Odustajanjem Mire Kovača od kandidature za novog predsjednika stranke, čime Andrej Plenković vjerojatno ostaje jedini kandidat u igri, izbori u toj stranci poprimaju oblik farse i potpunog fijaska. Nakon obavljenog "neprijateljskog preuzimanja" stranke i smjene Tomislava Karamarka, stranački vrh je propustio priliku u onom najbitnijem – u ostvarenju kohezije unutar stranke i stvaranju novog legitimiteta. Taj novi legitimitet su trebali dati unutarstranački izbori, koji su trebali biti i demonstracija novog jedinstva. Nije riječ samo o tome da Plenković, izgleda, neće imati protukandidata; protukandididata nije imao ni Karamarko, ali je podrška njemu u bazi bila nepodijeljena, gotovo plebiscitarna,. HDZ je narodnjačka stranka, pa je taj element aklamacije ili plebiscita za njih jako bitan kao izvor legitimiteta, puno bitniji od eventualnih demokratskih formi i procedura. Ovakvom predstavom s izborima bez mogućnosti izbora samo potvrđuju optužbe svojih protivnika da je HDZ pravi nasljednik SKH.
S Karamarkom na čelu stranačka baza nije imala nedoumica s kakvim je sada suočena. I upravo je to ono što stranka gubi s Plenkovićevom usamljenom kandidaturom – vrh stranke je odsječen od baze, gubi se "jedinstvo baze i rukovodstva". Umjesto nove energije, elana i kohezije, koju je unutarstranačkim izborima trebalo ostvariti uoči izvanrednih parlamentarnih izbora, na površinu isplivavaju kalkulacije i razdori. Ako pogledamo komentare na portalima ispod ove vijesti jasno je da svjedočimo pravoj pobuni simpatizera i članstva HDZ-a protiv otuđenog vrha stranke. Nezadovoljstvo je toliko da nisu dapustili čak ni Milinovićevu kandidaturu, koji je puno slabiji kandidat od Kovača ili bilo koga tko bi predstavljao Karamarkovu struju u HDZ-u, jer se plaše reakcije vlastite baze. Milijan Brkić ovaj put, čini se, nije obavio svoj posao. On to nije uspio jer je i njegova baza desno, a on se u novoj konstelaciji pojavljuje na suprotnoj, Plekovićevoj strani, što je potpuno neuvjerljiva uloga. Pokazalo se da on funkcionira samo u duetu s Karamarkom, a bez njega i on gubi autoritet. Plenković, s druge strane, i nema svoju bazu, on je čovjek Bruxellesa, on nije bio u kontaktu s ljudima na terenu, on koristi riječi koje oni ne razumiju i predstavlja otuđenu političku kastu, pa je normalno da mu ljudi ne vjeruju. Uz to, takav čovjek im sada govori da se oni trebaju promijeniti, da su ekstremisti, da je njihov svjetonazor neprihvatljiv i slično, pa nad HDZ-om visi Damoklov mač pobune i mogućeg bojkota.
Zadatak preslagivanja unutar HDZ-a, koji je na sebe preuzeo zamjenik stranke Milijan Brkić, ispostavio se puno ambicioznijim i težim zadatkom od Karamarkovog preslagivanja Vlade. Nad Karamarkom nije izvršena politička egzekucija radi mira u kući, kako je to ranije u HDZ-u običavano, upravo zbog toga što on ima još dovoljno jaku podršku u stranci. Tu treba i tražiti eventualne razloge Kovačevog povlačenja kandidature. Naime, Karamarkova struja je jaka, ali su trenutno u defanzivi nakon Karamarkovog povlačenja. Stoga vjerojatno nisu htjeli ni oni riskirati s isticanjem Kovačeve kandidature kako ne bi ušli u bitku sad dok im zvijezde nisu još naklonjene. Čeka se trenutak da im bolje "padne grah", kako je izjavio tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Umjesto toga, sada će svi podržati Plenkovića, ali bez srca, bez žara s kojim bi se ušlo u okršaj s Milanovićem, već iz vlastite kalkulacije – kako bi ostali u igri unutarstranačkog preslagivanja do trenutka kada Plenković i oni koji ga podržavaju ne "izgore" na izborima. Tada bi im mogle ići u prilog i sudske odluke koje bi poništile razloge koji su navedeni kao ključni za smjenu Karamarka. U svakom slučaju, imajući u vidu drastičan pad rejtinga stranke nakon smjene Karamarka i okretanja Plenkovićevom centru, kao i malodušnost i filistarski duh, pa čak i optužbe za izdaju i prijetnju pobunom baze, koje prate ovu unutarstranačku kampanju za predsjednika, HDZ ima dobre šanse ostvariti još gori izborni rezultat od prošlogodišnjeg, pa treba očekivati nastavak agonije za tu stranku.
