Teško je više prikrivati da je naša diplomacija potpuno podbacila i da doživljavamo pravi vanjskopolitički brodolom. Ne radi se više samo o lošem naslijeđenom stanju, već o potpunom lutanju i amaterizmu trenutne garniture u MVEP. Koliko god se trudili ublažiti ozbiljnost i težinu zadnjeg diplomatskog skandala oko otkazivanja sastanka u Washingtomu između MVEP Hrvatske Mire Kovača i američkog državnog tajnika Johna Kerryja, značaj toga je nemoguće precijeniti, kaže nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
- Prije će biti da se radi samo o vrhu ledene sante, ispod koje se krije puno veća opasnost od nekakve neusklađenosti satova i naknadnih neuvjerljivih prisega u "čvrste odnose". Kako prenosi Nova TV, problem je izbio zbog imenovanja bivšeg šefa Mesićeva ureda Amira Muharemija za pomoćnika MVEP, koga su Amerikanci prije desetak godina proglasili presonom non grata. Hoće se reći da se ministar Kovač tu našao u nebranom grožđu, jer gospodin Muharemi navodno nije bio njegov izbor, već nekog uticajnijeg od njega, a ako je to tako, to bi mogao biti samo Tomislav Karamarko, kojeg se i ranije povezivalo s gospodinom Muharemijem, kaže Ristić i nastavlja.
- Predsjednica Grabar-Kitarović je "pozvala i prozvala" ministra Kovača da poduzme nešto u vezi najavljenih promjena u diplomaciji, nezadovoljna time što, kako kaže, nije sigurna "zastupaju li neki od naših veleposlanika interese hrvatske države ili države primateljice". Kako piše "Večernji list", nezadovoljstvo se odnosi i na veleposlanika u Washingtonu, Joška Paroa. No, kako predsjednica, već po običaju, u svom dosta iznenađujućem istupu, iznenađujućem i za ljude u vrhu HDZ-a, nije dala nikakvo obrazloženje zbog čega traži smjenu određenih diplomata, možemo se samo pitati je li i veleposlanik Paro imao nekakvu ulogu u "odgodi" Kovačevog sastanka s Kerryjem, i da li se sintagma "interesi države primateljice" odnosi upravo na Sjedinjene Države? Uz to, predsjednica navodno želi i smjenu veleposlanika u Berlinu, Ranka Vilovića, zbog toga što, kako se navodi, nije uradio dovoljno na jačanju veza s Njemačkom, kao i žurno imenovanje veleposlanika u Moskvi, ističe naš sugovornik.
- Ako znamo da je predsjednica još povodom afere oko smjene šefa SOA-e, gospodina Lozančića, koja je ovih dana ponovno došla u fokus interesa javnosti, zahladila odnose s SAD, postavlja se pitanje ne radi li se ovdje o sukobu dviju vanjskopolitičkih koncepcija – jedne koja bi se vezala za Berlin i Moskvu, i druge, koja bi htjela osnažiti kontakte s Amerikancima, i nije li to izvor svih naših lutanja i problema s kojima je suočena naša diplomacija? I gdje tu treba točno povući granicu, ako znamo da sam ministar Kovač važi za diplomatu s dobrim vezama s Njemačkom? Možda s tim treba povezati i izjavu premijera Oreškovića da za imenovanje novog šefa SOA ima podršku Amerikanaca i Kanađana, pa bi se eventualno moglo zaključiti i da je čitav ovaj skandal pomalo namjerno izazvan od strane HDZ-a, kako bi se pogoršavanjem odnosa s SAD i promjenom vanjskopolitičkih prioriteta izmaknuo stolac premijeru Oreškoviću, koji više očito ne uživa njihovu podršku a ima je s one strane Atlantika? Drugim riječima, ne radi li se o još jednom diplomatskom skandalu za unutarpolitičku upotrebu?
Kako god bilo, mora se reći da je naša vanjskopolitička pozicija sve lošija i lošija. Djelujemo potpuno izgubljeni i bez jasnih saveznika, a vremena su velikog geopolitičkog premetanja u Europi i svijetu. Gubimo oslonac u Americi, gubimo u Europi, gubimo u zemljama istočne Europe. Saveznike kao da pokušavamo naći izvan Europe i zapadnog svijeta, što nam se opet vraća kao bumerang. Da ne spominjemo to da u zapadnim medijima polako dobivamo imidž nekakve "otpadničke države", a članove Vlade se otvoreno povezuje s fašizmom. Sjetimo se, također, da smo, već i pri samom pokušaju blokiranja otvaranja poglavlja 23 sa Srbijom, dobili vruće packe od EU. Pitanje je može li se ova sadašnja garnitura u MVEP-u sa svim tim izazovima nositi. Kao zaključak se nadaje da je jedina osoba koja bi eventualno mogla pomoći u ovoj situaciji upravo premijer Orešković, čiji ugled je ostao nepoljuljan u diplomatskim krugovima i kod naših zapadnih saveznika. Vrijeme je za diplomatsko presabiranje, jasne stavove i polaganje računa o tome kakva nam vanjska politika želi biti. Radom "ispod žita", utjecajem osobnih motiva i kratkoročnih stranačkih interesa na rad diplomatskih službi možemo vrlo lako potonuti u hladnim vodama Atlantika, na kraju će Borislav Ristić.
