Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović Tihomiru Oreškoviću povjerila mandat za sastav nove, 13. po redu Vlade Republike Hrvatske, on je održao kratki govor. Zahvalio je predsjednici na dobivenom mandatu, a HDZ-ovoj Domoljubnoj koaliciji i Mostu na ukazanom povjerenju.
'Uložit ću sve svoje znanje i trud da formiramo kvalitetnu Vladu i počnemo rješavati nagomilane probleme', naglasio je Orešković.
'Svi smo ovdje da služimo hrvatskim građanima, da nam bude bolje', dodao je. Pozvao je parlamentarnu većinu, ali i oporbu, da ga u tome podrže.
'Znam da danas hrvatski mandatar nema 100 dana, ali to ni ne tražim. Svi smo mi ovdje da služimo hrvatskim građanima i jedini nam je cilj da zajedno radimo tako da je sutra bolje nego danas', poručio je Orešković.
- O imenovanju Tihomira Oreškovića, menadžera koji dolazi iz farmaceutske industrije i koji nije poznat široj javnosti, za mandatara za sastavljanje nove hrvatske Vlade, sada se može dati samo nekoliko načelnih napomena, jer se radi o novaku u politici. Značajno je, tako, da je imenovan na prijedlog HDZ-a, što znači da je Most odustao od toga da oni delegiraju premijera. To je svakako značajan ustupak Mosta HDZ-u, poglavito ako imamo na umu da su u slučaju propalih pregovora s SDP-om oni dobili tu značajnu funkciju. S druge strane, i HDZ je napravio ustupak, jer je odustao od Tomislava Karamarka kao mandatara nove Vlade, na čemu su dosad postojano istrajavali. Na koliko dugo i da li su potpuno odustali od toga, vidjet ćemo. Tihomir Orešković, dakle, može biti kompromisno, ali i samo prijelazno rješenje, govori nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
- Sama ideja da nestranačka i, kako vidimo, nepolitička osoba bude imenovana za mandatara, na što su dosad skrenuli pažnju mnogi komentatori, pati od značajnih nedostataka. Prije svega, tu je pitanje demokratske legitimacije, ali i odgovornosti. Nestranačka osoba na najvažnijoj političkoj funkciji u zemlji po defaultu je slaba i neće moći samostalno donositi teže političke odluke. To je jako loše ako se radi o vladi koja bi htjela biti reformska. Iz iskustva drugih zemalja znamo da su u ključnim situacijama, kada se donose odluke s politički neugodnim posljedicama, takve vlade gubile političku podršku. Oporba će, također, u svakom trenutku moći uputiti prigovor da takav premijer nema demokratski legitimitet, da je izvučen iz šešira a ne biran na izborima. Tu je i pitanje odgovornosti, jer je jedna stvar kada donosi odluke osoba koja ima što izgubiti, a sasvim drugu težinu imaju odluke osobe koja nema takav teret odgovornosti, ističe Ristić i dodaje.
- Što se tiče same okolnosti da je nestranačka osoba imenovana za mandatara, to je pobjeda "tehnokratskog" pristupa politici, kakav zagovara Most. Tu možemo govoriti o trendu koji je zahvatio Hrvatsku, nakon urušavanja političkog autoriteta starih elita. Iz tog razočaranja se rodila ideja da politiku treba ukinuti, a politička neslaganja utopiti u ekonomizmu. To je trend koji ukazuje na demokratski deficit jednog društva. Takvo utapanje politike u ekonomizmu bilo je karakteristika socijalističkih društava (sjetimo se vladavine "tehnokrata" s kraja šezdesetih) i postnacionalnih utopijskih projekata, kakva je današnja EU – koja je prije svega ekonomska zajednica. Ako Hrvatska dobije nestranačkog premijera i stručnu Vladu, to će svakako učiniti legitimnim i pitanje da li je i Hrvatska, po uzoru na ove utopijske projekte, također prestala biti političkom zajednicom i postala jedna utopijska, postdemokratska ekonomska zajednica?
Nakon burnih i gotovo filmskih preokreta, koji su pratili pregovore o pravljenju postizbornih koalicija, sada nam je gotovo nevjerojatno povjerovati da ulazimo u mirnije političke vode. Zbog tanke i nestabilne većine koju će vladajuća koalicija imati, vjerojatno je da je ovo tek početak i da smo tek ušli u razdoblje političke nestabilnosti. Nepolitični mandatar i eventnualna pretežito stručna Vlada samo su simptom lošeg stanja jednog društva koje želi da se takve nestabilnosti oslobodi, ali teško je povjerovati da je to i adekvatan lijek za nju. Taj Gordijev čvor politike u Hrvatskoj treba tek raspetljati tako što ćemo morati sačekati da jedna ili druga (ili treća) strana ostvari prevagu u političkoj areni, a onda stvar treba riješiti na izborima. U takvoj situaciji od reformskih poteza ne treba očekivati previše. Stoga se i čini da je najpreciznije reći da će nova Vlada pod upravljanjem Tihomira Oreškovića (ako se konstituira) biti samo prijelazno rješenje za razdoblje političke nestabilnosti, naposljetku će Borislav Ristić.
