Svi znamo Kafkinu priču o nesretnom Gregoru Samsi, koji se jednog jutra probudio preobražen u golemog kukca. Slično tome se hrvatska desnica, svjedočili smo ovog ljeta, jednog lijepog jutra probudila i shvatila da se, nakon košmarne noći, preobrazila u nešto čudno i neprepoznatljivo. HDZ je zaspao s Tomislavom Karamarkom a probudio se s Andrejem Plenkovićem, i to je bilo to – proces je mogao početi. Svi su bili zbunjeni tom iznenadnom promjenom, kako njene pristalice, tako i protivnici. Jedni tvrde da je riječ o bolesti, drugi da se radi o ozdravljenju; jedni u nevjerici gunđaju, drugi takav proces glasno pozdravljaju. Jedino je sigurno da se tu više ne radi o istom entitetu, već o jednom sasvim drugom biću. Nije izvjesno čak ni da se tu još uvijek radi o desnici.
Ako pogledamo bliže vidjet ćemo da se HDZ ponaša sasvim suprotno od onoga kako se do jučer ponašao. Ako je do jučer bio osuđivan za fašizam, sada je HDZ taj koji prvi osuđuje fašizam; ako je do jučer bio smatran desnicom nalik onima u zemljama Višegradske skupine, sada je on taj koji se distancira od Višegradske skupine; ako je do jučer smatran euroskeptičnim i rugao se "briselskim budalama", sada apsolutno na sebi ima žig i potpis briselskih eurokrata. Preobrazba kroz koju prolazi HDZ nije tako rijetka i već je detektirana, a ja bih je nazvao procesom aktivnog samoporicanja desnice, tj. njene ideološke adaptacije na uvjete života u globaliziranom svijetu u kojem glavnu riječ imaju lijevoliberalne elite i njihov globalistički ideološki postav.
U stvari, mislim da su kategorije "lijevo" i "desno" već zastarjele i da ih treba izbjegavati, jer je glavni politički sukob danas onaj između globalizma i nacionalizma, a ne ljevice i desnice. Globalizam je ideologija elita, nacionalizam je opijum masa. Glavno oružje globalista u tom sukobu jest moralna optužba nacionalista za fašizam, zaostalost, ksenofobiju i rasizam. Globalisti smatraju da postoje samo individue i njihove sudbine, nikakvi kolektivni identiteti, da ljude ne možemo dijeliti prema njihovoj pripadnosti naciji, rasi, spolu ili seksualnoj opredjeljenosti. Sve nacije i kulture su jednake i među njima nema razlike. Nacionalisti pak smatraju da nema ničeg lošeg i neprirodnog u davanju prednosti svojoj naciji pred drugima, da je povišena doza solidarnosti s ljudima s kojima dijelimo isto podrijetlo, kulturu, religiju i običaje sasvim prirodna stvar.
Bilo kakvo isticanje nacionalne ili kulturne posebnosti smatra se nazadnim i parohijalnim, izrazom zaostalosti i neprosvijećenosti. Ako se naiđe na otpor, tome slijedi spremna optužba za fašizam, već dobro uigrana shema globalista. Imali smo je prilike vidjeti na djelu ovog proljeća, primijenjenu u Hrvatskoj na vladu desnog centra. Sa svih strana svijeta pljuštale su optužbe za fašizaciju Hrvatske. Sličan model smo vidjeli primijenjen u slučaju berxitovaca u Britaniji ili danas Trumpa u Americi, da ne spominjemo već notorne "fašiste" poput Orbana ili Putina. Svatko tko stavlja svoju naciju i njene interese ispred ostalih automatski dobija etiketu fašista, rasista i inače zlog i naopakog mračnjaka. Nešto što je stoljećima bilo sasvim normalno, da na čelu neke zemlje bude lider koji interese svoje nacije stavlja na prvo mjesto, danas se u našem globaliziranom svijetu smatra najvećim političkim zločinom i razlogom za političku ekskomunikaciju.
Ali, nije samo dovoljno odstraniti takve globalistički inovjerne političke lidere. Potrebno je i dubinski promijeniti tvrdokorno nacionalističku svijest masa. Nema bolje terapije za to nego na čelo desnice dovesti poklonika globalističkog vjeruju. Takva operacija globalističkog pelcanja desnice premijerno je izvedena u Njemačkoj, kada je Angela Merkel u potpunosti prihvatila ideologiju globalizma kako bi izbrisala povijesnu optužnicu za nacizam. Sličnu stvar vidimo i u pobuni dijela republikanskog establišmenta protiv Trumpa, gdje oni prihvaćaju sve optužbe protiv Trumpa koje stižu iz tabora demokrata i nude sebe kao uglađenu desnu alternativu. Ista se stvar dogodila i kod nas s Plenkovićevim preuzimanjem HDZ-a - desnica je postala glavni promotor globalističke ideologije. Ne znam hoće li taj trik promijeniti svijest naroda, mada sumnjam. Takav eksperiment nije uspio ni pod komunističkom stegom, pa ne vidim razloga da uspije i pod ovom globalista. Tako se jedino produbljuje jaz između elita i naroda, a svijet ostaje bez alternative. A znamo da kad nestane političke alternative, stvari ne izlaze na dobro.
Večernji list
Ako pogledamo bliže vidjet ćemo da se HDZ ponaša sasvim suprotno od onoga kako se do jučer ponašao. Ako je do jučer bio osuđivan za fašizam, sada je HDZ taj koji prvi osuđuje fašizam; ako je do jučer bio smatran desnicom nalik onima u zemljama Višegradske skupine, sada je on taj koji se distancira od Višegradske skupine; ako je do jučer smatran euroskeptičnim i rugao se "briselskim budalama", sada apsolutno na sebi ima žig i potpis briselskih eurokrata. Preobrazba kroz koju prolazi HDZ nije tako rijetka i već je detektirana, a ja bih je nazvao procesom aktivnog samoporicanja desnice, tj. njene ideološke adaptacije na uvjete života u globaliziranom svijetu u kojem glavnu riječ imaju lijevoliberalne elite i njihov globalistički ideološki postav.
U stvari, mislim da su kategorije "lijevo" i "desno" već zastarjele i da ih treba izbjegavati, jer je glavni politički sukob danas onaj između globalizma i nacionalizma, a ne ljevice i desnice. Globalizam je ideologija elita, nacionalizam je opijum masa. Glavno oružje globalista u tom sukobu jest moralna optužba nacionalista za fašizam, zaostalost, ksenofobiju i rasizam. Globalisti smatraju da postoje samo individue i njihove sudbine, nikakvi kolektivni identiteti, da ljude ne možemo dijeliti prema njihovoj pripadnosti naciji, rasi, spolu ili seksualnoj opredjeljenosti. Sve nacije i kulture su jednake i među njima nema razlike. Nacionalisti pak smatraju da nema ničeg lošeg i neprirodnog u davanju prednosti svojoj naciji pred drugima, da je povišena doza solidarnosti s ljudima s kojima dijelimo isto podrijetlo, kulturu, religiju i običaje sasvim prirodna stvar.
Bilo kakvo isticanje nacionalne ili kulturne posebnosti smatra se nazadnim i parohijalnim, izrazom zaostalosti i neprosvijećenosti. Ako se naiđe na otpor, tome slijedi spremna optužba za fašizam, već dobro uigrana shema globalista. Imali smo je prilike vidjeti na djelu ovog proljeća, primijenjenu u Hrvatskoj na vladu desnog centra. Sa svih strana svijeta pljuštale su optužbe za fašizaciju Hrvatske. Sličan model smo vidjeli primijenjen u slučaju berxitovaca u Britaniji ili danas Trumpa u Americi, da ne spominjemo već notorne "fašiste" poput Orbana ili Putina. Svatko tko stavlja svoju naciju i njene interese ispred ostalih automatski dobija etiketu fašista, rasista i inače zlog i naopakog mračnjaka. Nešto što je stoljećima bilo sasvim normalno, da na čelu neke zemlje bude lider koji interese svoje nacije stavlja na prvo mjesto, danas se u našem globaliziranom svijetu smatra najvećim političkim zločinom i razlogom za političku ekskomunikaciju.
Ali, nije samo dovoljno odstraniti takve globalistički inovjerne političke lidere. Potrebno je i dubinski promijeniti tvrdokorno nacionalističku svijest masa. Nema bolje terapije za to nego na čelo desnice dovesti poklonika globalističkog vjeruju. Takva operacija globalističkog pelcanja desnice premijerno je izvedena u Njemačkoj, kada je Angela Merkel u potpunosti prihvatila ideologiju globalizma kako bi izbrisala povijesnu optužnicu za nacizam. Sličnu stvar vidimo i u pobuni dijela republikanskog establišmenta protiv Trumpa, gdje oni prihvaćaju sve optužbe protiv Trumpa koje stižu iz tabora demokrata i nude sebe kao uglađenu desnu alternativu. Ista se stvar dogodila i kod nas s Plenkovićevim preuzimanjem HDZ-a - desnica je postala glavni promotor globalističke ideologije. Ne znam hoće li taj trik promijeniti svijest naroda, mada sumnjam. Takav eksperiment nije uspio ni pod komunističkom stegom, pa ne vidim razloga da uspije i pod ovom globalista. Tako se jedino produbljuje jaz između elita i naroda, a svijet ostaje bez alternative. A znamo da kad nestane političke alternative, stvari ne izlaze na dobro.
Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar