Još jedna ovakva pobjeda i izgubio sam, mogao je na kraju dana premijer Plenković ponoviti riječi epirskog kralja Pira nakon jedne od najdramatičnijih političkih bitaka kojima je Hrvatska imala prilike svjedočiti. Svi znamo: ovo je prvo poluvrijeme, a odsudni okršaj tek slijedi - onaj s hrvatskom suverenističkom desnicom.
Poražen je Most, koji se jedno vrijeme dobro držao, sasvim dovoljno da se igra razvije, da bi se na kraju slomio i kapitulirao. Pozivanje na moralnu pobjedu gorka je utjeha gubitnika. Poražena je ljevica, ponajviše SDP, koji je najteži udarac primio iz vlastitih redova, od teško kompromitiranoga Sauche, čiji je presudan glas još jednom podsjetio na koruptivno naslijeđe njihove vladavine. Ostatak ljevice vidimo u rasulu i na koljenima pred svojim novim poslodavcem, koji ih je zasad angažirao tek kao veslače u potpalublju svoje galije.
Pobjedu je odnio premijer Plenković, ali onu pirovsku. Da bi je ostvario morao je pogibelji izložiti gotovo sve svoje generale. Malo mu je još aduta u rukavu preostalo. Pored one neizrečene pirovske rečenice s početka teksta, najvažnija rečenica koju je jučer premijer izrekao bila je ona da je došlo “vrijeme razotkrivanja”. Upravo takvu avetnu sliku bojišnice nakon bitke, gdje svatko broji svoje mrtve i ranjene, pruža hrvatska politička scena nakon jučerašnjeg masakra u Saboru.
Pobjedu je odnio premijer Plenković, ali onu pirovsku. Da bi je ostvario morao je pogibelji izložiti gotovo sve svoje generale. Malo mu je još aduta u rukavu preostalo. Pored one neizrečene pirovske rečenice s početka teksta, najvažnija rečenica koju je jučer premijer izrekao bila je ona da je došlo “vrijeme razotkrivanja”. Upravo takvu avetnu sliku bojišnice nakon bitke, gdje svatko broji svoje mrtve i ranjene, pruža hrvatska politička scena nakon jučerašnjeg masakra u Saboru.
Saznali smo da nijedna strana nema dovoljno za pobjedu, pa je trijumfom proglašeno puko ostajanje na nogama. To što trenutno imamo Vladu bez saborske većine i Sabor bez predsjednika, možda najbolje oslikava kakav politički uragan tutnji našim političkim bojištem. Očito se radi samo o intermezzu, pa je svaki trijumfalizam ovdje pogrešan. Slaviti ostanak ministra Marića uslijed neriješenog rezultata kao pobjedu, a premijera proglašavati Aleksandrom Velikim, može biti samo znak nervoze i nesigurnosti u vlastiti uspjeh.
Razotkrivanje tek slijedi. Ovo je bilo tek prvo poluvrijeme, u kojem je desnica razotkrila svu nemoć i razdijeljenost ljevice, čija inicijativa za smjenu Marića nije prošla zbog izdaje u njezinim redovima. Prava bitka Plenkoviću tek predstoji - za njega puno važnija i opasnija - ona protiv suverenističke desnice u vlastitim redovima. Naime, nakon obrane Marića, Plenković tek treba potvrditi da ima većinu u Saboru.
Razotkrivanje tek slijedi. Ovo je bilo tek prvo poluvrijeme, u kojem je desnica razotkrila svu nemoć i razdijeljenost ljevice, čija inicijativa za smjenu Marića nije prošla zbog izdaje u njezinim redovima. Prava bitka Plenkoviću tek predstoji - za njega puno važnija i opasnija - ona protiv suverenističke desnice u vlastitim redovima. Naime, nakon obrane Marića, Plenković tek treba potvrditi da ima većinu u Saboru.
A, kako stvari stoje, nju ne može imati bez ruku Hasanbegovića i neovisnih zastupnika Glasnovića i Esih, koji su već izjavili da neće praviti većinu ako ona bude pravljena s HNS-om i SDSS-om. Moguća koalicija s HSS-om bez SDSS-a, bila bi tanka i omogućavala suverenistima presudan glas, što bi značajno ojačalo njihovu poziciju unutar HDZ-a, a teško da je to Plenkoviću prihvatljivo. Kulise za okršaj u drugom poluvremenu postavljene su i svima vidne.
I doista, tek što je prvo poluvrijeme završeno a mediji počeli slaviti Plenkovića kao ultimativnog pobjednika saborske političke drame, napadi na suvereniste su već krenuli. Tako su svi prenijeli komentare sa zvanične Facebook stranice Brune Esih, gdje je komentatori napadaju za “izdaju”. Prilično je izvjesno da se radi o napadima navigiranim direktno s Trga žrtava fašizma. Sada, dakle, kreće “diferencijacija” na desnici.
I doista, tek što je prvo poluvrijeme završeno a mediji počeli slaviti Plenkovića kao ultimativnog pobjednika saborske političke drame, napadi na suvereniste su već krenuli. Tako su svi prenijeli komentare sa zvanične Facebook stranice Brune Esih, gdje je komentatori napadaju za “izdaju”. Prilično je izvjesno da se radi o napadima navigiranim direktno s Trga žrtava fašizma. Sada, dakle, kreće “diferencijacija” na desnici.
Bit će potrebno što jače napasti suvereniste kao glavne krivce za nestabilnost Vlade i kompromitirati ih kao neprincipijelne “izdajnike”, koji okreću leđa u trenutku kad treba još samo ovjenčati trijumf desnice nad ljevicom. Jedini je problem što je ta Plenkovićeva igra razotkrivanja već razotkrivena i odvija se pred očima čitave javnosti. Jasno je da se Plenković mora - i želi - osloboditi suverenista iz vlastitih redova kako bi pravio većinu s ljevicom i manjinama, ali je problem što će time ići i protiv uvjerenja vlastitih birača.
Hoće li Plenković imati smjelosti ući do kraja u ovu igru razotkrivanja, gdje bi on riskirao gubitak vlastite baze kako bi se obračunao na desnici i osigurao nesigurnu vlast i kratkotrajnu koalicijsku vlast? Takav sukob se čini neminovnim i jedino što bi takav razvoj moglo zaustaviti je intervencija predsjednice, koja je za danas (petak) sazvala konzultacije s predstavnicima svih političkih stranaka.
Hoće li Plenković imati smjelosti ući do kraja u ovu igru razotkrivanja, gdje bi on riskirao gubitak vlastite baze kako bi se obračunao na desnici i osigurao nesigurnu vlast i kratkotrajnu koalicijsku vlast? Takav sukob se čini neminovnim i jedino što bi takav razvoj moglo zaustaviti je intervencija predsjednice, koja je za danas (petak) sazvala konzultacije s predstavnicima svih političkih stranaka.
Što raniji parlamentarni izbori čine se jedinim načinom da se Plenković spasi od vlastitog najavljenog razotkrivanja - otkazati nastavak utakmice i raspisati nove izbore kako bi se zamrznula slika njegovog trenutačnog trijumfa. Ako ne misli izgubiti, naš kralj Pir ovaj put ne smije pobijediti. To je možda jedini način da odgodi susret s vlastitom političkom sudbinom.
Nema komentara:
Objavi komentar