Upravo objavljena Forbesova lista najmoćnijih ljudi na svijetu, po kojoj se na prvom mjestu te liste nalazi ruski predsjednik Vladimir Putin, u toj je procjeni grdno omanula. Možemo samo nagađati o razlozima koji su naveli urednike "Forbesa" na takav previd: atavistički ostaci hladnoratovskih predrasuda, opsjednutost vojnom silom i pokazivanjem mišića, frustracija zbog indolentnog stava američkog predsjednika za pitanja vanjske politike, svejedno je. Neosporna činjenica današnjeg svijeta je da je trenutno njen najmoćniji čovjek žena – njemačka kancelarka Angela Merkel.
Uostalom, nije li ona ta koja Putinu drži sankcije zato što joj nije dozvolio da područje svog utjecaja proširi i na Donbas i Krim? Ne drži li ona ključeve sporazuma u Minsku? Ne odlučuje li ona, a ne Putin, čak i o tome hoće li ruski plin poteći ka Europi ili ne? Rusija je plijen, nikakav razuzdani medvjed, koji čini što hoće. I ne samo Rusija, i ne samo Putin. Bilo da se radi o Rusiji i Ukrajini, o Siriji ili Iranu, o Grčkoj ili Balkanu, ili pak o sudbini same Europske unije – na konzultacije se ide u Berlin. Apsolutni suveren svijeta danas je (još uvijek, još uvijek) Angela Merkel. Kao što piše Reutersov bloger, Lucian Kim, nezainteresiranost Obamine administracije za Europu po defaultu je njemačkoj kancelarki dala u ruke skiptar suverena koji odlučuje o ratu i miru na Kontinentu, a Berlin učinilo prijestolnicom zapadnog svijeta.
Engleski srednjovjekovni filozof, zagovornik zdravog razuma i jedan od preteča renesanse, biskup od Chartresa, John od Salisburyja, grmio je 1160-te na Friedricha I Barbarossu, kada je ovaj uspio za papu postaviti svog čovjeka, Inocentija III: "Tko je Nijemce ovlastio da budu suci drugim narodima? Tko je tom okrutnom i žestokom narodu dao pravo da po svojoj volji odlučuje tko će biti vladar?" Kao što znamo, Inocentije III je bio tvorac doktrine po kojoj papa nije samo prvi čovjek crkve, već i vladar svijeta. S druge strane, John od Salisburyja je bio tvorac doktrine o "dva tijela kralja", po kojoj je kralj i privatna i javna osoba, iz koje se doktrine kasnije razvilo anglosaksonsko shvaćanje vladavine prava i liberalnog poretka. Na Kontinentu je kralj bio apsolutni vladar – ubojstvom kralja uništili bismo čitav jedan svijet. Na Otoku je, upravo zahvaljujući učenju o "dva tijela", bilo moguće ubiti kralja, kao privatnu osobu, a sačuvati poredak – kraljevu javnu osobu. To je razlika između Francuske revolucije i britanske Slavne revolucije.
Možemo reći da u sličnom duhu danas jedini izazov apsolutnoj vlasti Angele Merkel na Kontinentu opet dolazi s Otoka. Naime, poznato je da britanski premijer Cameron priprema svoj prijedlog plana reforme EU, koji će iznijeti sljedećeg tjedna, a o kome će se raspravljati u prosincu. I sam euroentuzijast, ali pritisnut većinskim raspoloženjem Britanaca da izađu iz ovakve EU, o čemu će se konačno izjasniti i na referendumu 2017., Cameron je odlučio da je bolje po njega da reformira EU tako da postane prihvatljiva njegovim euroskeptičnim sunarodnjacima, nego da njegova politika bude poražena na referendumu. Još uvijek ne znamo sve detalje tog plana rekonstrukcije, ali po onome što je dostupno, zanimljive su dvije stvari – Britanija će dozvoliti Njemačkoj da provede svoj naum o jačem integriranju unutar eurozone, pod uvjetom da članicama koje nisu dio eurozone ostane sloboda trgovine unutar EU, kao i pravo veta na neke ključne odluke. Rješenje u tradiciji britanskog konstitucionalizma, rekli bismo.
Za divno čudo, kancelarka Merkel je, čini se, prihvatila ovaj prijedlog. Formula koju je odabrala, "Europa u dvije brzine", stara je genscherovska ideja o stvaranju "užeg jezgra" EU, koja ima svoju dugu geopolitičku prošlost, ali ovaj put začinjena finim britanskim potezom – pravom veta nacionalnih država koje ostanu u "vanjskom prstenu" EU. Na taj način će Njemačka konačno dobiti svoju centraliziranu nadnacionalnu utopiju zvanu Mitteleuropa, ali u svom odlučivanju o sudbini EU neće biti suverena, kao što je to sada slučaj. Postat će britanska kraljica – nominalno suverena, ali u praksi ograničena pravom veta država članica EU. I vuci će biti siti, i ovce na broju – Njemačka će i dalje moći glumiti hegemona, Britanci će ostati u EU da ju kontroliraju, a male nacije, bar one koje se priklone britanskom bloku, imat će efikasno oruđe za zaštitu od hegemonizma u rukama. Predstoji nam dakle europska Slavna revolucija, u kojoj će suveren biti smaknut da bi EU živjela kao parlamentarna monarhija.