Politika Plus
'Uložit ću sve svoje znanje i trud da formiramo kvalitetnu Vladu i počnemo rješavati nagomilane probleme', naglasio je Orešković.
'Svi smo ovdje da služimo hrvatskim građanima, da nam bude bolje', dodao je. Pozvao je parlamentarnu većinu, ali i oporbu, da ga u tome podrže.
'Znam da danas hrvatski mandatar nema 100 dana, ali to ni ne tražim. Svi smo mi ovdje da služimo hrvatskim građanima i jedini nam je cilj da zajedno radimo tako da je sutra bolje nego danas', poručio je Orešković.
- O imenovanju Tihomira Oreškovića, menadžera koji dolazi iz farmaceutske industrije i koji nije poznat široj javnosti, za mandatara za sastavljanje nove hrvatske Vlade, sada se može dati samo nekoliko načelnih napomena, jer se radi o novaku u politici. Značajno je, tako, da je imenovan na prijedlog HDZ-a, što znači da je Most odustao od toga da oni delegiraju premijera. To je svakako značajan ustupak Mosta HDZ-u, poglavito ako imamo na umu da su u slučaju propalih pregovora s SDP-om oni dobili tu značajnu funkciju. S druge strane, i HDZ je napravio ustupak, jer je odustao od Tomislava Karamarka kao mandatara nove Vlade, na čemu su dosad postojano istrajavali. Na koliko dugo i da li su potpuno odustali od toga, vidjet ćemo. Tihomir Orešković, dakle, može biti kompromisno, ali i samo prijelazno rješenje, govori nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
- Sama ideja da nestranačka i, kako vidimo, nepolitička osoba bude imenovana za mandatara, na što su dosad skrenuli pažnju mnogi komentatori, pati od značajnih nedostataka. Prije svega, tu je pitanje demokratske legitimacije, ali i odgovornosti. Nestranačka osoba na najvažnijoj političkoj funkciji u zemlji po defaultu je slaba i neće moći samostalno donositi teže političke odluke. To je jako loše ako se radi o vladi koja bi htjela biti reformska. Iz iskustva drugih zemalja znamo da su u ključnim situacijama, kada se donose odluke s politički neugodnim posljedicama, takve vlade gubile političku podršku. Oporba će, također, u svakom trenutku moći uputiti prigovor da takav premijer nema demokratski legitimitet, da je izvučen iz šešira a ne biran na izborima. Tu je i pitanje odgovornosti, jer je jedna stvar kada donosi odluke osoba koja ima što izgubiti, a sasvim drugu težinu imaju odluke osobe koja nema takav teret odgovornosti, ističe Ristić i dodaje.
- Što se tiče same okolnosti da je nestranačka osoba imenovana za mandatara, to je pobjeda "tehnokratskog" pristupa politici, kakav zagovara Most. Tu možemo govoriti o trendu koji je zahvatio Hrvatsku, nakon urušavanja političkog autoriteta starih elita. Iz tog razočaranja se rodila ideja da politiku treba ukinuti, a politička neslaganja utopiti u ekonomizmu. To je trend koji ukazuje na demokratski deficit jednog društva. Takvo utapanje politike u ekonomizmu bilo je karakteristika socijalističkih društava (sjetimo se vladavine "tehnokrata" s kraja šezdesetih) i postnacionalnih utopijskih projekata, kakva je današnja EU – koja je prije svega ekonomska zajednica. Ako Hrvatska dobije nestranačkog premijera i stručnu Vladu, to će svakako učiniti legitimnim i pitanje da li je i Hrvatska, po uzoru na ove utopijske projekte, također prestala biti političkom zajednicom i postala jedna utopijska, postdemokratska ekonomska zajednica?
Nakon burnih i gotovo filmskih preokreta, koji su pratili pregovore o pravljenju postizbornih koalicija, sada nam je gotovo nevjerojatno povjerovati da ulazimo u mirnije političke vode. Zbog tanke i nestabilne većine koju će vladajuća koalicija imati, vjerojatno je da je ovo tek početak i da smo tek ušli u razdoblje političke nestabilnosti. Nepolitični mandatar i eventnualna pretežito stručna Vlada samo su simptom lošeg stanja jednog društva koje želi da se takve nestabilnosti oslobodi, ali teško je povjerovati da je to i adekvatan lijek za nju. Taj Gordijev čvor politike u Hrvatskoj treba tek raspetljati tako što ćemo morati sačekati da jedna ili druga (ili treća) strana ostvari prevagu u političkoj areni, a onda stvar treba riješiti na izborima. U takvoj situaciji od reformskih poteza ne treba očekivati previše. Stoga se i čini da je najpreciznije reći da će nova Vlada pod upravljanjem Tihomira Oreškovića (ako se konstituira) biti samo prijelazno rješenje za razdoblje političke nestabilnosti, naposljetku će Borislav Ristić.
Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar