Politika je prestala biti natjecanje političara oko povjerenja ljudi i postala puka bitka za obranu ideološke čistoće. Na stvarnost se više ne gleda kao na izazov koji traži naš odgovor, već kao na provokaciju koja želi poljuljati povjerenje u ispravnost naše ideologije.
Politika je nekad bila jednostavna stvar, ili se bar tako zamišljalo. Ako biste ulazili u politiku, prva stvar koju bi vam nalagao zdrav razum bila bi da napravite ispitivanje javnog mnijenja i vidite kako svoje ideje možete prilagoditi onome što ljudi žele. Vaš uspjeh bi ovisio o vašoj sposobnosti da što više ljudi uvjerite u to kako vam je stalo do njihovih interesa i da, štoviše, i vi sami dijelite taj njihov interes.
Ako vidite da ljude najviše brinu nekontrolirana inflacija i rast cijena goriva, onda će borba protiv toga biti nezaobilazni dio vaše agende i pokazivat ćete kako i vi dijelite iste probleme. Napadat ćete vlast zbog loših politika i nuditi svoje prijedloge i viziju kako biste vi riješili te probleme. Ako ste na vlasti, tražit ćete različite izgovore ili čak priznati pogrešku i pokušati ublažiti posljedice vaših prijašnjih odluka.
No, sve to može funkcionirati samo onda kada postoji opći konsenzus o tome da je bit politike udovoljiti interesima glasača. Ako je cilj politike to da svatko ima auto u garaži i pristojan ručak, onda nije nikakav problem priznati pogrešku i promijeniti svoju politiku kako bi se izašlo u susret zahtjevima birača. To je zdravorazumski stav koji stoji u središtu svake politike koju nazivamo demokratskom.
U neka sretnija vremena političari su sebe zamišljali kako predvode zadovoljni narod, koji s odobravanjem podržva njihove politike. Ali, to već neko vrijeme nije tako. Ono što danas određuje bit politike nije borba za što širi konsenzus ljudi oko vaše agende, već ideološki postavi koji se moraju progurati i obraniti u javnosti, često i unatoč nezadovoljstvu javnog mnijenja i usuprot interesima javnosti.
Ideologija, a ne zdrav razum, u srcu je današnje politike. Političari djeluju kao vjernici koji slijepo slijede dogmu, a ne kao ljudi koji pokušavaju artikulirati interese većine ljudi. Svaki izbor je sužen na ono što dopušta ideologija. Stvarnost koja nije u skladu s tom ideologijom izgleda kao “teorija zavjere”, koja dovodi u pitanje osnovne ideološke postave. Prihvatiti takvu stvarnost značilo bi dovoditi u pitanje vlastite ideološke postave.
Taj sukob u kojem politička elita stoji u odnosu na stvarnost i probleme koji muče većinu ljudi imamo prilike gledati svakodnevno. Samo ujutro otvorite vaše omiljene novine ili “prelistajte” portale na vašem mobitelu i snaći će vas muka od toga koliko je politička elita odvojena od stvarnosti i zaokupljena rješavanjem svojih problema, koji se, u biti, tiču promicanja ideološke agende, a ne stvarnih problema.
Uzmite, na primjer, vijest o tome da je Europarlament izglasao zakon koji zabranjuje prodaju auta na benzin i dizel od 2035. Takvu regulaciju ne možete razumjeti drukčije nego kao promicanje zelene agende, koja nema nikave veze sa stvarnim potrebama i zahtjevima ljudi. Dok običan čovjek muku muči kako da nadomjesti rupu u kućnom budžetu zbog skoka cijene benzina, politika zabranjuje vožnju na benzin uopće.
Možda će tako uskoro rješavati problem gladi u svijetu - administrativnom zabranom konzumiranja hrane? Ili ćemo doživjeti da najesen problem s grijanjem rješavamo tako što će politika uvesti zabranu grijanja? Netko bi normalan očekivao da ćemo u krizi u koju smo dobrano zagazili vidjeti racionalne rasprave kako sniziti cijene goriva, kako obuzdati inflaciju, ali to očito nisu problemi koji muče politiku.
To možete vidjeti već po ciničnim reakcijama političara kad im ukažete na te probleme. Ne možete se oteti dojmu kako ih to sve u biti zabavlja. Tako je jedna političarka nedavno komentirala rast cijena benzina riječima kako se od kuće do posla dovezla svojim električnim automobilom, vozeći pored nekoliko benzinskih postaja, a da joj pritom uopće nije zadavalo brigu to što su cijene benzina porasle.
Tada shvatite da politika više ne želi ni stvarati privid kako joj je stalo do interesa običnih ljudi. Važnije od problema običnih ljudi je klanjati se svom idolu iz šume, koji kaže kako je Majčica Zemlja sretna zbog vašeg automobila na struju. Nema tog PR maga koji bi mogao takav stav pomiriti sa stvarnošću, niti objasniti ljudima kako je Majčica Zemlja zabrinuta zbog rasta cijena benzina.
Politika je prestala biti natjecanje političara oko povjerenja ljudi i postala puka bitka za obranu ideološke čistoće. Na stvarnost se više ne gleda kao na izazov koji traži naš odgovor, već kao na provokaciju koja želi poljuljati povjerenje u ispravnost naše ideologije. Ideološki impregnirana elita više ne vidi interese običnog čovjeka. Pokidana je i posljednja nit koja bi trebala politiku držati u okvirima jačanja društvene kohezije.
Politička elita više ne želi tragati za pragmatičnim rješenjima problema, već mijenjati samu prirodu stvarnosti. To je razlog zbog kojeg će slom tog sustava biti tako dubok i neopoziv.
Nema komentara:
Objavi komentar