Izvor: Večernji list
Uostalom, nije li ona ta koja Putinu drži sankcije zato što joj nije dozvolio da područje svog utjecaja proširi i na Donbas i Krim? Ne drži li ona ključeve sporazuma u Minsku? Ne odlučuje li ona, a ne Putin, čak i o tome hoće li ruski plin poteći ka Europi ili ne? Rusija je plijen, nikakav razuzdani medvjed, koji čini što hoće. I ne samo Rusija, i ne samo Putin. Bilo da se radi o Rusiji i Ukrajini, o Siriji ili Iranu, o Grčkoj ili Balkanu, ili pak o sudbini same Europske unije – na konzultacije se ide u Berlin. Apsolutni suveren svijeta danas je (još uvijek, još uvijek) Angela Merkel. Kao što piše Reutersov bloger, Lucian Kim, nezainteresiranost Obamine administracije za Europu po defaultu je njemačkoj kancelarki dala u ruke skiptar suverena koji odlučuje o ratu i miru na Kontinentu, a Berlin učinilo prijestolnicom zapadnog svijeta.
Engleski srednjovjekovni filozof, zagovornik zdravog razuma i jedan od preteča renesanse, biskup od Chartresa, John od Salisburyja, grmio je 1160-te na Friedricha I Barbarossu, kada je ovaj uspio za papu postaviti svog čovjeka, Inocentija III: "Tko je Nijemce ovlastio da budu suci drugim narodima? Tko je tom okrutnom i žestokom narodu dao pravo da po svojoj volji odlučuje tko će biti vladar?" Kao što znamo, Inocentije III je bio tvorac doktrine po kojoj papa nije samo prvi čovjek crkve, već i vladar svijeta. S druge strane, John od Salisburyja je bio tvorac doktrine o "dva tijela kralja", po kojoj je kralj i privatna i javna osoba, iz koje se doktrine kasnije razvilo anglosaksonsko shvaćanje vladavine prava i liberalnog poretka. Na Kontinentu je kralj bio apsolutni vladar – ubojstvom kralja uništili bismo čitav jedan svijet. Na Otoku je, upravo zahvaljujući učenju o "dva tijela", bilo moguće ubiti kralja, kao privatnu osobu, a sačuvati poredak – kraljevu javnu osobu. To je razlika između Francuske revolucije i britanske Slavne revolucije.
Možemo reći da u sličnom duhu danas jedini izazov apsolutnoj vlasti Angele Merkel na Kontinentu opet dolazi s Otoka. Naime, poznato je da britanski premijer Cameron priprema svoj prijedlog plana reforme EU, koji će iznijeti sljedećeg tjedna, a o kome će se raspravljati u prosincu. I sam euroentuzijast, ali pritisnut većinskim raspoloženjem Britanaca da izađu iz ovakve EU, o čemu će se konačno izjasniti i na referendumu 2017., Cameron je odlučio da je bolje po njega da reformira EU tako da postane prihvatljiva njegovim euroskeptičnim sunarodnjacima, nego da njegova politika bude poražena na referendumu. Još uvijek ne znamo sve detalje tog plana rekonstrukcije, ali po onome što je dostupno, zanimljive su dvije stvari – Britanija će dozvoliti Njemačkoj da provede svoj naum o jačem integriranju unutar eurozone, pod uvjetom da članicama koje nisu dio eurozone ostane sloboda trgovine unutar EU, kao i pravo veta na neke ključne odluke. Rješenje u tradiciji britanskog konstitucionalizma, rekli bismo.
Za divno čudo, kancelarka Merkel je, čini se, prihvatila ovaj prijedlog. Formula koju je odabrala, "Europa u dvije brzine", stara je genscherovska ideja o stvaranju "užeg jezgra" EU, koja ima svoju dugu geopolitičku prošlost, ali ovaj put začinjena finim britanskim potezom – pravom veta nacionalnih država koje ostanu u "vanjskom prstenu" EU. Na taj način će Njemačka konačno dobiti svoju centraliziranu nadnacionalnu utopiju zvanu Mitteleuropa, ali u svom odlučivanju o sudbini EU neće biti suverena, kao što je to sada slučaj. Postat će britanska kraljica – nominalno suverena, ali u praksi ograničena pravom veta država članica EU. I vuci će biti siti, i ovce na broju – Njemačka će i dalje moći glumiti hegemona, Britanci će ostati u EU da ju kontroliraju, a male nacije, bar one koje se priklone britanskom bloku, imat će efikasno oruđe za zaštitu od hegemonizma u rukama. Predstoji nam dakle europska Slavna revolucija, u kojoj će suveren biti smaknut da bi EU živjela kao parlamentarna monarhija.
Izvor: Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar