Tijekom ovog mjeseca u Zagrebu će se
održati dva festivala posvećena ulozi kulture i kulturne politike u
društvu, Subversive Fest, koji traje od 3.-16. svibnja i Kulfest –
festival progresivne kulture, u organizaciji udruga Centra za obnovu
kulture i Vigilarea, koji će trajati od 21. do 26. svibnja. Prvi
događaj ima jasno ideološko obilježje ljevice, dok će drugom
glavni ton dati konzervativci.
Zanimljivost vezana uz ova dva događaja
jest to da smo sa "Kulfestom" dobili jedan autentični i
samosvjesni pokušaj suprotstavljanja dominantno ljevičarskoj
kulturnoj matrici u Hrvatskoj, na što se dosad malo obraćala
pažnja. Naime, danas se u Hrvatskoj glavni tok preispitivanja
naslijeđenih socijalističkih obrazaca ponašanja odvija uglavnom u
političkoj i ekonomskoj sferi, dok se socijalističko naslijeđe u
kulturi potpuno zanemaruje.
To je bilo potpuno porešno, ako imamo
u vidu značaj koji su novoj kulturnoj politici davali sami
komunisti. Da bismo osvijestili koliki je bio značaj nove kulturne
politike za legitimiranje komunističkog sistema, možda je dovoljno
spomenuti činjenicu da su komunisti po osvajanju vlasti, pored
uvođenja jednopartijskog sustava i planske ekonomije, jako prilježno
radili i na zatiranju onoga što su nazivali "buržoaskom
kulturom" i tradicionalnih vrijednosti i nametanju nove
komunističke kulturne matrice.
Jedan od važnijih projekata novih
komunističkih vlasti bilo je otvaranje tzv. domova kulture.
Jugoslavija je, tako, početkom šezdesetih bila zemlja s najvećim
brojem domova kulture na svijetu, čime su udareni temelji ostvarenju
ljevičarske kulturne hegemonije. Jugoslavenski komunisti su znali da
revolucionarno osvajanje vlasti i uništavanje ekonomske
samostalnosti ljudi nije dovoljno za njihovo pokoravanje. Pored
materijalnog pokoravanja i ukidanja političkih sloboda, za efikasnu
vladavinu je bilo potrebno i pokoriti svijest ljudi. Domovi kulture
su bili rasadnik te nove komunističke svijesti.
Ako se sjetimo osnovne komunističke
dogme, narečena strategija je predstavljala znatno odstupanje od
komunističke ortodoksije. Naime, Karl Marx je smatrao da je
uspostavljanje diktature proletarijata i nacionaliziranje ekonomije
sasvim dovoljno za promijenu svijesti ljudi. Po njemu, ljudska
svijest je tek puki odraz društvenih odnosa. "Društveno biće
čovjeka određuje njegovu društvenu svijest." Kada se
promijene političko-ekonomski odnosi, smatrao je Marx, to će
ljudima automatski promijeniti i svijet. Međutim, pokazalo se da je
svijest čovjeka puno tvrđi orah. Čak i kad okujemo čovjeka u
lance, on u duhu može ostati slobodan.
Materijalistički determinizam svijesti
se, tako, pokazao nedovoljnim za revoluciju. To su uvidjeli već
ruski revolucionari za vrijeme boljševičke revolucije, kada su
naišli na veliki otpor naroda da odbaci svoje naslijeđene
tradicionalne kulturne obrasce ponašanja, da se odreknu pravoslavlja
i prihvate Revoluciju. Sudbina revolucije ovisila je o uspješnom
slamanju tradicije i uništenju "lažne svijesti".
Revolucija primarno uzima oblik kulturne revolucije, a komunistička
vlast postaje totalitarna. Jer, ono što totalitarizam razlikuje od
političkog autoritarizma jest ambicija "oblikovanja ljudskih
duša". Da bi se to postiglo nije dovoljno preuzimanje vlasti –
potreban je revolucionarni teror. Nova kulturna politika postaje
legitimacijski osnov totalitarnoga terora.
Ako ovo imamo u viu, još više čudi
koliko se malo, nakon sloma komunizma, kod nas malo pažnje
posvećivalo osvještavanju ljevičarske kulturne politike i njenog
značaja u legitimitanju totalitarnog terora. Tako smo i došli u
situaciju da više nemamo politički monopol komunističke partije,
da više nemamo plansku ekonomiju, ali da još uvijek našim
kulturnim institucijama dominira ljevičarska kulturna matrica.
Ljevičarska kulturna politika se pokažala puno žilavijim produktom
komunizma od njegovih "materijalnih" sastavnica.
Subversive Festival je punokrvni
nasljednik upravo te ljevičarke kulturne politike. Ali, ne samo on.
Dovoljno je pogledati naše glavne medije, naša kazališta,
sveučilišta, nastavne programe – svuda ćemo naći žive tragove
ljevičarske kulturne hegemonije. Otuda je od velikog značaja, makar
simboličnog, da smo, pored Subversive Festivala, konačno dobili i
konzervativni Kulfest, koji pokušava izazvati i srušiti kulturni
monopol ljevice. No, to je tek početak obnove u nas gotovo potpuno
devastirane buržoaske kulture i tradicionalnih vrijednosti, bez čijh
snažnih korijena nijedno društvo ne može sebe smatrati slobodnim,
jer samo tradicijom osvjedočene vrijednosti mogu predstavljati
garanciju da ćemo imati slobodne i samosvjesne građane, čiju dušu
neće moći osvojiti nikakva ideologizirana kultura.
Izvor: Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar