Je li Hrvatska spremna za referendum o lustraciji?

Ovi Nijemci nikako da ostave na miru "lijepu našu". Nakon što su nam protuustavno kidnapirali bivšeg šefa hrvatske UDB-e, Josipa Perkovića, protiv koga su podigli tužbu zbog likvidacije nekadašnjeg direktora Ina-Marketinga, Stjepana Đurekovića, sada nam još dodatno staju na muku svojim tvrdnjama da je rejting našega gospodarstva "smećarski" zbog toga što se nismo obračunali s ostacima bivših komunističkih struktura, tj. našom ljubljenom UDB-om.

Njemačke laži ili hrvatske samoobmane?

Naime, kako piše njemački FAZ, a prenosi Deutsche Welle na hrvatskom, "dok se u baltičkim državama, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj još donekle uspjelo zamijeniti stare elite, u Rumunjskoj, Bugarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj su one skoro nedodirljive - u politici, gospodarstvu i pravosuđu, isto kao i u visokom školstvu i medijima". Autor članka, Karl-Peter Schwarz, kao neophodan korak kako bi ove zemlje, pa i Hrvatska, konačno krenule putem tržišne ekonomije i napretka, preporučuje lustraciju, odnosno, obračun sa starim komunističkim elitama.

Hm, o onome što u Hrvatskoj nije bila tako nepoznata teza, ali proskribirana kao teorija urote koju širi ekstremna desnica, sada odjednom dobiva svoju potvrdu u njemačkim mainstream medijima. Kako to tumačiti? Da li je moguće da je najveća teorija urote u Hrvatskoj teza o teorijama urote, a da je racionalna i sasvim opravdana teorija naše rđave stvarnosti upravo ono što je bilo označeno kao teorija urote? Tko koga tu laže – Nijemci o nama ili mi sami sebe? Što ako su Nijemci u pravu, ako čitava naša "tranzicija" i čitav naš navodni put u "kapitalizam" ima žig komunističke tajne službe? Kako, onda, nazvati tu tranziciju i taj navodni komunizam koji imamo u Hrvatskoj?

Tranzicija iz komunističkog boudoira 

Tranzicija u bivšim jugoslavenskim zemljama je krenula daleko prije devedesetih i stjecanja neovisnosti republika – negdje tamo kada je Josip Broz pronašao, ili navodno pronašao, "bubice" u svojoj spavaćoj sobi, te otpustio Rankovića a Saveznoj službi sigurnosti otkazao povjerenje i dotad obilno financiranje iz saveznog proračuna. Službu, koja je pokazala ambiciju da preraste njegovu moć i utjecaj, jugoslavenski komunistički diktator "reorganizirao" je po republičkom principu, kako bi ju lakše kontrolirao i s njom lakše manipulirao, a zauzvrat im je dao odriješene ruke da smanjen priljev novčanica iz proračuna nadoknade na tržištu.

Rješenje je bilo nadohvat ruke – trgovina narkoticima, preprodaja oružja nesvrstanoj braći i sex trafficking. Službe tada osnivaju svoje tvrtke i banke, preko kojih peru tako zarađeni novac, a jugoslavensko tržište preplavljuje heroin, prostitucija i kriminal. Najpoznatija ekspozitura UDB-e je bila poznata uvozno-izvozna tvrtka "Genex", te spomenuta INA, nekadašnja Ljubljanska banka (a današnja Nova ljubljanska banka), te luke poput onih u Kopru, Rijeci, Splitu i Baru. O tome su mnogi bivši UDB-aši, poput Slovenca Nike Kavčiča, i javno svjedočili. Tko zna, možda su Nijemci u procesu protiv našega Perkovića došli do sličnih spoznaja?

Kako bilo, tako je iz jedne afere u spavaćoj sobi Velikog Vođe rođen jugoslavenski "tržišni socijalizam", koji je, pored američkih kredita, financiran i ovim udbaškim djelatnostima na europskome crnom tržištu.

Udbaški put u kapitalizam 

Stjecanje neovisnosti i deklarativna odluka da se sa socijalizma pređe na kapitalizam, Služba je, dakle, dočekala spremna. Služba je imala sve komparativne prednosti u odnosu na konkurenciju, prije svega, imali su već razrađenu poslovnu mrežu, imali su informacije i novac. Služba izbacuje nove političke prvake na scenu, koji im zauzvrat jamče sigurnost njihova poslovanja i zaštitu od progona, tj. lustracije. U procesu privatizacije, koji se odvijao pod političkim pokroviteljstvom od Udbe postavljenih elita i uz odsustvo kredibilnih institucija vladavine prava, Udba svojim prljavim novcem privatizira sve što je vrijedilo u gospodarstvu, a stožerne udbaške tvrtke dobivaju poseban tretman države, kao tvrtke od strateškog nacionalnog interesa, kako bi se stari biznis mogao i dalje neometano odvijati uz punu državnu skrb.

Zemlje bivše Jugoslavije i dalje će na svjetskoj mapi trgovine oružjem, narkoticima i ljudima zauzimati visoko mjesto, što je i danas slučaj. Ako bi se, pak, pojavila neka strana tvrtka, koja bi poslovala ovdje, udbaški sustav informiranja bi starim strukturama bio sigurna zaštita da takva konkurencija neće ugroziti njihov biznis. Sve afere oko privatizacije i organiziranoga kriminala na ovim prostorima imaju jasan potpis ovih udbaških gospodarskih poduzeća. Od tih afera imaju koristi i same bivše komunističke strukture koje su se održale na vlasti, jer za sve njihove nepodopštine i kriminalne djelatnosti biva optuženo tržište i kapitalizam, pa je lako nagovoriti narod da država još jače treba štititi udbaške tvrtke i šampione nacionalnog gospodarstva. Just name it.

Rješenje - lustracija i kapitalizam 

Ovaj kratki kroki "jugoslavenskog puta u kapitalizam" može nam poslužiti kako bismo dijagnosticirali pravi razlog svih naših problema – propasti našega gospodarstva, nedostatnosti naše demokracije i potpunoga odsustva vladavine prava, ali i toga da je naša medijska scena još uvijek trovačnica pučanstva ljevičarskim idejama i spinovima. Glavni razlog zbog čega bivšim jugoslavenskim državama, pa tako i u Hrvatskoj, ide tako loše jest, kako i piše ugledni FAZ, odsustvo obračuna s bivšim komunističkim strukturama.

Lustracija bi, ako i od nje ne bismo napravili još jedan udbaški "opijum za narod" i komediju, konačno odsjekla glavu ovoj udbaškoj hidri i omogućila da naše gospodarstvo prodiše, da njegovo glavno obilježje ne bude više kriminal, da nas u svijetu ne gledaju kao parija državu i leglo korupcije, da dobijemo nove političke elite, koje nemaju svoje korijene u faraonskom nasljednom sustavu Udbe, da dobijemo – što je možda i prvi zadatak – nekorumpirani sustav pravosuđa, koji bi bio u stanju provesti lustraciju. Moguće da zbog toga droga, kurve i oružje postanu nešto skuplji, ali mislim da je i to poštena cijena ako se želimo otarasiti komunističkog naslijeđa i konačno početi živjeti u normalnom i civiliziranom društvu.

Možda sve to djeluje malo kao circulus vitiosus Deus i nemoguće poduzeće, jer je udbaška hidra prožela sve pore našega društva i ugnijezdila se u svim našim institucijama, ali vrijedi probati. Jer, tko će provesti lustraciju – institucije koje su po svojim uzusima kreirale stare udbaške komunističke strukture? Ako ništa, imamo instituciju referenduma, koja je pokazala da je sposobna suprotstaviti se otporima udbaških struktura, a, ako pisanje njemačkih medija nešto znači, vjerojatno i podršku bar nekih zemalja unutar Europske unije. Zahtijevajmo stoga referendum o lustraciji. Zahtijevajmo da i u Hrvatskoj konačno zažive civilizacijske tekovine - vladavina prava i kapitalizam.

Izvor: Republika