Kad su ljetos pitali bivšeg američkog ministra obrane, Donalda Rumsfelda, za koga će glasati na izborima, odgovorio je u stilu svoje logike “poznatog” i “nepoznatog”: “Na strani demokrata imamo “poznato poznato”. Na strani republikanaca imamo novo lice u politici, “poznato nepoznato”... Svakako ću glasati za njega.” Rumsfeld je, tako, glasao za “poznato nepoznato”, što bi bila njegova prevedenica čuvene Sokratove sentencije “znam da ništa ne znam”. A znamo da osvještavanjem vlastitog neznanja tek počinju problemi. Ali, to je i onaj zanimljiviji dio, svakako privlačniji od onog dosadnog “poznatog poznatog”.
Dolaskom Trumpa na vlast, upravo je ta filozofska svijest o vlastitom neznanju, pa i sljedstvena nesigurnost, postala dominantnom mudrošću. Svi imamo osjećaj da smo pred nepoznatim, nečim većim od nas, što nas obuhvaća a što sami nikako ne uspijevamo obuhvatiti. Prva stvar u približavanju nepoznatom jest udaljavanje od poznatog. Prvi problem, dakle, nije Trump i što će on uraditi, već svijest o onom poznatom. Veliki je problem da je slika tog poznatog u dobroj mjeri bila medijski iskrivljena i uljepšana.
Amerika je pod vlašću Baracka Obame dotakla neke od najdubljih udolina u svojoj povijesti - postali su ugroženi njena sigurnost, ekonomski razvoj i sloboda. Obamina administracija je skresala vojni proračun na najnižu razinu od Drugog svjetskog rata. Neodlučnost američkog vodstva dovela je do niza poraza na međunarodnom planu, od kojih je svakako najbolniji onaj u Siriji, gdje je Rusija preuzela vodstvo. Ambivalentan stav prema radikalnom islamu - poput, recimo, zabrane službama da istražuju svjetonazorne stavove osumnjičenika - doveo je do niza sigurnosnih propusta, koji su rezultirali terorističkim napadima u Americi.
Tu je, svakako, i problem 11 milijuna ilegalnih imigranata, kao i stvaranje “zaštićenih zona” za ilegalce u gotovo svim većim gradovima, u kojima su lokalne vlasti zabranjivale federalnim organima pristup. Sve je to utjecalo na povećanje osjećaja nesigurnosti. Pretjerana regulacija, dizanje poreza i politika zaduživanja vodile su ka najsporijem ekonomskom oporavaku u američkoj povijesti. Također, na ideološkom planu je obamina radikalna ljevičarska retorika, koja je htjela okončati rasne i klasne sukobe, dovela do još dubljih podjela u društvu. Osam godina Obame dovelo je do radikaliziranja rasnog pitanja i njihove regresije na razinu na kojoj su bili nakon Građanskog rata.
Sve ovo su problemi američkog društva koji su gurani pod tepih (ono “poznato poznato”, koje je predstavljala Hillary Clinton) a na koje je Trump ponudio svoje odgovore. Oni mogu biti dobri ili loši, ali je činjenica da je Trump jedini imao hrabrosti narušiti omertu šutnje o njima, i za to je od građana nagrađen pobjedom na izborima. U tom smislu je Trumpovo “nepoznato” bilo bolje od “poznatog” a njegov izbor je kod ljudi pobudio entuzijazam, pa je očekivanje da će njegova imigrantska i ekonomska politika, kao i odbacivanje ideologije političke korektnosti, pridonijeti stabilizaciji i prosperitetu američkog društva.
Ono gdje postoji najveća zebnja (ono pravo Trumpovo “nepoznato”) jest pitanje kako će izgledati njegova vanjska politika, naročito ako imamo u vidu njegovu žestoku kritiku globalizma i stavljanja američkih nacionalnih interesa na prvo mjesto. To nije samo ideološko pitanje, već prvenstveno ekonomsko. Američko gospodarstvo je, naime, ekonomskim uzletom Kine i razvojem europskog tržišta dobila snažne konkurente i došla u situaciju u kojoj ekonomska globalizacija za nju znači i odljev poslova i porast nezaposlenosti. Trump zato želi opozvati i ponovno ispregovarati trgovinske ugovore, poput TTP-a i NAFTA-e. Iz istog razloga su se EU i Kina našle na udaru njegove retorike. Moguće da ćemo kao rezultat toga dobiti veliko globalno prestrojavanje u dva bloka, koji će imati i ideološke i geopolitičke konotacije - eurokrati i kineski komunisti u globalističkom taboru, te SAD i saveznici, koji pristanu na bilateralne ugovore s njim, u taboru nacionalista. To bi, u konačnici, moglo voditi do novog Hladnog rata, s Europom kao bojnim poljem i Kinom kao ciljem.
Dolaskom Trumpa na vlast, upravo je ta filozofska svijest o vlastitom neznanju, pa i sljedstvena nesigurnost, postala dominantnom mudrošću. Svi imamo osjećaj da smo pred nepoznatim, nečim većim od nas, što nas obuhvaća a što sami nikako ne uspijevamo obuhvatiti. Prva stvar u približavanju nepoznatom jest udaljavanje od poznatog. Prvi problem, dakle, nije Trump i što će on uraditi, već svijest o onom poznatom. Veliki je problem da je slika tog poznatog u dobroj mjeri bila medijski iskrivljena i uljepšana.
Amerika je pod vlašću Baracka Obame dotakla neke od najdubljih udolina u svojoj povijesti - postali su ugroženi njena sigurnost, ekonomski razvoj i sloboda. Obamina administracija je skresala vojni proračun na najnižu razinu od Drugog svjetskog rata. Neodlučnost američkog vodstva dovela je do niza poraza na međunarodnom planu, od kojih je svakako najbolniji onaj u Siriji, gdje je Rusija preuzela vodstvo. Ambivalentan stav prema radikalnom islamu - poput, recimo, zabrane službama da istražuju svjetonazorne stavove osumnjičenika - doveo je do niza sigurnosnih propusta, koji su rezultirali terorističkim napadima u Americi.
Tu je, svakako, i problem 11 milijuna ilegalnih imigranata, kao i stvaranje “zaštićenih zona” za ilegalce u gotovo svim većim gradovima, u kojima su lokalne vlasti zabranjivale federalnim organima pristup. Sve je to utjecalo na povećanje osjećaja nesigurnosti. Pretjerana regulacija, dizanje poreza i politika zaduživanja vodile su ka najsporijem ekonomskom oporavaku u američkoj povijesti. Također, na ideološkom planu je obamina radikalna ljevičarska retorika, koja je htjela okončati rasne i klasne sukobe, dovela do još dubljih podjela u društvu. Osam godina Obame dovelo je do radikaliziranja rasnog pitanja i njihove regresije na razinu na kojoj su bili nakon Građanskog rata.
Sve ovo su problemi američkog društva koji su gurani pod tepih (ono “poznato poznato”, koje je predstavljala Hillary Clinton) a na koje je Trump ponudio svoje odgovore. Oni mogu biti dobri ili loši, ali je činjenica da je Trump jedini imao hrabrosti narušiti omertu šutnje o njima, i za to je od građana nagrađen pobjedom na izborima. U tom smislu je Trumpovo “nepoznato” bilo bolje od “poznatog” a njegov izbor je kod ljudi pobudio entuzijazam, pa je očekivanje da će njegova imigrantska i ekonomska politika, kao i odbacivanje ideologije političke korektnosti, pridonijeti stabilizaciji i prosperitetu američkog društva.
Ono gdje postoji najveća zebnja (ono pravo Trumpovo “nepoznato”) jest pitanje kako će izgledati njegova vanjska politika, naročito ako imamo u vidu njegovu žestoku kritiku globalizma i stavljanja američkih nacionalnih interesa na prvo mjesto. To nije samo ideološko pitanje, već prvenstveno ekonomsko. Američko gospodarstvo je, naime, ekonomskim uzletom Kine i razvojem europskog tržišta dobila snažne konkurente i došla u situaciju u kojoj ekonomska globalizacija za nju znači i odljev poslova i porast nezaposlenosti. Trump zato želi opozvati i ponovno ispregovarati trgovinske ugovore, poput TTP-a i NAFTA-e. Iz istog razloga su se EU i Kina našle na udaru njegove retorike. Moguće da ćemo kao rezultat toga dobiti veliko globalno prestrojavanje u dva bloka, koji će imati i ideološke i geopolitičke konotacije - eurokrati i kineski komunisti u globalističkom taboru, te SAD i saveznici, koji pristanu na bilateralne ugovore s njim, u taboru nacionalista. To bi, u konačnici, moglo voditi do novog Hladnog rata, s Europom kao bojnim poljem i Kinom kao ciljem.
Nema komentara:
Objavi komentar