Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja CROBAROMETRA za ožujak,
koje redovito provodi IPSOS PULS, a upravo je objavio Dnevnik NOVE TV,
politički barometar u Hrvatskoj je, izgleda, tempiran prema onom
meteorološkom. Drugim riječima, hrvatska politička scena još uvijek je u
stanju duboke zime, iako je proljeće kalendarski već tu.
Kako saznajemo iz ovog istraživanja, većina građana, njih 74 posto, smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru,
dok samo zanemarljivih 17,8 posto misli da je Hrvatska na dobrom putu.
Ovakav pesimizam građana predstavlja pravu socijalnu kataklizmu. Društvo
u kojem građani nemaju generalnog povjerenja u pravcu u kojem ga vodi
politička garnitura, osuđeno je na stagnaciju i potpuni moralni i
socijalni kolaps.
Ako uzmemo u obzir da toliki porast pesimizma kod građana doživljava svoju kulminaciju u trenutku kada prvi potezi Milanovićeve vlade daju svoje rezultate, ovo je, prije svega, potpuni debakl politike nove vlade. To potvrđuje i istraživanje jer prema njemu, poteze Banskih dvora ne podržava 63,5 posto, održava 26,8 posto ispitanika, ne zna njih 9,6 posto. Ovako loš rejting Vlade, čije poteze ne podržava dvije trećine građana, prije podsjeća na kakvu predrevolucionarnu situaciju nego na regularne političke uvjete. Otuda i ne čude sve učestaliji nervozni potezi Vlade i premijera Milanovića.
Ako uzmemo u obzir da toliki porast pesimizma kod građana doživljava svoju kulminaciju u trenutku kada prvi potezi Milanovićeve vlade daju svoje rezultate, ovo je, prije svega, potpuni debakl politike nove vlade. To potvrđuje i istraživanje jer prema njemu, poteze Banskih dvora ne podržava 63,5 posto, održava 26,8 posto ispitanika, ne zna njih 9,6 posto. Ovako loš rejting Vlade, čije poteze ne podržava dvije trećine građana, prije podsjeća na kakvu predrevolucionarnu situaciju nego na regularne političke uvjete. Otuda i ne čude sve učestaliji nervozni potezi Vlade i premijera Milanovića.
Pored toga, iznenađujuće je da velika većina građana nema povjerenja u smjer kojim ide zemlja u trenutku kada je dijeli manje od sto dana do ulaska u EU. To
znači da ni politika eurointegracija, za koju su se zalagale sve
dosadašnje vlade, više ne nailazi na odjek kod građana te svakako ovo
nepovjerenje treba smatrati i porastom nepovjerenja prema ulasku u EU.
To je ujedno i politički šamar građana euroentuzijazmu svih dosadašnjih
hrvatskih vlada.
Kada fokus s ovako loše socijalne prognostike pomjerimo ka političkoj areni, opet dobivamo jednu čudnu situaciju. Raspored političkih snaga ne odgovara socijalnom barometru. Preciznije, ovoliko socijalno nezadovoljstvo aktualnim stanjem nije našlo svoju odgovarajuću političku artikulaciju. To je generalni poraz politike jer to znači da su političke stranke izgubile svoj socijalni legitimitet, što je vrlo opasno za društvo i može ga uvesti u stanje blisko anarhiji, koje pogoduje autoritarnim oblicima političkog ponašanja.
Tako, kada se gledaju stranke, vladajući SDP je na loših 26 posto, HDZ je na povijesnom minimumu od 17 posto dok se od ostalih stranaka izdvajaju još samo dvije – Laburisti su na vrlo visokih 11,8 posto, a regionalni HDSSB je jako blizu prelasku nacionalnog praga sa 4,4 posto. Ovoliki porast jedne ekstremno ljevičarske i populističke političke stranke, kao što su Lesarovi laburisti, mora biti zabrinjavajuće jer govori o tome da su građani sve skloniji političkom populizmu i radikalnim socijalnim eksperimentima.
Također, zabrinjavajuće je to što se taj porast popularnosti ekstremne ljevice u Hrvatskoj događa u situaciji kada je desnica u potpunom rasulu. Ruku na srce, desničarska politička opcija nikada nije ni imala značajnu podršku u Hrvatskoj još od početaka parlamentarnog života u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Također, HDZ nikada nije bio autentična desničarska stranka budući da je uvijek vodio prosocijalističku i populističku ekonomsku politiku. Uz to je sada i potpuno politički devastiran i kompromitiran korupcijskim aferama i paničnim političkim potezima koji su se odvijali u posljednjih nekoliko godina.
Kada fokus s ovako loše socijalne prognostike pomjerimo ka političkoj areni, opet dobivamo jednu čudnu situaciju. Raspored političkih snaga ne odgovara socijalnom barometru. Preciznije, ovoliko socijalno nezadovoljstvo aktualnim stanjem nije našlo svoju odgovarajuću političku artikulaciju. To je generalni poraz politike jer to znači da su političke stranke izgubile svoj socijalni legitimitet, što je vrlo opasno za društvo i može ga uvesti u stanje blisko anarhiji, koje pogoduje autoritarnim oblicima političkog ponašanja.
Tako, kada se gledaju stranke, vladajući SDP je na loših 26 posto, HDZ je na povijesnom minimumu od 17 posto dok se od ostalih stranaka izdvajaju još samo dvije – Laburisti su na vrlo visokih 11,8 posto, a regionalni HDSSB je jako blizu prelasku nacionalnog praga sa 4,4 posto. Ovoliki porast jedne ekstremno ljevičarske i populističke političke stranke, kao što su Lesarovi laburisti, mora biti zabrinjavajuće jer govori o tome da su građani sve skloniji političkom populizmu i radikalnim socijalnim eksperimentima.
Također, zabrinjavajuće je to što se taj porast popularnosti ekstremne ljevice u Hrvatskoj događa u situaciji kada je desnica u potpunom rasulu. Ruku na srce, desničarska politička opcija nikada nije ni imala značajnu podršku u Hrvatskoj još od početaka parlamentarnog života u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Također, HDZ nikada nije bio autentična desničarska stranka budući da je uvijek vodio prosocijalističku i populističku ekonomsku politiku. Uz to je sada i potpuno politički devastiran i kompromitiran korupcijskim aferama i paničnim političkim potezima koji su se odvijali u posljednjih nekoliko godina.
U toj situaciji bi regionalni HDSSB mogao
naći neku svoju šansu i popuniti tu prazninu na desnici kako bi se
ostvarila neophodna socijalna ravnoteža na političkom nebu Hrvatske.
Prije svega, dosljedna regionalistička politika, koju ova stranka vodi, i
otpor prema centralizaciji, kako zagrebačkoj, tako i briselskoj,
predstavlja prirodnu desničarsku poziciju. No, za veći uticaj na
nacionalnom nivou, HDSSB-ovci bi morali naći svoje političke saveznike i
u drugim regijama. Pri tome, morali bi i definirati svoj ekonomski
program, kako bi pokazali građanima da se programski razlikuju od
ostalih stranaka, koje sve nude socijaldemokratska programska rješenja.
"Rješenja" koja Hrvatsku drže zakovanom za dno već gotovo cijelo
desetljeće.
Ovu sveopću devastaciju političkog povjerenja građana, kako pokazuje istraživanje, svakako prati i sve veće nepovjerenje u same institucije hrvatske države. Tako je Vlada dobila jedva prolaznu školsku ocjenu od 2,29, a Hrvatski sabor je blizu ponavljačkih 1,96. Za razliku od njih institucija Predsjednika Republike na solidnih je 3,29, unatoč tome što predsjednik dolazi iz vladajuće stranke, čiji su rezultati katastrofalni. No, institucija Predsjednika je institucionalno veoma ograničena i svodi se, u biti, na ulogu "engleske kraljice".
Iz ovoga bi se, ipak, mogla izvući neka pouka, pa i politička – najpopularnija je vlast koja najmanje vlada. Bez obzira tko obnašao tu funkciju, institucionalna ograničenja miješanju vlasti socijalnu i ekonomsku politiku su ljekovita i za samu vlast. Možda bi to bila i neka opća pouka ovog istraživanja.
Možda bi takva promjena u stilu vladanja mogla označiti i kraj političke zime u Hrvatskoj i konačni dolazak hrvatskog političkog proljeća?
Ovu sveopću devastaciju političkog povjerenja građana, kako pokazuje istraživanje, svakako prati i sve veće nepovjerenje u same institucije hrvatske države. Tako je Vlada dobila jedva prolaznu školsku ocjenu od 2,29, a Hrvatski sabor je blizu ponavljačkih 1,96. Za razliku od njih institucija Predsjednika Republike na solidnih je 3,29, unatoč tome što predsjednik dolazi iz vladajuće stranke, čiji su rezultati katastrofalni. No, institucija Predsjednika je institucionalno veoma ograničena i svodi se, u biti, na ulogu "engleske kraljice".
Iz ovoga bi se, ipak, mogla izvući neka pouka, pa i politička – najpopularnija je vlast koja najmanje vlada. Bez obzira tko obnašao tu funkciju, institucionalna ograničenja miješanju vlasti socijalnu i ekonomsku politiku su ljekovita i za samu vlast. Možda bi to bila i neka opća pouka ovog istraživanja.
Možda bi takva promjena u stilu vladanja mogla označiti i kraj političke zime u Hrvatskoj i konačni dolazak hrvatskog političkog proljeća?
Najveći rast zabilježili su Laburisti koji uživaju potporu 11,8% birača. Slijedi ih regionalni HDSSB kojeg podržava 4,4%. Bitno je napomenuti kako ova opcija djeluje samo na području dvije izborne jedinice.
Vladajući HNS podržava 2,4% dok regionalni IDS podržava 2,1% birača.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar