Libermanova je ostavka ugrozila ugovorene poslove i sada preko nas Amerikaci šalju poruku Izraelcima.
Nakon višegodišnjeg odlaganja aktualna je hrvatska Vlada presjekla i krajem prošle godine donijela političku odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona. Upućen je poziv ponuditeljima i nakon provedenog javnog natječaja najpovoljnijom se pokazala izraelska ponuda. Nakon što su nam Izraelci dali jamstvo kako je cijena fiksna i da iza ponude stoji država Izrael, donijeta je odluka o kupnji dvanaest lovaca F-16 C/D.
Pristupilo se pregovorima na kojima je trebalo točno definirati sve ugovorne obveze. Taj proces je trajao dugih osam mjeseci i sve je bilo u redu do prije tri tjedna kada je čitav proces doveden u pitanje. Ako uzmemo u obzir da je još u rujnu prošle godine State Department dao Izraelu predodobrenje za prodaju aviona Hrvatskoj i da je naše Ministarstvo obrane od Sjedinjenih Američkih Država dobilo odobrenje za kupnju s točno navedenim tehničkim specifikacijama - što se to onda toliko dramatično dogodilo u posljednja tri tjedna, da je iz korijena promijenilo situaciju i natjeralo Amerikance da “povuku” dozvolu za prodaju aviona Hrvatskoj?
Da bismo razumjeli što se točno dogodilo potrebno je zaviriti malo dublje u vrlo kompleksne odnose izraelsko-američke vojne suradnje. Država Izrael se nalazi u neprijateljskom okruženju, pod stalnom je prijetnjom i u permanentnom stanju rata. Kao takva je najveći primatelj američke vojne pomoći. Čak su i avioni koje nama prodaju za njih bili besplatni, kao dio jedne od američkih donacija.
Pomoć američke vlade Izraelu iznosi 3,8 milijarde dolara godišnje. Za uzvrat su oni, uvjetno rečeno, prisiljeni kupovati vojnu opremu od američkih kompanija. Tako je, što je nama posebno interesantno, izraelska vojna industrija najveći kupac vojne opreme od Lockheed Martina. Izrael je kupac njihovog vojnog stroja, aviona F-35, a ta kupnja je dio spomenutog ugovora oko vojne pomoći između SAD-a i Izraela.
Izrael je inicijalno naručio 33 aviona, da bi kasnije ovu narudžbu povećali na okruglih 50 komada. Do sada je isporučeno 14 aviona, koji čine “eskadrilu zlatnih orlova”, a ostatak bi trebao biti isporučen do kraja 2024. godine. Ove stealth borbene avione u Izraelu nazivaju Adir, što u prijevodu znači “Svemogući”.
Pored toga, izraelsko vojno zrakoplovstvo odlučilo se i na kupnju novih taktičkih borbenih aviona F-15 IA (oznaka izraelske nadogradnje). Financijska sredstva je već odobrila izraelska vlada i očekuje se njihova isporuka do 2023. godine. Čini se, međutim, da su Amerikanci odobrili isporuku novih aviona Izraelu pod uvjetom da izraelska vlada odobri kupnju 25 dodatnih višenamjenskih borbenih zrakoplova F-35.
Sve to govori kako je vojna suradnja između SAD i Izraela na svome vrhuncu, a nakon promjene vlasti u Washingtonu i politički odnosi su podignuti na višu razinu. U tim okolnostima ovako intenzivne vojne suradnje, ugovor između Izraela i Hrvatske se činio i suviše mali da bi se oko njega pravili problemi.
Međutim, ono što se dogodilo u posljednja tri tjedna preokrenulo je čitavu situaciju. A što se točno dogodilo, objašnjava nam naš sugovornik, zaposlenik jedne od najvećih izraelskih vojnih tvrtki.
Naime, 14. studenoga izraelski ministar obrane, Avigdor Liberman, podnio je ostavku. Njegova ostavka došla je u prilično osjetljivom trenutku za regionalnu sigurnost zemlje, ali je zbog nje ugroženo i nekoliko važnih vojnih ugovora. Kako nam kaže naš izvor, najvažnije izraelske vojne kompanije, poput Rafaela, Elbita i Izraelske zrakoplovne industrije, vrlo su rezignirane zbog Libermanova odlaska.
Dalje nam objašnjava, kako su Izraelske zrakoplovne snage planirale zaokružiti financijsku konstrukciju za treću eskadrilu F-35ica po nižoj cijeni. Tako bi kroz deset godina izraelsko ratno zrakoplovstvo raspolagalo s najmanje 75 višenamjenskih borbenih zrakoplova pete generacije. Dokument o tome je jedan od zadnjih koje je ministar Liberman potpisao prije odlaska.
Njegova ostavka je automatski na čekanje stavila i nabavu F-15, a mogla bi utjecati i na ugovore oko nove flote helikoptera, vjerojatno Boeingovi CH-47 Chinooks ili Lockheed Martinovi CH-53K King Stallions. U igri su bili i helikopteri tipa V-22 Osprey, kao i kupnja zračnog tankera KC-46.
Sudbina svih ovih ugovora, ukupno teških 11 milijardi dolara, Libermanovom je ostavkom postala neizvjesna. To je dovelo do komplikacija u komunikaciji između Jeruzalema i američkih tvrtki Lockheed Martin i Boeing. Stvar se dodatno zakomplicirala time što je nakon Libermanove ostavke premijer Netanyahu preuzeo vođenje ministarstva obrane, a on, kao premijer, komunicira direktno s američkim predsjednikom, a ne sa šefom Pentagona, Jamesom Mattisom.
Imajući u vidu ove nove okolnosti, lakše je razumjeti informaciju kako je američki državni tajnik Mike Pompeo o “hrvatskim avionima” u Bruxellesu razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, pri čemu je “za blokadu cijelog procesa optužio američkog ministra obrane Jamesa Mattisa”.
Dakle, Amerikanci Izraelu daju vojnu pomoć i za taj iznos očekuju da će Izrael naručiti vojnu opremu od američkih tvrtki, što je i bio razlog zašto su bili spremni zažmiriti na jedno oko Izraelu povodom prodaje doniranih aviona nama. To je kontekst u kojem treba gledati onu tvrdnju kako su u Trumpovoj administraciji bili bijesni zbog činjenice da je Izrael bio neiskren te je pokušao zaraditi na račun SAD-a.
Tu nije problem samo Hrvatska. Naime, Izraelci nude Rumunjima dvije eskadrile F-16 C/D Barak, a i Bugari pokazuju interes u tome smjeru, pa tako oni, u biti, preprodaju američke avione, dok istovremeno oduzimaju šansu Lockheed Martinu da im proda svoje nove F-16 Vipere.
Sada bi netko mogao postaviti opravdano pitanje zašto nam Amerikanci sve to nisu rekli odmah, jer se sve znalo i prije, kao i to da Hrvatska želi izraelski F-16 upravo zbog nadograđene opreme? Teško je za povjerovati kako SAD nije bio upućen u tijek izraelsko-hrvatskih pregovora koji su trajali mjesecima, jer se osim kupnje dogovarala obuka, servisiranje, logistički poslovi. Što se, dakle, promijenilo u posljednja tri tjedna i što stoji u pozadini američke blokade?
Odgovor je da je Libermanova ostavka ugrozila ugovorene poslove i sada preko nas Amerikaci šalju poruku Izraelcima. A pošto smo mi tražili da država Izrael jamči za ovaj posao - Izraelci su se predugovorom obvezali kako će oni ishoditi dopuštenje od SAD-a za prodaju tih zrakoplova - sada bi svako odustajanje izraelske strane predstavljalo udar na njihov kredibilitet.
Zbog toga je Izraelu u interesu prebaciti odgovornost sa sebe na Amerikance, pa su pustili u medije informaciju o američkoj blokadi izraelsko-hrvatskog ugovora. Američko ministarsvo vanjskih poslova je na to odgovorilo kako stoje iza dogovora - “nikad ga nismo blokirali". “Sjedinjene Američke Države snažno podupiru modernizaciju obrane Hrvatske, članice NATO-a, što uključuje i kupnju borbenih zrakoplova F-16 od Izraela. Kao i u svim drugim prijenosima, SAD mora biti siguran da postoje osnovne mjere za zaštitu sigurnosti osjetljive američke vojne tehnologije.”
U kontekstu intelektualnog vlasništva posebno je zanimljivo da je Hrvatska prije 20-ak godina upravo Izraelu i SAD-u poklonila znanja o dalekometnoj protuzračnoj tehnologiji, koja su uvelike pridonijela sigurnosti ovih zemalja.
Amerikanci dalje otvoreno i bez ustezanja poručuju Izraelcima, i to na blagdanskom domjenku i oproštajnoj svečanosti izraelske veleposlanice Zine Kalay Kleitman, kako "Izraelci moraju prihvatiti naše tehničke zahtjeve i kada se to učini, možemo krenuti dalje i prodaja zrakoplova bit će odobrena". Američko veleposlanstvo u Zagrebu dodaje: "U ovim trenucima aktivno surađujemo s Izraelom i Hrvatskom kako bi dogovorili prihvatljivu opciju koja ispunjava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog razdoblja".
A kako bi to održali unutar roka, američki veleposlanik informirao je hrvatsku javnost da je američko Ministarstvo vanjskih poslova formalno obavijestilo Kongres o ovom slučaju, koji sada ima 15-dnevni rok za pristanak, po američkom zakonu o nadzoru nad izvozom naoružanja.
Tako da Izraelci sada imaju vremena dva tjedna, odnosno, do kraja godine, da potvrde ono što su dogovorili s Amerikancima, ili, ukoliko odbiju, prisiljavaju Amerikance da im uskrate odobrenje za preprodaju aviona, što bi bio veliki udar na njihov kredibilitet, pogotovo za budući kredibilitet čitave izraelske vojne industrije.
Hrvatska je u ovom slučaju ispala kolateralna žrtva. Svjesna toga američka vlada pravi presedan, i iako u pravilu ne komentira ciljeve i namjere svojih saveznika pri nabavi vojne opreme, šalje poruku kako u širem smislu “SAD snažno podupire napore Hrvatske kao članice NATO saveza u njenim planovima modernizacije, uključujući i kupnju F-16 aviona iz Izraela”.
Kako ističe premijer Plenković: “Teret dobivanja suglasnosti od SAD-a preuzela je izraelska strana.” Upravo zato je bitno da naše vlasti nastave sa svojim inzistiranjem “da Hrvatska dobije ono što smo dogovorili i po cijeni po kojoj je to dogovoreno”. Odnosno, pri stavu da “kupujemo F-16 kakav nam je ponuđen ili se natječaj poništava”.
Nema komentara:
Objavi komentar