Dok su nas do jučer ekološki alarmisti upozoravali kako ćemo propasti ako odmah ne smanjimo emisiju stakleničkih plinova, sada svojim očima gledamo kako propadamo u situaciji u kojoj je ta emisija potpuno ukinuta.
Većina nas provodi život u nekakvoj jurnjavi i neodložnim poslovima, gdje svi mislimo kako imamo baš nešto važno za obaviti za čime trčimo - novcima, srećom, slavom ili uspjehom. A onda dođe neko takvo vrijeme kada nas dopadne situacija u kojoj shvatimo kako je život ipak najvažniji, a sve ono oko čega smo do jučer razbijali glavu sporedno i nebitno.
Ovu promjenu životnih prioriteta prouzročio je, kao što znamo, prokleti mali virus koji je došao iz Kine, zbog kojeg je čitav svijet stao, a prizori koji se pred nama ređaju bude jezu. Prazne ulice svjetskih metropola, dramatične vijesti o porastu broja zaraženih i umrlih, ljudi koji masovno ostaju bez posla, život sveden na mizeriju i strepnju pred nečim nepoznatim.
Zvaničnici nam govore kako smo u ratu i kako će ova situacija potrajati bar nekoliko mjeseci. Već sada je jasno, svijet koji smo do jučer poznavali, kome smo se bezbrižno radovali i u njemu uživali, nestao je preko noći i postao Zweigov “jučerašnji svijet”. Probudili smo se u svijetu u kome “svatko od nas živi izdvojeno kao prije stotine godina, prije nego što su izumljeni parobrod i željeznica, zrakoplov i pošta”.
Svi znamo da nakon ovoga ništa više neće biti isto i kako će ova pandemija promijeniti budućnost svijeta. Apokalipsu smo, ipak, zamišljali kao udar meteora ili veliku poplavu, a umjesto toga mi sjedimo kod kuće i peremo ruke. Ali, što je tu je, ne treba sada očajavati. Ako nam imperativ borbe protiv ove pošasti nalaže antiherojsko povlačenje u samoizolaciju, onda to treba shvatiti kao priliku da u običnim i svakodnevnim stvarima pronađemo neki smisao.
Karantena koje smo dopali može se, tako, promatrati i kao šansa da se malo osvrnemo oko sebe i napravimo sve ono za što smo dosad imali spreman izgovor kako za to nemamo vremena. Boccacciu je, uostalom, karantena poslužila kao inspiracija da u Dekameronu oda počasti punini života, Shakespeareu da napiše svog Kralja Leara, a Newtonu da pod čuvenom jabukom smisli teoriju gravitacije.
Treba se, kako je govorio Shakespeare, “suočiti sa svakim vremenom onako kako to ono od nas traži”. Možda ova naša nesreća i neće poroditi velika djela, ali svakako postoje male stvari, koje do sada nismo ni primjećivali, koje mogu donijeti čovjeku ispunjenje u ovim turobnim vremenima. “Ja grlim ono što je obično, istražujem poznato, i ponizno se smještam podno njihovih nogu”, govorio je američki filozof Emerson.
“Kraljevi ne dodiruju vrata, oni ne znaju za tu radost”, zapisao je francuski pjesnik Ponge u svojoj knjizi znakovitog imena “Sapun”. Dok nam stalno ponavljaju kako je higijena ključna u ovom čudnom ratu, a “čistoća pola zdravlja”, možemo se sjetiti i kako je najveći heroj Grčke, Heraklo, jednom bio pozvan od vladara Elide, Augija, da mu očisti štale. I veliki Tolstoj je, uostalom, na vrhuncu svog društvenog angažmana, svaki dan započinjao čišćenjem kuće.
Pored našeg ustaljenog načina života, ova kuga 21. stoljeća u temelju je uzdrmala i svjetsku ekonomiju, pa vidimo kako se na izvjesno vrijeme gase čitave industrije, među njima i mnogi zagađivači. Tako smo vidjeli snimke iz svemira koje pokazuju kako je nestao oblak zagađenja nad Kinom, u venecijanskim kanalima se bezbrižno igraju dupini, i uopće, čitav svijet kao da je postao kulisa za seriju “Život nakon ljudi”.
Sve izgleda kao da se čovječanstvo odlučilo na jedan ogroman eksperiment kako bi provelo odredbe Pariškog sporazuma. I dok su nas do jučer ekološki alarmisti upozoravali kako ćemo propasti ako odmah ne smanjimo emisiju stakleničkih plinova, sada svojim očima gledamo kako propadamo u situaciji u kojoj je ta emisija potpuno ukinuta.
Uz to, dobit ćemo konkretne mjerljive rezultate što bi se dogodilo s klimom kada bismo pogasili svu industriju. Korona je, tako, preuzela “krunu” poznatoj ekološkoj aktivistici Greti Thunberg u borbi protiv globalnog zatopljenja i postala test istinitosti mjera koje predlažu. Samo je pitanje što će se dogoditi ako se nakon gašenja svih zagađivača na svijetu s klimom ništa ne promijeni?
Na kraju bi, kada život konačno pobijedi a mi se vratimo uživanju u njegovoj punini, od agende naših spasitelja planete mogao ostati samo onaj meme, gdje Greta kaže: “Korono, kako se usuđuješ, preotela si mi svu pažnju!”
Nema komentara:
Objavi komentar