica i razuma i zakoračili u svijet isključivosti i fanatizma. To je logika koja kaže kako cjepivo ne može djelovati dok se i zadnji grešik ne pokaje i ne cijepi. Ironično, pritom kao pokriće služi pozivanje na znanost. Znate, to je ono čudo od znanosti koje djeluje samo kad svi vjeruju u njega. Ako svi ne prime sakrament cjepiva, čudo neće djelovati i svijet će nestati u potopu.

Oko cjepiva je stvoren pravi kult, koji ne dozvoljava da se o njegovim učincima sudi racionalno, već s obožavanjem. Zato sada, kada imamo “epidemiju cijepljenih”, umjesto preispitivanja cjepiva, i imamo traženje “žrtvenog janjeta”. A nitko ne pita kako to netko tko nije cijepljen može biti odgovoran za širenje zaraze među cijepljenima? Kako je kriv netko drugi ako je smisao cjepiva da nas štiti od virusa?

A koliko je cjepivo podbacilo ispod svakog očekivanja dovoljno govore podaci kako samo nakon par mjeseci njihova efikasnost drastično opada. Tako je, prema jednom istraživanju, netko tko se proljetos cijepio Modernom sada zaštićen tek 58%, s Pfizerove dvije doze je zaštićen 45%, a s Johnsonovim bijednih 13%. Drugim riječima, stvarnost je takva da se netko, iako se cijepio, svejedno može zaraziti i zaraziti druge.

Kao da su nas cijepili od stvarnosti, a ne od bolesti. I to u nekoliko doza. Tako su nam prvo rekli kako ćemo cijepljenjem biti apsolutno sigurni i moći ćemo se vratiti normalnom životu. Potom smo, kada smo dobili prve slučajeve zaraze cijepljenih, slušali kako se svejedno treba cijepiti kako ne bismo završili u bolnici. Pa kad su ljudi završili u bolnici, rekli su nam kako se ipak treba cijepiti kako ne bismo završili na respiratoru.

Kada su ljudi, ipak, završavali na respiratoru, rečeno nam je kako nas cijepljenje štiti od umiranja. A kada su počeli umirati - e, onda su za to krivi necijepljeni, a ne dogmatika u znanosti koja nešto tvrdi a priori, dok njena istina ima rok trajanja od par mjeseci, koliko i djelotvornost cjepiva. Uvijek je oportunije ići linijom manjeg otpora i pronalaziti izgovore, nego ići težim putem u traganju za odgovorima.

Zato, kada se postavlja pitanje odgovornosti za jačinu ovog vala i porast broja hospitalizacija i smrti, možda prvo treba preispitati odgovornost onih koji su dogmatski tvrdili kako je cjepivo jedina sigurna zaštita, čime su ljudima dali lažnu sigurnost, pa su se ovi nakon cijepljenja opustili i nisu se pridržavali mjera? I gdje, onda, treba tražiti odgovornost kada su se na kraju zarazili, završili na respiratoru ili umrli? Među necijepljenima?

Još gore je to što i nakon svih tih spoznaja ista dogmatika ostaje na snazi, pa sada imamo ovaj apsurd s Covid potvrdama, za koje se sa sigurnošću tvrdi kako će spriječiti sljedeće valove zaraze. No, nitko nam ne nudi odgovor kako, ako je trajnost cjepiva 3-6 mjeseci i ako i cijepljeni šire zarazu? Ispada kako Covid potvrde ne štite nikoga, već samo potiču neodgovorno ponašanje i nekontrolirano širenje virusa.

Zbog iste dogmatike imamo apsurd da cijepljene osobe sada ne moraju ni u izolaciju, nego mogu slobodno nastaviti sa širenjem virusa i zaraziti i cijepljene i necijepljene. To vidimo na primjeru država koje imaju gotovo apsolutnu procijepljenost i eksploziju epidemije. Zato se sada mnogi s pravom pitaju ne predstavljaju li Covid potvrde dozvolu za slobodno širenje virusa i - dozvolu za ubijanje? A sve zato da bi se spasio privid?

U ovih godinu dana od lansiranja cjepiva protiv korone, više od same korone mutirala je samo obmana oko cjepiva. Zato sada i imamo situaciju da se korona i cjepivo ne potiru, već zajedno pridonose crnom epidemiološkom zbiru. Vrijeme je da se odgovorni zapitaju oko učinkovitosti dogmi koje su prihvatili kao neupitne istine i prema kojima su oblikovali našu stvarnost, umjesto da na krivom mjestu traže krivca za vlastite pogrešne procjene. 

Večernji list

Kako se to Boris Dežulović silovanjem bori protiv nasilja nad ženama?

Zamislite da netko napiše za Jasenovac, Srebrenicu ili, ne daj Bože, Auschwitz, ono što je Dežulović napisao za Vukovar? Bi li i tad prošlo objašnjenje kako je psovanje tih žrtava opravdano jer netko misli kako ih se zloupotrebljava?

“Što je Dežulović imao na pameti kad je opsovao Vukovar?” To je pitanje oko kojeg se ovih dana lome koplja u hrvatskoj javnosti. Vjerojatno bi prvi i najjednostavniji odgovor bio da tu i nema neke naročite pameti. Da je nešto mislio ne bi se služio psovkom, jer je psovanje znak odsustva argumenta i objava kapitulacije mišljenja. Psovka je uvreda kojom želimo prekinuti komunikaciju u kojoj više nemamo što reći.

No, to bi bio suviše jeftin izgovor za svaku vulgarnost i vrijeđanje. Uostalom, glupost ne isključuje namjeru, kao što ni uvreda ne mora uvijek biti neproračunata i slijepa. A dio te proračunatosti može biti da se nekim vulgarnim ispadom izazove reakcija javnosti, pa tako možemo reći kako je i Dežulović već ostvario svoju namjeru, pošto je svojim tekstom na trenutak uspio potisnuti čak i interes za koronu.

Zbog toga sam i sam imao dilemu ima li smisla uopće pridavati značaj nekom tko je samo gladan pažnje i pritom ne bira sredstva kako bi ostvario taj svoj cilj. No, moram priznati kako sam bio zatečen time kakav to mora biti um koji sebi daje za pravo vrijeđati nevine žrtve i sjećanje na njih? Čovjek može biti izrevoltiran ili ljut, ali vulgarno udaranje na takve osjećaje ima u sebi nešto monstruozno i normalnom čovjeku nezamislivo.

Još je žalosniji bio prizor kada se pokušao izvlačiti na kontekst i kako on u svom tekstu nije vrijeđao žrtve, već se borio protiv njihove zloupotrebe. Da mu je to bila namjera, tako bi i napisao, a ne bi išao direktno đonom, s jasnom namjerom da se uvrijedi žrtve - a onda drudge, koji bi u tome vidjeli problem, prozivati za nerazumijevanje konteksta i praviti od sebe žrtvu navodnog kolektivnog progona.

Pljuvanjem po žrtvi se ne brani žrtva, kao što se ni silovanjem ne brani žena od nasilja - osim ako nisi ti taj monstrum koji bi silovanjem “spašavao” ženu od toga da je netko drugi ne siluje, ili bi pucanjem u žrtvu spašavao je od toga da je netko drugi ne zloupotrijebi. Zamislite samo situaciju u kojoj ste ostali bez nekog svog i da vam netko, zbog toga što politika zloupotrebljava tu žrtvu, ide sve skupa psovati.

Koja je to razina bešćutnosti i drskosti kad sebi dozvoljavaš takvo što? A još tragičnije zvuči njegovo “pravdanje” kad kaže kako on ima pravo na pljuvanje po žrtvi, jer je on napisao reportažu o njenom stradanju. Imaju li se, po toj logici, pravo rugati slijepima i oni koji su napisali reportažu o sljepilu? Mogu li pljuvati po starima i nemoćnima oni koji su pisali reportaže o starosti ili invalidima oni koji su pisali o invaliditetu?

I onda se pitamo kako su u srcu Europe se mogli dogoditi fašizam, komunizam ili nacizam? Pa eto, upravo ovako, traženjem izgovora kontekstom i jeftinom relativizacijom. Jer, svi su se totalitarizmi hranili potrebom da za svoje monstruoznosti pronađu kontekst i relativiziraju laž, kako bi zlo pretvorili u svjetlo. Nisu odgovorni samo počinitelji zla i oni koji ga javno promoviraju, već i oni koji u njemu traže kontekst.

Zamislite što bi se dogodilo kad bi netko napisao isti tekst o bilo kojem drugom mjestu stradanja? Zamislite da netko napiše za Jasenovac, Srebrenicu ili, ne daj Bože, Auschwitz, ono što je Dežulović napisao za Vukovar? Bili i tad prošlo objašnjenje kako je psovanje tih žrtava opravdano jer netko misli kako ih se zloupotrebljava? Bi li tu prošla obrana kontekstom ili bi se za takvog psovača pronašlo pravo ime?

Kako se naziva osobu koja bi javno psovala žrtve holokausta zato što postoje neki koji tvrde kako ga se zloupotrebljava? Kako se zove osobu koja psuje žrtve Jasenovca zbog toga što neki misle da se te žrtve zloupotrebljava? Kako biste nazvali nekoga tko bi psovao Majke Srebrenice zato što netko zloupotrebljava žrtvu njihove djece? A kako se zove osoba koja javno psuje žrtve Vukovara zato što misli da ih se zloupotrebljava?

Odlika je zla da toliko razbjesni dobre ljude tako što im puca u najbolniji i najranjiviji dio duše, kako bi ih se zbog slabe kontrole ili manjka kontrole proglasilo zlim i tako pridobilo na svoju stranu. Obrana od toga nisu ni zabrane, niti komična priopćenja, jer se tako samo onom lošem daje na težini, a zlo se uvećava. Ali, društvo koje u sebi ne nalazi snage za javnu osudu kada se šalju takve monstruozne poruke ima ogroman problem.

Tu glupost nije izlika, pa možemo samo reći “oprosti im Bože, iako znaju što čine”. Pljuvati po žrtvama i uspomenama na njih zbog toga što netko drugi zloupotrebljava tu žrtvu znači kako niste ubojica, nego onaj tko zakopava masovnu grobnicu i sjećanje na žrtve. Zato Dežulovića treba žaliti. Da nije napisao tu kolumnu ne bismo znali kolika je količina frustracije nagomilana u njemu.

On je postigao ono što je htio. I doista nema razloga da se sada ispričava onima koje je možda povrijedio, ali da se ne ispričava onima kojima je uputio svoje uvrede. Nisi valjda lud da se stidiš. Ostani đubre do kraja.

Večernji list