Zbog relativne ekonomske slabosti zemlje srednje i istočne Europe predstavljaju “meki trbuh” za ulazak kineskog kapitala, a svakako će od toga tko bude financirao, gradio i razvijao projekte u ovim zemljama ovisiti i tko će ostvarivati politički utjecaj.
Prošlog je tjedna u Sofiji održan šesti po redu samit Inicijative triju mora. U našim medijima je taj događaj zabilježen uglavnom kao još jedna fus-nota u nizu sukoba Pantovčaka i Banskih dvora. Naime, predsjednik Milanović je odbio poziv u Sofiju, pa je u Sofiju otišao premijer Plenković. Milanović Inicijativu smatra “nepotrebnom, a potencijalno i štetnom”, vjerujući kako se time “zamjeramo Berlinu i Moskvi”.
Ne ulazeći previše u razloge domaćih kavgi, ipak se ne može previdjeti kako Inicijativa triju mora nailazi na sve širu podršku i polako ulazi u fokus većine značajnih globalnih igrača. Američki predsjednik Biden se obratio učesnicima putem video prijenosa, obećavši financijsku potporu. Njemački predsjednik Steinmeier došao u Sofiju pružiti podršku Inicijativi, dok su svoje delegacije poslale Britanija, Francuska i Japan.
Kao što znamo, Inicijativa triju mora okuplja dvanaest zemalja koje se prostiru od Baltika do Jadrana. Ideja o potrebi takvog okupljanja potekla je od Atlantic Councila, američkog trusta mozgova, koji su zaključili kako u istočnoj Europi postoji veliki zaostatak na polju razvoja prometne infrastrukture, energetike i novih tehnologija. Zbog tog su zaostajanja te zemlje izuzetno osjetljive na izvanjski utjecaj i potencijalno nestabilne.
Tu su ideju potom prihvatile Hrvatska i Poljska, koje su 2015. godine pokrenule realizaciju ovog projekta. Potencijal za razvoj je ogroman, jer ove zemlje pokrivaju 28% teritorija i na njih otpada 22% stanovništva EU, dok njihov ukupni dohodak čini samo 10% dohotka EU. Amerika je zasad pokazala najveći interes da financijski podrži čitav projekt, ali vidimo kako polako raste interes i EU, ali i Britanije i Japana.
Naravno, ono što ovu inicijativu čini zanimljivom velikim igračima je geopolitika i njihova igra oko ostvarivanja utjecaja. No, to ne mora biti loše za male zemlje, jer neku korist za sebe one mogu izvući samo ako se nađu u fokusu interesa velikih. Za zemlje srednje i istočne Europe ovo može značiti i naknadno ispravljanje “povijesne nepravde”, koje su, nakon rušenja komunizma, ostale “kratkih rukava” po pitanju investicija sa Zapada.
Jedan segment ove geopolitičke igre tiče se pitanja energetske neovisnosti tih zemalja od ruskog plina, preko kojeg Moskva još uvijek ostvaruje politički utjecaj. Njemačka industrija koja je gladna ruskih energenata još uvijek je razlog kolebanja oko pune podrške Berlina ovoj inicijativi. Amerika je blokirala dovršenje projekta Sjeverni tok 2, pa će od dinamike rješavanja tog spora ovisiti i puno uključivanje Berlina u Inicijativu triju mora.
No, ono što puno više od spora s Rusijom brine Zapad je snažan prodor Kine u druga dva polja, koja se tiču izgradnje prometne infrastrukture i novih tehnologija, poput izgradnje 5G mreža. Kao što znamo, Kina je oko tih projekata okupila svoju paralelnu regionalnu inicijativu, tzv. 16+1, koja pokriva sve zemlje koje i Inicijativa triju mora, uz dodatak Balkana i Grčke, i predstavlja dio njihovog glavnog geostrateškog projekta “Pojas i put”.
Tako su zemlje srednje i istočne Europe postale bojno polje Amerike i Kine za ostvarenje utjecaja u Europi. Zbog relativne ekonomske slabosti ovih zemalja, one predstavljaju “meki trbuh” za ulazak kineskog kapitala u Europu, a onaj tko bude financirao, gradio i razvijao projekte u ovim zemljama ostvarivat će i politički utjecaj. A to znači kako se nalazimo na početku velikog nadmetanja giganata na europskom tlu.
U tom velikom nadmetanju ključno će, svakako, biti pozicioniranje EU i Njemačke. Prema kineskoj inicijativi 16+1 EU ne gleda blagonaklono i želi ju što više ograničiti. To je i razlog zbog kojeg Njemačka sa sve više blagonaklonosti gleda na alternativnu Inicijativu triju mora i otvorena je za suradnju s Amerikom oko jačanja te inicijative. To je bila i poruka njemačkog predsjednika prilikom njegovog posjeta Sofiji.
Velike sile koje su zainteresirane za Inicijativu triju mora, poput SAD i Japana, stoga će morati blisko surađivati s EU, a tu su u velikoj prednosti u odnosu na Kinu. Na kraju će, ipak, kako bi to rekli Amerikanci, “govoriti novac”. Kina je već dobro zagrizla i pokazuje svoje financijske mišiće, naročito na Balkanu, ali i, primjerice, u Mađarskoj. Poziv je to Americi i Zapadu da i oni konačno pokažu od čega su skrojeni njihovi mišići.
Nema komentara:
Objavi komentar