Ako sada imamo argument kako cijepljeni rijetko prenose zarazu, ali nemamo dokaza, zašto onda ne otklonimo svaku sumnju i testiramo koliko je zaraženih među cijepljenim zdravstvenim radnicima?
Kažu kako mudri ljudi uče na tuđim pogreškama, dok budale uče na vlastitim. Ima, pak, i onih koji tvrde kako se na greškama uopće ne uči, te da život i nije ništa drugo do vječna vrtnja i zlopaćenje s ponavljanjem jedne iste pogreške. Ali ima i onih koji kažu kako postoji naročita vrsta pogreške, prema kojoj možete učiti i znati koliko hoćete, ali to vam neće biti od naročite pomoći ako ste od početka pogrešno “nasađeni”.
Takva mi se čini ova naša situacija s koronom. Ako bismo se danas pokušali osvrnuti unazad kako bismo iz prošlog iskustva pokušali izvući pouke za dalje, takav bi se pokušaj činio unaprijed osuđen na propast. Ne zato što ništa nismo naučili iz vlastitih ili tuđih pogrešaka, već zbog toga što, unatoč znanju, i dalje istrajavamo na nekim apsurdnim stavovima, bez volje da tu lošu praksu promijenimo.
Netko bi rekao kako to više nije ni glupost, već zloća. Tako su nam na početku rekli kako se virus najviše širi u zatvorenom prostoru, da bi nas odmah potom sve pozatvarali u kuće. Zato zvuči ironično kada Capak govori kako se očekuje porast zaraze jer nam dolazi hladnije vrijeme, pa će ljudi više ostajati u zatvorenom, kao da nas do jučer nisu pozivali da ostanemo kod kuće kako bismo pobijedili koronu.
Isto tako su nam objasnili kako su tri ključna faktora smrtnosti kod korone - pretilost, visoka starosna dob i nizak imunitet. A opće je poznato kako se nećeš udebljati ako sjediš zatvoren i ne krećeš se. Isto tako je poznato kako sjedenje na kauču u dubokoj hladovini i nekretanje jačaju imunitet. Pored nekretanja i izbjegavanja sunca, poznato je kako je faktor koji najviše utječe na pad imuniteta - stres.
A onda te sa svih strana marketingaši pandemije danonoćno bombardiraju najstresnijim slikama i izvlače na površinu najsnažniju emociju - strah od smrti. Valjda zato da bismo svi posijedili od njihovih gluposti i strašenja. I tako, dok nam se kao jedini odgovor na “višak smrti” u doba korone nameće sama bolest, vidimo kako je i način borbe protiv korone bio jednako važan faktor koji je utjecao na povećanje smrtnosti.
Ispada kako se u slučaju korone bolest i metode borbe protiv bolesti ne isključuju, već predstavljaju njihov ukupan zbroj. Ali, kao što bi rekli u reklami, to nije sve. Kada smo dobili cjepivo, apsurdi oko korone su se samo povećali, umjesto da ih otklone. Tako danas imamo situaciju u kojoj je korona probila na odjele s teškim bolesnima na kojima su zdravstveni radnici cijepljeni, dok se pacijenti i necijepljeni djelatnici redovito testiraju.
Stoga se postavlja pitanje tko unosi koronu u bolnice i predstavlja ugrozu za zdravlje pacijenata? Necijepljeni zdravstveni djelatnici i pacijenti nisu, jer se njih podvrgava stalnom testiranju. Zato moramo dobiti odgovor zašto se ne testiraju i cijepljeni zdravstveni djelatnici koji rade s teško oboljelima, pa da se utvrdi ugrožavaju li oni njihovo zdravlje? Što bi se dogodilo ako bi se utvrdilo kako je visok postotak zaraženih među cijepljenima?
Ako je glavni argument u kampanji cijepljenja bio da se cijepljenjem štite stariji i bolesni, nije li onda još jači argument da se testiraju i cijepljeni ako se utvrdi kako i oni mogu prenositi zarazu? Ako je argument oko uvođenja cijepljenja i testiranja za necijepljene zdravstvene djelatnike bio da njihovo pravo na izbor stoji ispod prava drugog na život, zar to pravo ne vrijedi i za cijepljene zdravstvene djelatnike?
Pritom uopće nije bitno hoće li kao rezultat toga biti poražen argument jedne ili druge strane, već je bitno da se ne smije ugroziti teško bolesne. Zato se moramo pitati nije li za višak smrtnosti odgovoran i taj dogmatski pristup koji odbacuje zdravu logiku, pa se još uvijek ustrajava na istom pristupu? Zato, ili testirajte sve koji ulaze u bolnicu, cijepljene kao i necijepljene, ili nam dajte odgovor kako je virus ušao u bolnice.
Zašto se odgovorni boje odgovoriti na to pitanje? Ako sada imamo argument kako cijepljeni rijetko prenose zarazu, ali nemamo dokaza, zašto onda ne otklonimo svaku sumnju i testiramo koliko je zaraženih među cijepljenim zdravstvenim radnicima? U čemu je problem dobiti pouzdan znanstveni odgovor, ako su na kocki životi teško oboljelih i nemoćnih? Tu neznanje nije izgovor. Jer nečinjenje ovdje znači odgovornost za nečiju smrt.
Nema komentara:
Objavi komentar