Logika političkog oportunizma kaže - ako ništa ne napravim, neću imati izgovor, a ako slijedim struku, imam izgovor, jer svi to radimo u ime znanosti.
U svim raspravama oko cijepljenja i korone, koje su zarazile i zatrovale čovječanstvo više od samog virusa, posebno se ističe jedno opće mjesto, koje je, u stvari, notorni logički oksimoron - a to je koncept “vjere u znanost”. Vjera i znanje su, bar na Zapadu, oduvijek bile dvije odijeljene i autonomne oblasti. Niti je vjeri trebalo znanje kako bi potvrdila svoju istinu, niti je znanosti trebao autoritet vjere da bi obranila svoje istine.
Ali, sada to, izgleda, više nije tako. Sada imamo znanost kojoj je, kažu nam, više od svega, potrebna vjera u znanost. Čujemo kako su danas neke znanstvene istine ugrožene zato što ima ljudi koji ne vjeruju u njih. Pa tako imamo cjepivo koje ne djeluje kako bi trebalo zato što su ljudi previše skeptični i ne vjeruju dovoljno u njegovu učinkovitost. Kada bi imali više vjere u znanost, kažu, i cjepivo bi bilo učinkovitije.
A kakvo je to, onda, čudo od znanosti koje djeluje samo kada ljudi vjeruju u nju? Zamislite kada bi polijetanje aviona ovisilo o tome vjeruju li putnici u to da avion može poletjeti, a ne o zakonima aerodinamike. Ili da izlazak sunca ovisi o našoj vjeri u to da će ono svakog jutra “izići”, a ne o zakonima gravitacije i nebeskoj mehanici. To bi bila prilično čudna znanost, zar ne? Možda bismo ga prije uvrstili u neko magijsko mišljenje, a ne u znanost.
U tom izvrtanju elementarne logike smo i dobili nešto što se naziva cjepivo, koje vas možda i neće zaštititi od zaraze, ali će vam zauzvrat garantirati ulazak u ekskluzivni klub onih koji “vjeruju u znanost”. Tako je izmijenjena i sama definicija cjepiva. Dok je nekad cjepivo štitilo organizam od zaraze, danas ono prije ima smisao pseudoreligijskog sakramenta, koji možda ne štiti tijelo, ali nam zato spašava dušu.
Zato i ne čudi što smo na kraju ovog procesa sakralizacije znanosti kao struke dobili “struku” kao oblik pseudoreligijskog obožavanja, koji se nalazi u stalnom sukobu sa znanošću. Tako nam je rečeno kako je “lockdown” dobra epidemiološka mjera koja je dovela do manje smrti od korone, a onda smo dobili apsurd da struka vodi različitu politiku od države do države, a svaki od tih različitih pristupa se pravdao pozivanjem na “znanost”.
Tako nam znanost kaže kako se virus bolje širi u zatvorenom prostoru, a onda nam struka kaže kako je najbolje zatovriti se u kuću kako bismo se zaštitili od virusa. Znanost kaže kako manjak kretanja i fizičke aktivnosti slabe imunitet, zbog čega se organizam teže nosi s posljedicama zaraze i bolesti, a struka nam kaže kako nam je najbolje zatvoriti se u kuću i ne micati kako bismo se zaštitili od virusa.
Znanost kaže kako su ljudi koji imaju prekomjernu težinu izloženi većem riziku od korone, a struka kaže kako se od virusa najbolje štiti ako se zatvorimo u kuće, jer ako si u kući i ne krećeš se, valjda, ne dobijaš na težini i smanjuješ broj svojih masnih stanica. Znanost nam kaže kako prevelika izloženost stresu slabi imunitet i može biti okidač za razvoj teških bolesti, a struka dovikuje: “Straha, straha i stresa amo, jer sigurnosti nema na slobodi!”
Isto tako nam je rečeno kako svi moraju nositi maske u zatvorenom prostoru, jer je to odluka nacionalnog stožera, a odluke stožera imaju zakonsku težinu. Mnogi su ljudi zbog nepridržavanja tih preporuka koje imaju zakonsku težinu i kažnjavani. A onda vidimo ministra iz nacionalnog stožera kako u opuštenom razgovoru i bez maske s urarom u njegovoj radnji pije kavu s mineralnom.
Kada su ga upitali kako se to zakon ne odnosi na njega, on odgovori kako je nošenje maske samo preporuka. Znači, ja sam stožer, pa je ono što je za druge zakon za mene samo preporuka, jer je ono što ja kažem zakon? Jedne se kažnjava zato što ne nose maske, a kad sam ja u pitanju, onda se smije i onda je preporuka. Dakle, sljedeći put kad vas netko odluči kazniti jer ste se zatekli bez maske, slobodno mu recite kako ste pili mineralnu vodu.
Potom smo imali sliku zdravstvenih radnika koji su na radnom mjestu proslavljali Novu godinu bez maske. Kad god bi to netko od građana radio, bio bi opružen za “bioterorizam” i neodgovorno ponašanje zbog kojeg ljudi umiru, ali kad to rade medicinari, koji su po prirodi posla upućeni na teško bolesne i životno ugrožene, onda nam se kaže kako su oni naporno radili i smiju si dopustiti jedan dan opuštanja.
A kada to ne bude dovoljno objašnjenje, onda nam se isporuči nova nebuloza, kako je to njima dozvoljeno, jer su svi cijepljeni. Potom se priča razvije u čisto natjecanje u tome tko je veći licemjer između njih i šefice hitne, koja ih je optužila za neodgovorno ponašanje, za koju se također ispostavilo da nije poštivala mjere. Tako oni koji su struka jedni drugima služe kao izgovor, pa ispada kako su oni manji licemjeri ako je netko veći licemjer od njih.
Iz svega toga je jasno kako je pozivanje na struku i učinkovitost “mjera” koje su nam nametnute imale za motiv nešto drugo, a ne brigu za zdravlje ljudi. A to nešto drugo je skrivanje iza “znanosti” kako bi se izbjegla politička odgovornost za posljedice donešenih mjera. Logika političkog oportunizma kaže - ako ništa ne napravim, neću imati izgovor, a ako slijedim struku, imam izgovor, jer svi to radimo u ime znanosti.
U moru tih izgovora na kraju se potpuno izgubio primarni motiv brige o ljudskom zdravlju. Tu je vjerojatno najskandaloznija bila politika tzv. Covid potvrda. Iako su neki od početka upozoravali na to kako i cijepljeni jednako mogu prenijeti zarazu kao i necijepljeni, ostalo se uporno pri tome da cijepljene ne treba testirati. To je naročito pogubne posljedice imalo u bolnicama i staračkim domovima, gdje je virus unošen unatoč Covid potvrdama - ili upravo zbog njih?
Na ta su upozorenja nadležni odgovorili kako će provesti istraživanje u kojem će testirati i cijepljene kako bi utvrdili tko unosi zarazu u bolnice. A onda je došao i omikron soj, s kojim je postalo potpuno jasno kako su zarazi izloženi svi i kako i cijepljeni mogu zaraziti druge. No, Covid potvrde su i dalje na snazi, a najava istraživanja je izgleda poslužila samo kako bi se urgentni problem gurnuo pod tepih, po principu “osnuj komisiju i zaboravi”.
Zato se sada postavlja pitanje gdje je nestalo to istraživanje koje je trebalo potvrditi kako cijepljeni ne prenose zarazu? Kakve je one rezultate dalo? Tko je unosio virus u bolnice i staračke domove? Hoćemo li konačno dobiti odgovor i kada? Ili ćemo i dalje plaćati cijenu političkom oportunizmu koji svoj cinizam i dvostruke standarde krije iza odluka “struke”, dok mi i dalje plaćamo cijenu tome - u ljudskim životima?
Nema komentara:
Objavi komentar