Politika Plus
S Karamarkom na čelu stranačka baza nije imala nedoumica s kakvim je sada suočena. I upravo je to ono što stranka gubi s Plenkovićevom usamljenom kandidaturom – vrh stranke je odsječen od baze, gubi se "jedinstvo baze i rukovodstva". Umjesto nove energije, elana i kohezije, koju je unutarstranačkim izborima trebalo ostvariti uoči izvanrednih parlamentarnih izbora, na površinu isplivavaju kalkulacije i razdori. Ako pogledamo komentare na portalima ispod ove vijesti jasno je da svjedočimo pravoj pobuni simpatizera i članstva HDZ-a protiv otuđenog vrha stranke. Nezadovoljstvo je toliko da nisu dapustili čak ni Milinovićevu kandidaturu, koji je puno slabiji kandidat od Kovača ili bilo koga tko bi predstavljao Karamarkovu struju u HDZ-u, jer se plaše reakcije vlastite baze. Milijan Brkić ovaj put, čini se, nije obavio svoj posao. On to nije uspio jer je i njegova baza desno, a on se u novoj konstelaciji pojavljuje na suprotnoj, Plekovićevoj strani, što je potpuno neuvjerljiva uloga. Pokazalo se da on funkcionira samo u duetu s Karamarkom, a bez njega i on gubi autoritet. Plenković, s druge strane, i nema svoju bazu, on je čovjek Bruxellesa, on nije bio u kontaktu s ljudima na terenu, on koristi riječi koje oni ne razumiju i predstavlja otuđenu političku kastu, pa je normalno da mu ljudi ne vjeruju. Uz to, takav čovjek im sada govori da se oni trebaju promijeniti, da su ekstremisti, da je njihov svjetonazor neprihvatljiv i slično, pa nad HDZ-om visi Damoklov mač pobune i mogućeg bojkota.
Zadatak preslagivanja unutar HDZ-a, koji je na sebe preuzeo zamjenik stranke Milijan Brkić, ispostavio se puno ambicioznijim i težim zadatkom od Karamarkovog preslagivanja Vlade. Nad Karamarkom nije izvršena politička egzekucija radi mira u kući, kako je to ranije u HDZ-u običavano, upravo zbog toga što on ima još dovoljno jaku podršku u stranci. Tu treba i tražiti eventualne razloge Kovačevog povlačenja kandidature. Naime, Karamarkova struja je jaka, ali su trenutno u defanzivi nakon Karamarkovog povlačenja. Stoga vjerojatno nisu htjeli ni oni riskirati s isticanjem Kovačeve kandidature kako ne bi ušli u bitku sad dok im zvijezde nisu još naklonjene. Čeka se trenutak da im bolje "padne grah", kako je izjavio tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Umjesto toga, sada će svi podržati Plenkovića, ali bez srca, bez žara s kojim bi se ušlo u okršaj s Milanovićem, već iz vlastite kalkulacije – kako bi ostali u igri unutarstranačkog preslagivanja do trenutka kada Plenković i oni koji ga podržavaju ne "izgore" na izborima. Tada bi im mogle ići u prilog i sudske odluke koje bi poništile razloge koji su navedeni kao ključni za smjenu Karamarka. U svakom slučaju, imajući u vidu drastičan pad rejtinga stranke nakon smjene Karamarka i okretanja Plenkovićevom centru, kao i malodušnost i filistarski duh, pa čak i optužbe za izdaju i prijetnju pobunom baze, koje prate ovu unutarstranačku kampanju za predsjednika, HDZ ima dobre šanse ostvariti još gori izborni rezultat od prošlogodišnjeg, pa treba očekivati nastavak agonije za tu stranku.
Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar