Vjeruju li u HDZ-u da je moguće biti protiv 'neoliberalnog kapitalizma', a ne biti socijalist?

Kaži mi protiv čega se boriš, i reći ću ti tko si – tako bi mogla glasiti formula ideološke orijentacije u hrvatskoj političkoj rašomonijadi. Naime, tu ništa nije jasno na prvi pogled, nitko tu doista nije ono za što se izdaje. Za politiku i inače vrijedi da je Janusovo carstvo dvoličnosti, neiskrenost, cinizma, prevrtljivosti i plitkih uvjerenja, samo što je ta istina na hrvatskoj političkoj sceni uzdignuta na razinu principa. Čitavo to raznoliko i nestabilno ideološko mnoštvo je, naravno, samo krinka jednog dubljeg ideološkog slaganja i postojanoga suglasja – ne naročito dubokog, uostalom.

Ovo dublje ideološko slaganje među hrvatskim političkom "rogovima u vreći", koje otkrivamo u sklonosti hrvatskih političkih aktera ka negativnim ideološkim samoodređenjima, mogli bismo nazvati hrvatskom političkom antitezom, po ugledu na čuveni poetski postupak slavenske antiteze ("Nisu snijezi, nit su labudovi..."). Tako je, recimo, negativna, i u biti prazna, formula "antifašizma" izvanredan lakmus papir za otkrivanje nečije ideološke pripadnosti ljevici – nazivao, inače, tko sama sebe liberalom, nacionalistom, socijaldemokratom, euroatlantistom, miteleuropljaninom, ili kako god drugačije.

Drugi je veliki ideološk lakmus papir u Hrvatskoj, kojim nepogrješivo otkrivamo nečije ideološko pripadanje radikalnoj ljevici – antiliberalizam. Najučestalija formula antiliberalizma jest kritika tzv. neoliberlanog kapitalizma ili, kraće, neoliberalizma. Sam termin "neoliberalizam", u kod nas učestaloj upotrebi, samo je prazna ljuska, "čista besmislica", kao što kaže Mario Vargas Llosa, termin bez ikakvog jasnog kognitivnog sadržaja, ali vrlo jakog emotivnog naboja. To je samo ljevičarska psovka, koja više otkriva ideološku poziciju psovača, nego što bi išta kazivala o samom predmetu psovke.

Ako bismo sudili prema politički šarenolikom skupu koji se okupio na promociji knjige "Slom lažnog proroštva" HDZ-ova saborskog zastupnika Gorana Marića, održanoj u zagrebačkom hotelu Westin, mogli bismo reći da je taj skup poslužio, prije svega, tome da cjelokupna naša politička i intelektualna elita ideološki legitimira svoju pripadnost radikalnoj ljevici. Naime, čini se da je na tome skupu postignuta opća suglasnost oko toga da je neoliberalizam glavni krivac za katastrofalno ekonomsko stanje u Hrvatskoj. Neoliberalizam je, moglo se čuti na tom skupu, "slomio kralježnicu hrvatskog gospodarstva, a sada slama i kralježnicu naroda".

Razumljivo bi bilo da su takve parole stigle sa "Subversive festivala", koji se ovih dana održava u Zagrebu, ali je poražavajuće da identične poruke ljevičarskog antiliberalnog egzorcizma moramo slušati i sa skupa koji okuplja sam politički i intelektualni krem Hrvatske. Tim je gore što je Goran Marić član HDZ-a, koji sebe smatra strankom političke desnice, i jedan je od ekonomista koji zauzimaju visoko mjesto u toj stranci, koja pretendira uzeti vlast na sljedećim izborima. Ako nam je desnica antliberalna i vjeruje u antikapitalističke socijalističke vračke, ima li uopće ikakve nade za to da će se Hrvatska ikad oteti socijalističkim ekonomskim politikama, od kojih se ne uspjeva odvojiti već četvrt stoljeća, i provesti liberalne reforme gospodarstva? Poruka ovog skupa je da nema, i to je poražavajuća spoznaja.

Da je HDZ-ov reformski potencijal ravan nuli, bilo je jasno još lani, kada su iz stranke izbacili bivšu ministricu financija, Martinu Dalić, isprativši je uz psovku da je "neoliberalka". Nešto je nade unijela predsjednica Grabar-Kitarović svojim inauguracijskim govorom, kada je rekla da "država ne stvara posao", te da treba rasteretiti hrvatsko gospodarstvo od upliva države i visokih poreza. No, to je, čini se, bio samo kratak bljesak. Prejake su silnice koje HDZ vuku ka etatizmu i socijalističkim ekonomskim politikama. Jer, ne možete biti protiv kapitalizma, a sebe smatrati konzervativnom desnicom. U ekonomskim stvarima postoji socijalizam, i postoji kapitalizam – trećeg nema. Ili ste za slobodno tržište, ili za državnu regulaciju. Tu nema slavenske antiteze. Osim ako ne vjerujete da je moguće biti protiv "neoliberalnog kapitalizma", a ne biti socijalist, kao što to čini se, vjeruju u HDZ-u. No, to je pjesništvo, a ne ozbiljna politika.

U svakom slučaju, Tomislav Karamarko bi, ako je ozbiljan u svojim najavama raskrštavanja sa socijalističkim naslijeđem u Hrvatskoj, mogao s lustracijom početi već sada – u vlastitoj stranci. Inače će njegova vlast biti samo kontinuacija antiliberalnih politika svih prethodnih vlada, a od toga nikakve vajde za Hrvatsku i njeno gospodarstvo.

Izvor: Večernji list