Pripreme i predizborna kampanja za prve (prijevremene) izbore građana
Hrvatske za Europski parlament prolaze u začuđujuće hladnoj atmosferi,
gotovo bez ikakve predizborne groznice ili snažnije političke aktivnosti
stranaka. Osnovna karakteristika ove predizborne kampanje, i nakon dva
tjedna od njenog službenog otpočinjanja, jest njeno gotovo potpuno
odsustvo.
No, ne čudi tu
toliko politička apatija građana – s obzirom da je više od polovine njih, kako
je pokazalo posljednje istraživanje javnog mnijenja, euroskeptično – koliko
čudi odsustvo bilo kakve intenzivnije propagande i predizborne aktivnosti
euroentuzijasta iz vladajuće koalicije, ali i iz oporbe. Naime, građani će od
ulaska u EU imati samo neposrednu, vidljivu i trajnu štetu, dok je politička
nomenklatura ta koja će iz toga jedina izvući korist za sebe. Otkud onda
izostanak euforije?
Osim lansiranja nekakvog priglupog
i tragikomičnog spota, koji djeluje kao najava za cirkusku predstavu – a koji
je za Vladu RH uradila agencija «I to nije sve» (naravno, mimo ikakvog javnog
natječaja za taj posao) – u kojemu se izbori za europarlament najavljuju kao
nekakav «spektakl demokracije i vrhunac građanske svijesti», Milanovićeva
kukuriku vlada kao da djeluje potpuno nezainteresirano za te izbore. Štoviše,
premijer Milanović je i sam rekao da ne očekuje veliki odziv građana na izbore,
što je vrlo jasna poruka građanima da ostanu kod kuće. Ostajanje kod kuće, pak,
i nije neki «vrhunac građanske svijesti». Ili se to premijer preko noći premetnuo
u euroskeptika?
Šalu na stranu,
radi se samo o prilično očevidnoj i pomalo gnjusnoj antidemokratskoj
taktici
vladajuće koalicije da se demokratske procedure usmjeravaju ka
postizanju
određenih ciljeva. Vrlo je nepošteno kada svoju moć koristite kako biste
manipulirali procedurama, koje bi trebale biti neutralne i osiguravati
svim sudionicima u demokratskoj igri jednake i fer uvjete, u svrhu
postizanja
najboljeg rezultata za stranu koju preferirate. U proteklom desetljeću
smo se
nagledali takvih izigravanja demokratskih procedura i prekrajanja
pravila,
često tik pred same izbore. Kukuriku koalicija nastavlja s tom
antidemokratskom
praksom i ovim izborima za EP, tom «spektaklu demokracije».
Na sličan potcjenjivački
način i u antidemokratskom stilu je premijer već najavio i svoju strategiju za
predstojeće lokalne izbore, koji će biti održani samo mjesec dana nakon ovih
europarlamentarnih, ocjenjujući da su lokalni izbori značajni koliko i izbori
za Miss Texas. Ako se sjetimo da je Kukuriku koalicija na sličan način
nastupila i na parlamentarnim izborima, računajući prije svega na nepopularnost
HDZ-a, čekajući da im vlast sama padne u ruke, bez naročitog truda, onda je
jasno da se ovdje radi o jednoj trajnoj ziheraškoj strategiji, koju je odabrao
premijer Milanović. Kukuriku koalicija nije vlast osvojila demokratskim
natjecanjem, nuđenjem kvalitetnih programa i predizbornom borbom, već
izbjegavanjem borbe i gotovo potajice. Već u tome je bio vidljiv snažan
demokratski deficit koalicije koja je danas na vlasti u Hrvatskoj.
Ta strategija je dala
rezultat na republičkim izborima, no, tu je teško i bilo ne osvojiti vlast uslijed
ogromne nepopularnosti HDZ-a. Vjeruje li premijer da će istom defanzivnom taktikom i prepuštanjem protivniku da
se «istrčava» i pravi greške, osvojiti najbolji rezultat i na ovim izborima? Ja
sumnjam da demokratska vlast koja potcjenjuje izbore može na taj način uljevati
sigurnost i uživa povjerenje građana. To je uvijek znak slabosti i odsustva
političke vizije. Jedino može uspijevati neko vrijeme, zahvaljujući slabostima
svojih protivnika. A upravo to trenutno i jest slučaj – koliko god Kukuriku
koalicija pada na anketama, HDZ pada još brže.
No, ova
kokošarska strategija igranja na zicer i uzimanja glasova potajice, u slučaju
europalamentarnih izbora ima još jednu računicu. Naime, kukurikovcima odgovara
što manja izlaznost, kako bi smanjili opasnost od iznenađenja da izborni prag
preskoče neke od
stranaka/koalicija koje su blizu praga. Na taj način bi mogli, eventualno,
uzeti i jedan mandat Laburistima, koji bi, po anketi IPSOS PULS-a, inače dobili
dva mandata.
Upravo smanjenje
izlaznosti je i bio razlog što su euro-izbori raspisani na brzinu i odvojeno od
lokalnih. Kao što znamo, predsjednik Josipović je početkom veljače odlučio da se
izbori za hrvatske članove EP-a moraju održati prije pristupanja Hrvatske EU 1.
srpnja 2013. Sasvim je logično bilo da se ti izbori onda održe zajedno sa
lokalnim izborima. No, kukurikovci su, preko predsjednika Josipovića, odlučili
da se ti izbori razdvoje, što znači dodatnih 80 milijuna kuna troška, kao i
manja izlaznost građana na birališta. Također, računa se i na svojevrsni «zamor
materijala», pa je u predizbornoj kalkulaciji premijera Milanovića cilj izbora
za EP manja izlaznost građana na «izbore za Miss Texas».
Smiješno je
patetično-moralističko opravdanje koje je premijer dao za ovakav rasipnički i
nipodaštavajući odnos prema demokratskim procedurama, kako bi na foru dobio još
neki mandat za svoju koaliciju. Naime, premijer je odnekle izvukao frazu da
«demokracija nije trošak», dodajući svom moralističkom opravdavanju razdvajanja
izbora za EP od lokalnih, odnosno, besmislenom dupliranju troškova, i sumnjivo
ekonomsko objašnjenje. Tako premijer veli: «Taj novac će uzeti doma i kupit će
nešto sebi ili svojoj djeci, platit će PDV. Toliko o troškovima.» Umalo da
premijer nije rekao kako izbori služe za državno pokretanje proizvodnog
ciklusa.
Naime, ako izbori ne samo da nisu trošak (a
jesu), nego i predstavljaju opravdanu ekonomsku investiciju države – što onda
ne bismo još češće održavali izbore, možda je to najbolji i najracionalniji
način investiranja novca poreznih obveznika? Možda tako možemo riješiti i
problem nezaposlenosti – lijepo svakog dana održimo neki referendum, platimo
građane, oni kupe nešto svojoj djeci, plate PDV, i sve sjajno i pošteno. Em se
vježbamo u demokraciji, em ostvarujemo punu zaposlenost. Bilo bi to pravi«spektakl demokracije» i trijumf premijerovog shvaćanja ekonomije. No, izgleda
da se premijer razumije samo u onu predizbornu ekonomiju a o pravoj nema pojma
– što je mnogo veći razlog za brigu od njegovog prezira za demokratske
procedure.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar