Povjerenje ljudi u liberalni ekonomsko-politički sustav, na kojem su posthladnoratovske političke elite gradile svoj legitimitet, bilo je već dobrano narušeno i to se neće sada promijeniti preko noći zbog ratnih bubnjeva s istoka.
Ovih dana, dok gledamo ratne izvještaje iz Ukrajine i pitamo se što bi se moglo izroditi iz ove katastrofe, svima nam je pred očima najgori scenarij. Taj scenarij podrazumijeva vojno uključenje NATO zemalja u rat u Ukrajini i direktan obračun nuklearnih sila. Vojni sukob Zapada i Rusije značio bi novi svjetski rat, koji bi vrlo lako mogao završiti u nuklearnom armagedonu. Treći svjetski rat bi, znamo, značio i kraj svih stvari.
Naravno, radi se o najmanje vjerojatnom ishodu sadašnjeg sukoba, sve dok je NATO odlučan vojno ostati izvan ovog sukoba. To znači da svakodnevno medijsko izlaganje ljudi strahu od nuklearnog rata nije stvar propagande, već pokušaj direktnog transponiranja ljudi u paralelnu stvarnost. Stoga, oni koji vjeruju kako je “nuklearna opcija” izvjesna, moguće se nalaze u mentalno gorem stanju od Putina, koji ju je stavio u opticaj.
Nuklearno oružje više služi kao zadnja obrambena opcija državama koje su u teškom geopolitičkom položaju, poput Izraela ili Sjeverne Koreje, nego što bi bila od koristi velikim silama. To je pouka Hladnog rata. Zato i vidimo kako su se zemlje NATO-a odlučile za ekonomske alate koji mu stoje na raspolaganju kako bi izvršile pritisak na Rusiju, ali to je nešto s čim je Putin i računao kada je kretao u rat.
Pa, ako je nuklearni armagedon u ovom sukobu isključen i ako se sukob neće preliti na Europu, što je s drugim, medijski manje “atraktivnim”, ali realnijim opcijama? Što nas čeka u budućnosti? Već svjedočimo potresima velike magnitude na globalnim financijskim tržištima. Rusija i Ukrajina nisu neke nebitne zemlje, već vitalni dio globalne ekonomije i njihovo isključivanje s tržišta već ima ogromne posljedice za čitav svijet.
Na ekonomiju veliki utjecaj imaju očekivanja ljudi, povjerenje i sigurnost. U dobrim vremenima, ljudi su spremniji više trošiti, poduzimati rizik i ulaziti u nove poslove. U lošim vremenima stvar je obrnuta. Ljudi više štede, gomilaju zalihe i izbjegavaju svaki rizik. Trenutno gledamo potop ogromnih investicija na svjetskom tržištu. Vjerojatno nikad nije bilo gore vrijeme za poduzimanje poslovnog rizika nego danas.
Pored toga što cijene energenata probijaju povijesne maksimume, gledamo kako vrtoglavo rastu i cijene hrane. Poznato je kako je Ukrajina jedan od glavnih dobavljača hrane na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. Zadnji put kada je došlo do poremećaja na tržištu hrane, imali smo takozvano Arapsko proljeće i sve što je tome uslijedilo. Nestašica hrane, a ne nekakva žudnja za demokracijom, bila je u korijenu te katastrofe.
Ali, govoriti ovdje samo ekonomskim jezikom i računati samo s velikim poremećajima financijskih tržišta i u dobavnim lancima, vjerojatno znači držati se optimističke slike budućnosti. Pored rijeka izbjeglica iz Ukrajine, treba očekivati i novi val migracija s juga. Ali, tijekom zadnje migrantske krize, Europa je bilježila ekonomski rast, inflacija bila na povijesnom minimumu, a ljudi bili generalno zadovoljni i okrenuti budućnosti.
Posthladnoratovski globalni ekonomski i politički poredak temeljio se na izvjesnim postulatima. Njegova stabilnost je ovisila o njegovoj sposobnosti da lance opskrbe hranom i energentima održava urednim i neometanim. Inflacija je bila zakonski sankcionirana i prilično uspješno držana pod kontrolom. Ukratko, bio je to opjevani liberalni poredak koji se temeljio na slobodnom protoku ljudi, roba i kapitala.
Smatralo se kako sit čovjek sa sigurnom ušteđevinom u banci predstavlja stub političke stabilnosti zapadnog globalnog poretka. A onda je dvije godine idiotskih mjera koje su donosile političke elite tijekom koronakrize poljuljalo sve te postulate. Poremećeni su lanci dobave, dobili smo rast cijena hrane i energenata, a inflacija je postala galopirajuća. Sve ove ekonomske parametre rat u Ukrajini će učiniti samo gorim.
Kada se ljudima poljulja povjerenje u neke od ključnih postulata sustava, nestaje i njihovo povjerenje u čitav sustav. Povjerenje ljudi u liberalni ekonomsko-politički sustav, na kojem su posthladnoratovske političke elite gradile svoj legitimitet, bilo je već dobrano narušeno. To je nešto što se neće sada promijeniti preko noći zbog ratnih bubnjeva s istoka. Vjerojatnije je kako će i bar dio krivnje za rat biti dodan u taj negativni saldo.
S izbijanjem rusko-ukrajinskog rata čini se kako se bližimo najgorem mogućem scenariju. Ratovi su ispisali neke od najcrnjih stranica povijesti, ali su bili i katalizatori revolucija, koje su tom crnilu dodale još malo tamnog pigmenta. Promjena se već odvila u glavama ljudi, dok su promatrali kako elite razaraju sustav kojem su dali povjerenje. Rat tu promjenu neće odgoditi, već samo ubrzati. Ulazimo na neobilježen teritorij, a “nuklearna opcija” na vidiku mogla bi ponijeti staromodno i zloguko ime - revolucije.
Nema komentara:
Objavi komentar