Politika Plus
- Prije će biti da se radi samo o vrhu ledene sante, ispod koje se krije puno veća opasnost od nekakve neusklađenosti satova i naknadnih neuvjerljivih prisega u "čvrste odnose". Kako prenosi Nova TV, problem je izbio zbog imenovanja bivšeg šefa Mesićeva ureda Amira Muharemija za pomoćnika MVEP, koga su Amerikanci prije desetak godina proglasili presonom non grata. Hoće se reći da se ministar Kovač tu našao u nebranom grožđu, jer gospodin Muharemi navodno nije bio njegov izbor, već nekog uticajnijeg od njega, a ako je to tako, to bi mogao biti samo Tomislav Karamarko, kojeg se i ranije povezivalo s gospodinom Muharemijem, kaže Ristić i nastavlja.
- Predsjednica Grabar-Kitarović je "pozvala i prozvala" ministra Kovača da poduzme nešto u vezi najavljenih promjena u diplomaciji, nezadovoljna time što, kako kaže, nije sigurna "zastupaju li neki od naših veleposlanika interese hrvatske države ili države primateljice". Kako piše "Večernji list", nezadovoljstvo se odnosi i na veleposlanika u Washingtonu, Joška Paroa. No, kako predsjednica, već po običaju, u svom dosta iznenađujućem istupu, iznenađujućem i za ljude u vrhu HDZ-a, nije dala nikakvo obrazloženje zbog čega traži smjenu određenih diplomata, možemo se samo pitati je li i veleposlanik Paro imao nekakvu ulogu u "odgodi" Kovačevog sastanka s Kerryjem, i da li se sintagma "interesi države primateljice" odnosi upravo na Sjedinjene Države? Uz to, predsjednica navodno želi i smjenu veleposlanika u Berlinu, Ranka Vilovića, zbog toga što, kako se navodi, nije uradio dovoljno na jačanju veza s Njemačkom, kao i žurno imenovanje veleposlanika u Moskvi, ističe naš sugovornik.
- Ako znamo da je predsjednica još povodom afere oko smjene šefa SOA-e, gospodina Lozančića, koja je ovih dana ponovno došla u fokus interesa javnosti, zahladila odnose s SAD, postavlja se pitanje ne radi li se ovdje o sukobu dviju vanjskopolitičkih koncepcija – jedne koja bi se vezala za Berlin i Moskvu, i druge, koja bi htjela osnažiti kontakte s Amerikancima, i nije li to izvor svih naših lutanja i problema s kojima je suočena naša diplomacija? I gdje tu treba točno povući granicu, ako znamo da sam ministar Kovač važi za diplomatu s dobrim vezama s Njemačkom? Možda s tim treba povezati i izjavu premijera Oreškovića da za imenovanje novog šefa SOA ima podršku Amerikanaca i Kanađana, pa bi se eventualno moglo zaključiti i da je čitav ovaj skandal pomalo namjerno izazvan od strane HDZ-a, kako bi se pogoršavanjem odnosa s SAD i promjenom vanjskopolitičkih prioriteta izmaknuo stolac premijeru Oreškoviću, koji više očito ne uživa njihovu podršku a ima je s one strane Atlantika? Drugim riječima, ne radi li se o još jednom diplomatskom skandalu za unutarpolitičku upotrebu?
Kako god bilo, mora se reći da je naša vanjskopolitička pozicija sve lošija i lošija. Djelujemo potpuno izgubljeni i bez jasnih saveznika, a vremena su velikog geopolitičkog premetanja u Europi i svijetu. Gubimo oslonac u Americi, gubimo u Europi, gubimo u zemljama istočne Europe. Saveznike kao da pokušavamo naći izvan Europe i zapadnog svijeta, što nam se opet vraća kao bumerang. Da ne spominjemo to da u zapadnim medijima polako dobivamo imidž nekakve "otpadničke države", a članove Vlade se otvoreno povezuje s fašizmom. Sjetimo se, također, da smo, već i pri samom pokušaju blokiranja otvaranja poglavlja 23 sa Srbijom, dobili vruće packe od EU. Pitanje je može li se ova sadašnja garnitura u MVEP-u sa svim tim izazovima nositi. Kao zaključak se nadaje da je jedina osoba koja bi eventualno mogla pomoći u ovoj situaciji upravo premijer Orešković, čiji ugled je ostao nepoljuljan u diplomatskim krugovima i kod naših zapadnih saveznika. Vrijeme je za diplomatsko presabiranje, jasne stavove i polaganje računa o tome kakva nam vanjska politika želi biti. Radom "ispod žita", utjecajem osobnih motiva i kratkoročnih stranačkih interesa na rad diplomatskih službi možemo vrlo lako potonuti u hladnim vodama Atlantika, na kraju će Borislav Ristić.
Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar