Svi se sjećamo kako je Obama u Siriji stalno povlačio crvene linije, ali nikada nije imao snage reagirati kada bi ona bila prijeđena. Obamina neodlučnost je tumačena kao slabost, pa ga protivnici nisu poštivali i poigravali su se s njime. Tako smo dobili eskalaciju sukoba u Siriji neviđenih razmjera, koji traju već sedmu godinu.
Nakon izbora Trumpa dolazi do potpunog zaokreta. Prvo je na primjeru Sirije pokazao kako kod njega nema prelaska crvene linije. On se uključuje u uništenje ISIL-a, a nakon pobjede nad njima više ne vidi smisao u ostanku američkih snaga na terenu i najavljuje povlačenje, prepuštajući prazan prostor saveznicima. Prvo je povukao većinu snaga iz Iraka, da bi sada najavio povlačenje i iz Sirije.
A da bi se to povlačenje pretvorilo u stratešku prednost za njegovo ostvarenje potrebno je stvoriti uvjete. Zbog odnosa snaga na terenu odustalo se od prijašnjeg plana o podjeli Sirije na interesne zone po modelu poslijeratne Njemačke. Sada se kao najizglednije rješenje čini federalizacija, po modelu BiH.
Ali idemo po redu. Prema Sykes–Picotovom tajnom sporazumu iz 1916. o podjeli interesnih zona na Levantu između Velike Britanije i Francuske, Sirija je pripala francuskoj zoni utjecaja, dok je Irak pripao Britancima. To je jedan povijesni kontekst koji je važan za razumjevanje ovog trenutnog raspleta.
Francuze se u igru vratili Saudijci preko Libanona, gdje su anitkoruspcijskom istragom pritisnuli libanonskog premijera Haririja, čija je građevinska firma u S.Arabiji ispostava francuskog građevinskog diva Oger. Pa je francuski predsjednik imao snažan interes u zauzimanju za njegovo oslobađanje, da bi za uzvrat Saudijcima jamčio kako će ovah zauzeti snažnu anti-hezbolah poziciju. Po oslobođenju prvo leti u Pariz, pa se vraća u Bejrut i opoziva ostavku.
Britance se u igru vraća kada su prošle jeseni iračke snage osvojile kurdsko uporište Kirkuk, iračka je vlada s British Petroleumom potpisala ugovor o eksploataciji nafte na tom području. Kurdi koji su prethodno proglasili neovisnost, s druge strane, lako su odustali od secesionističkih zahtjeva na tom području, jer im je žrtva nadomještena jamstvom kako snage sirijskog režima neće prelaziti Eufrat.
Ponovnim povlačenjem ove granice utjecaja Irak i Sirija ostaju jedinstveni, a rješava se i problem Kurdistana, koji je Turcima bio trn u oku. Odlaskom Assada i federalizacoijom Sirije Kurdistan ostaje njezinim dijelom. S druge strane je iračka peta divizija poslana u regiju Sinjar, na granicu Iraka, Turske i Sirije, kako bi osujetili eventualni turski napad u svrhu presijecanja kurskog područja. Istovremeno se na taj način odsijeca linija utjecaja Irana na regiju i prekida uspostavljena veza Teherana i Beiruta, čime se slabi utjecaj Hezbollaha., a micanjem utjecaja Irana iz regije umirit će se Saudijska Arabija i sunitski svijet.
Tako vidimo da Trump svojim povlačenjem stvara konstelaciju u kojoj ju prepušta saveznicimma, da bi od njih dobio nešto drugo. Dvije su tu ključne stvari koje Trump dobija zauzvrat. S jedne strane, slabljenjem utjecaja Irana i Hezbollaha stvaraju se preduvjeti za rješavanje problema Jeruzalema i palestinskog pitanja u Izraelu, oko čega se očekuje pomoć Sauda i sunitskog svijeta. S druge strane, angažiranjem Britanaca i Francuza, Trump očekuje njihovu podršku oko nuklearnog sporazuma s Iranom, koji oni sada podržavaju. Međutim, ovim angažmanom nužno će doći u sukob s Iranom, pa se očekuje i njihova promjena stava oko toga Trumpu ključnog pitanja.
Večernji list
Nakon izbora Trumpa dolazi do potpunog zaokreta. Prvo je na primjeru Sirije pokazao kako kod njega nema prelaska crvene linije. On se uključuje u uništenje ISIL-a, a nakon pobjede nad njima više ne vidi smisao u ostanku američkih snaga na terenu i najavljuje povlačenje, prepuštajući prazan prostor saveznicima. Prvo je povukao većinu snaga iz Iraka, da bi sada najavio povlačenje i iz Sirije.
A da bi se to povlačenje pretvorilo u stratešku prednost za njegovo ostvarenje potrebno je stvoriti uvjete. Zbog odnosa snaga na terenu odustalo se od prijašnjeg plana o podjeli Sirije na interesne zone po modelu poslijeratne Njemačke. Sada se kao najizglednije rješenje čini federalizacija, po modelu BiH.
Ali idemo po redu. Prema Sykes–Picotovom tajnom sporazumu iz 1916. o podjeli interesnih zona na Levantu između Velike Britanije i Francuske, Sirija je pripala francuskoj zoni utjecaja, dok je Irak pripao Britancima. To je jedan povijesni kontekst koji je važan za razumjevanje ovog trenutnog raspleta.
Francuze se u igru vratili Saudijci preko Libanona, gdje su anitkoruspcijskom istragom pritisnuli libanonskog premijera Haririja, čija je građevinska firma u S.Arabiji ispostava francuskog građevinskog diva Oger. Pa je francuski predsjednik imao snažan interes u zauzimanju za njegovo oslobađanje, da bi za uzvrat Saudijcima jamčio kako će ovah zauzeti snažnu anti-hezbolah poziciju. Po oslobođenju prvo leti u Pariz, pa se vraća u Bejrut i opoziva ostavku.
Britance se u igru vraća kada su prošle jeseni iračke snage osvojile kurdsko uporište Kirkuk, iračka je vlada s British Petroleumom potpisala ugovor o eksploataciji nafte na tom području. Kurdi koji su prethodno proglasili neovisnost, s druge strane, lako su odustali od secesionističkih zahtjeva na tom području, jer im je žrtva nadomještena jamstvom kako snage sirijskog režima neće prelaziti Eufrat.
Ponovnim povlačenjem ove granice utjecaja Irak i Sirija ostaju jedinstveni, a rješava se i problem Kurdistana, koji je Turcima bio trn u oku. Odlaskom Assada i federalizacoijom Sirije Kurdistan ostaje njezinim dijelom. S druge strane je iračka peta divizija poslana u regiju Sinjar, na granicu Iraka, Turske i Sirije, kako bi osujetili eventualni turski napad u svrhu presijecanja kurskog područja. Istovremeno se na taj način odsijeca linija utjecaja Irana na regiju i prekida uspostavljena veza Teherana i Beiruta, čime se slabi utjecaj Hezbollaha., a micanjem utjecaja Irana iz regije umirit će se Saudijska Arabija i sunitski svijet.
Tako vidimo da Trump svojim povlačenjem stvara konstelaciju u kojoj ju prepušta saveznicimma, da bi od njih dobio nešto drugo. Dvije su tu ključne stvari koje Trump dobija zauzvrat. S jedne strane, slabljenjem utjecaja Irana i Hezbollaha stvaraju se preduvjeti za rješavanje problema Jeruzalema i palestinskog pitanja u Izraelu, oko čega se očekuje pomoć Sauda i sunitskog svijeta. S druge strane, angažiranjem Britanaca i Francuza, Trump očekuje njihovu podršku oko nuklearnog sporazuma s Iranom, koji oni sada podržavaju. Međutim, ovim angažmanom nužno će doći u sukob s Iranom, pa se očekuje i njihova promjena stava oko toga Trumpu ključnog pitanja.
Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar