Papina homilija i korupcija u Hrvatskoj

U svojoj jučerašnjoj homiliji na svečanoj misi povodom Cvjetnice, obraćajući se vjernicima na Trgu sv. Petra u Rimu, papa Franjo je, kako izvještavaju mediji, nadahnuto govorio o vrlinama koje trebaju krasiti kršćanina i zlima protiv kojih se treba boriti.

Kao vrlinu je naročito naglasio radost, kao opreku tuzi, a kao najveće zlo današnjeg svijeta – pored političkih i ekonomskih zala, kao što su ratovi i siromaštvo – posebno je istaknuo korupciju. Dapače, u medijskim izvješćima stoji da papa Franjo korupciju posebno apostrofira kao najveće zlo čovječanstva, "zlo veće od svih grijeha", jer, "dok se grijesi mogu oprostiti, korupcija se ne može oprostiti". Tako bar, prema navodima, stoji u knjižici "Izliječiti od korupcije", koja je jučer također objavljena u Italiji, a koju je papa Franjo napisao još 2005., dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, kao kardinal Jorge Maria Bergoglio.

Bez obzira na to da li je u homiliji pape Franje sadržana još neka poruka, upućena nekom drugom adresatu (recimo, Rimskoj kuriji, o potrebi čijeg "provjetravanja" se dosta govori), mislim da će ona biti dobro primljena u Hrvatskoj. Ne samo na Kaptolu, nego i na Banskim dvorima, pogotovo tamo. To pogotovo, ne samo ako imamo u vidu afere vezane za korupciju, koje su ovih dana, pored ostalih nedaća, potresle vladu Zorana Milanovića, već i kao, izgleda, zlo koje se duboko ukorijenilo u stilu vladanja u Hrvatskoj. Korupcija je postala trajan zaštitni znak hrvatske politike, zlo koje se više reklamira, reciklira i iznova pojavljuje, kao kakav perpetuum mobile hrvatske politike, nego što se o njemu razmišlja i priča – a pogotovu se ništa ne čini. Pojavi se u vidu kakve aferice, netko se pospe pepelom po glavi, možda netko bude smijenjen, no sve ubrzo utihne u moru dnevnopolitičkog sve-jednoga.

Svakako, imamo Sanadera. Uhapsili premijera zbog korupcije, hej! No, što s tim? Bit će zgodno povremeno ga uslikati kako muca i crveni na nekom pretresu tempiranom pred izbore, ako je možno, da narodu malo srce zaigra, da se briselski birokrati odobrovolje – i to je otprilike to. No, kako je hrvatsko pravosuđe na prilično jadnim granama i uglavnom sredstvo u rukama politike, "slučaj Sanader" će prije ostati samo "slučaj", a nikako ono što i je – sinonim za politički sustav u Hrvatskoj, koji po vlastitoj prirodi porađa korupciju. Drugim riječima, nije bivši hrvatski premijer izmislio taj sustav, a pogotovu nije bio izolirani "slučaj" u inače sjajnom sustavu, nego je on samo njegova vrlo bliska posljedica. A taj je sustav, kao što možemo vidjeti iz post-sanaderovskih "slučajeva", još uvijek živ, zdrav i neuhapšen.

To je sustav koji je, recimo, prema nedavnom izvješću Global Financial Integrityja, kako upozorava predsjednica Adriatic instituta iz Rijeke, Nataša Srdoč, od hrvatskih građana, u periodu od 2001. do 2010. godine, otuđeno i na inozemne bankovne račune pohranjeno 11,6 milijardi eura. Na taj način su, putem korumpiranog državnog sustava od svakog građanina otuđene 2645 eura, što Hrvatsku čini drugom državom u regiji po odljevu nezakonito stečenog novca, odmah iza Crne Gore. Nataša Srdoč je, zajedno sa još dvoje zastupnika u Europskom parlamentu, nedavno o ovome uputila otvoreno pismo premijeru Milanoviću, sa upitom da li je hrvatska Vlada išta poduzela kako bi se ispitalo izdavanje lažnih računa hrvatskim građanima u Lihtenštajnu i drugim zemljama, no odgovor na taj upit nije stigao iz premijerove kancelarije. Izdavanje lažnih računa često ide na ruku političarima, izjavila je za SETimes Nataša Srdoč. "Razlog je taj što su mnoge tvrtke u vlasništvu države, ili su to ranije bile." 

Iz gornjeg možemo naslutiti koji je smisao riječi pape Franje o tome da korupcija nije tek jedan od (individualnih) grijehova, već zlo za koga nema oprosta. Naime, toliki novac od građana Hrvatske nije mogao Sanader strpati u džep. A sve i da jest, opet to ne bi bio najveći grijeh. Korupcija je sistemsko zlo, a ne grijeh. Drugim riječima, Sanader i razni sanaderi nakon Sanadera, samo su simptom jednog dubljeg zla – sistema koji je koruptivan. Korupcija je ekonomsko zlo koje ima svoj uzrok u sistemu, u politici – gora od siromaštva i ratova zajedno. Sama žudnja za novcem i pohlepa, jesu možda grijeh, ali to je ljudski, nije sam izvor zla. Taj grijeh se može okajati. No, korupcija je zlo koje se mora iskorijeniti. Sanader možda jest pokrao milijuneod građana Hrvatske, možda su 11,6 milijardi eura završili na fiktivnim privatnim računima u Lihtenštajnu, no, mnogo veći novac je od građana otuđio sam koruptivni ekonomsko-politički sustav – kroz ekonomski aktivnu državu. Korupcija je problem države a ne pojedinaca koji mogu biti korumpirani ili ne.

Država je uvijek izvor korupcije, a ne pohlepa pojedinaca. Korupcija postoji samo državnim ustanovama ili tvrtkama. Korupcije nema u privatnim tvrtkama, niti u poslovima između privatnih tvrtki. Samo politička moć odlučivanja i raspolaganja tuđim novcem (novcem poreznih obveznika) omogućuje i stvara korupciju. Naime, korupcija je kada sustav putem poreza od građana otima sredstva i alocira ih na način na koji taj novac ne bi alocirali njegovi izvorni vlasnici. Korupcija je, također, kada vlada odluči da "pokrene privredni ciklus", otvaranjem novih tvornica, recimo, ili gradnjom autocesta ili mostova. Korupcija je kada vlada spašava propale tvrtke. Korupcija je kada postoje državni mediji, sveučilišta ili bolnice, pa njima upravljaju osobe koje postavljaju političari trenutno na vlasti. Korupcija je kada imate HEP u državnom vlasništvu. Korupcija je kada morate plaćati pristojbe i biljege kako biste započeli svoju privatnu ekonomsku djelatnost. Korupcija je kada osnujete državnu agenciju za borbu protiv korupcije. I tako dalje. 

Tek kada sve to imate, onda se sve može "preko veze". Tek kad imate ovako snažnu i socijalno-ekonomski invazivnu državu – da, mnogohvaljenu socijaldemokratsku "državu blagostanja" – onda korupcija cvjeta, onda ste malo bolji od Crne Gore, onda imate premijera u zatvoru, onda ministrove žene i ministričini muževi dobivaju lukrativne poslove od države, onda potežete sve moguće veze kako ne biste imali monitoring... I tada je jedini odgovor na ovo zlo njegovo sistemsko zatiranje – kroz privatizaciju, deregulaciju i, uopće, isključenje države iz svih aktivnosti ljudi koje su zasnovane na dobrovoljnosti i slobodi izbora. Tek tada imate slobodne ljude koji mogu vršiti moralne izbore, bili oni grešni ili kreposni. Drugim riječima – boriti se protiv zla korupcije na sistemski način, znači zalagati se za što manji upliv države u ekonomske, socijalne i moralne izbore ljudi, odnosno, zalagati se za kapitalizam i slobodno tržište. I tada imate jedino moralno prihvatljiv društveni sustav, lišen problema korupcije. 

Papa Franjo je u svom prvom susretu s novinarima rekao da bi jako volio vidjeti "siromašnu Crkvu". Na sličan način treba težiti i "siromašnoj Državi". Samo takva država je ujedno i nekorumpirana, a njeni građani bogati.

Izvor: Republika