Prvostupanjska presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču Visokog zemaljskog suda u Muenchenu u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića, kojom su ova dvojica osuđena na doživotne kazne zatvora trebala bi, prije svega, vratiti osjećaj povjerenja u pravdu obiteljima žrtava komunističkog sustava, ali i djelovati katarzično na čitavo hrvatsko društvo. Međutim, ako pogledamo okolnosti pod kojima je ova presuda donešena, prije svega, da je presudu donio njemački a ne hrvatski sud, a da je hrvatska država učinila skoro sve kako bi zaštitila osuđeni dvojac od isporučivanja sudu, stvari su daleko od ohrabrujućih. Bez jasne političke volje i lustracije pravosudnog sustava u Hrvatskoj, velika je vjerojatnoća da će ova presuda ostati usamljeni slučaj, prije traumatično podsjećanje da nismo imali smjelosti suočiti se sa svojom prošlošću, nego kao trenutak početka katarze. Sada ne treba, dakle, biti euforičan. Zvijer je ranjena, ali još uvijek opasna, govori nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
- Jasno je da je ova presuda vrlo neugodna za našu političku elitu. Tako, skandaliziranje Zorana Milanovića nad spoznajom o presudi okrivljenog dvojca želi prikriti jedan drugi skandal, odnosno spoznaju da je njegova politička volja odlučno stala u zaštitu sada osuđenih ubojica od izručenja i suđenja. To je velika mrlja u njegovom političkom djelovanju, koja ga može stajati i političke karijere, jer bi bio pravi skandal ako bi on sada, s tim političkim crimenom za vratom, recimo, postao premijer. Stoga, njegov pokušaj prebacivanja krivnje na HDZ, da su, naime, Perković i Mustač ljudi koji su stali uz HDZ, predstavlja samo pokušaj kontrole štete, kojim će teško teško uspjeti umanjiti svoju krivnju. Jer, ako su oni bili među utemeljiteljima HDZ-a, što nije daleko od istine, postavlja se pitanje zašto ih je on onda štitio? Jedino što bi Milanovića u ovom slučaju moglo iskupiti jest da se sada založi za potpuno otvaranje i kompletiranje arhiva, tj. da SDP, kao pravna sljednica SKH, učini dostupnim arhiv CK SKH, kojim bi građanima Hrvatske bili stavljeni svi dokumenti bivše države na uvid. Uostalom, Centralni komitet je i bio taj koji je izdavao naloge za sve ovakve akcije bivše Udbe, tvrdi Ristić i nastavlja.
- Zanimljive su i reakcije koje stižu iz HDZ-a. Naime, kao što je i očekivano, Andrej Plenković je u svojoj reakciji na presudu Perkoviću i Mustaču akcent stavio na donošenje tzv. Lex Perković i Milanovićevo sukobljavanje s Europskom unijom tim povodom, kao da je to ključna stvar u ovoj presudi. Ključno je da ova presuda govori o nužnosti provođenja lustracije u Hrvatskoj, te da bez reforme hrvatskog pravosuđa, koje je prethodno odbacilo tužbu protiv Perkovića, ne možemo krenuti dalje. Ne treba očekivati da će Plenkovićev HDZ puno učiniti na tom planu, jer su sve političke strukture duboko uvezane nitima Udbe i nose teret naslijeđa bivšeg komunističkog režima. Uz to, lustracija je bila politička agenda Karamarkovog HDZ-a, pa za njega politički nije dobro previše inzistirati na tome. Vjerojatnije je da će se čitava stvar oko presude politički pokušati amortizirati i marginalizirati pričom o pomirbi i porukom da mi ne trebamo voditi bitke naših očeva, nego se trebamo okrenuti budućnosti, ističe naš sugovornik i zaključuje.
- Najveći benefit ove presude za hrvatsko društvo je u tome što je njome skinuta dugogodišnja politička stigma s teme lustracije. Pitanje lustracije je ovom presudom zadobilo pravo građanstva. Sada to više nije tema koja navodno priziva osvetu i razdor u hrvatskom društvu, već pitanje njegovog moralnog ozdravljenja i pitanje pravde za žrtve komunističkih progona. Jer, kao što je i njemački sud više puta podvukao, ovdje se radi o čitavom sustavu, o zločinu koji je počinio komunistički sustav, o zločinu "starih struktura", da je to bila politička odluka, a ne o nekakav marginalni incident ili ispad. Ono što je bitno jest sada ohrabriti obitelji žrtava tog sustava da podnesu tužbe pred hrvatskim pravosuđem. Međutim, to ne treba očekivati dok ne vidimo jasnu političku volju za lustracijom sustava, čemu treba prethoditi otvaranje arhiva, a prve reakcije političara na ovu presudu ne ohrabruju. Stoga će pritisak javnosti na političare biti od presudne važnosti da pitanju lustracije i otvaranja arhiva daju prvorazredan politički značaj. Ako njega ne bude i ako taj pritisak ne bude dovoljno jak i ustrajan, onda ne treba očekivati ni pravdu za žrtve, na kraju će Borislav Ristić.
Politika Plus
- Jasno je da je ova presuda vrlo neugodna za našu političku elitu. Tako, skandaliziranje Zorana Milanovića nad spoznajom o presudi okrivljenog dvojca želi prikriti jedan drugi skandal, odnosno spoznaju da je njegova politička volja odlučno stala u zaštitu sada osuđenih ubojica od izručenja i suđenja. To je velika mrlja u njegovom političkom djelovanju, koja ga može stajati i političke karijere, jer bi bio pravi skandal ako bi on sada, s tim političkim crimenom za vratom, recimo, postao premijer. Stoga, njegov pokušaj prebacivanja krivnje na HDZ, da su, naime, Perković i Mustač ljudi koji su stali uz HDZ, predstavlja samo pokušaj kontrole štete, kojim će teško teško uspjeti umanjiti svoju krivnju. Jer, ako su oni bili među utemeljiteljima HDZ-a, što nije daleko od istine, postavlja se pitanje zašto ih je on onda štitio? Jedino što bi Milanovića u ovom slučaju moglo iskupiti jest da se sada založi za potpuno otvaranje i kompletiranje arhiva, tj. da SDP, kao pravna sljednica SKH, učini dostupnim arhiv CK SKH, kojim bi građanima Hrvatske bili stavljeni svi dokumenti bivše države na uvid. Uostalom, Centralni komitet je i bio taj koji je izdavao naloge za sve ovakve akcije bivše Udbe, tvrdi Ristić i nastavlja.
- Zanimljive su i reakcije koje stižu iz HDZ-a. Naime, kao što je i očekivano, Andrej Plenković je u svojoj reakciji na presudu Perkoviću i Mustaču akcent stavio na donošenje tzv. Lex Perković i Milanovićevo sukobljavanje s Europskom unijom tim povodom, kao da je to ključna stvar u ovoj presudi. Ključno je da ova presuda govori o nužnosti provođenja lustracije u Hrvatskoj, te da bez reforme hrvatskog pravosuđa, koje je prethodno odbacilo tužbu protiv Perkovića, ne možemo krenuti dalje. Ne treba očekivati da će Plenkovićev HDZ puno učiniti na tom planu, jer su sve političke strukture duboko uvezane nitima Udbe i nose teret naslijeđa bivšeg komunističkog režima. Uz to, lustracija je bila politička agenda Karamarkovog HDZ-a, pa za njega politički nije dobro previše inzistirati na tome. Vjerojatnije je da će se čitava stvar oko presude politički pokušati amortizirati i marginalizirati pričom o pomirbi i porukom da mi ne trebamo voditi bitke naših očeva, nego se trebamo okrenuti budućnosti, ističe naš sugovornik i zaključuje.
- Najveći benefit ove presude za hrvatsko društvo je u tome što je njome skinuta dugogodišnja politička stigma s teme lustracije. Pitanje lustracije je ovom presudom zadobilo pravo građanstva. Sada to više nije tema koja navodno priziva osvetu i razdor u hrvatskom društvu, već pitanje njegovog moralnog ozdravljenja i pitanje pravde za žrtve komunističkih progona. Jer, kao što je i njemački sud više puta podvukao, ovdje se radi o čitavom sustavu, o zločinu koji je počinio komunistički sustav, o zločinu "starih struktura", da je to bila politička odluka, a ne o nekakav marginalni incident ili ispad. Ono što je bitno jest sada ohrabriti obitelji žrtava tog sustava da podnesu tužbe pred hrvatskim pravosuđem. Međutim, to ne treba očekivati dok ne vidimo jasnu političku volju za lustracijom sustava, čemu treba prethoditi otvaranje arhiva, a prve reakcije političara na ovu presudu ne ohrabruju. Stoga će pritisak javnosti na političare biti od presudne važnosti da pitanju lustracije i otvaranja arhiva daju prvorazredan politički značaj. Ako njega ne bude i ako taj pritisak ne bude dovoljno jak i ustrajan, onda ne treba očekivati ni pravdu za žrtve, na kraju će Borislav Ristić.
Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar