Kada je američka konjica konačno uhvatila Bika Koji Sjedi i odvela ga u rezervat, indijanski je poglavica, koji je, uz ratničke vještine, posjedovao i značajnu moć predviđanja budućnosti, svojim rezigniranim suplemenicima, koji su u njegovu uhićenju vidjeli jasan znak vlastite propasti, odgovorio vizijom: "Da, propast ćemo, ali kroz sto godina, i ne u planinama, boreći se za svoju slobodu, već polako, pijani za nekim šankom." Kako drukčije nego pijanstvom, ako već ne i teškim alkoholnim delirijem, objasniti ponašanje njemačkih vlasti, ali i vlasti drugih europskih država, koje su, sada je to sasvim jasno, nekoliko dana skrivale od javnosti užase koji su se događali na ulicama europskih gradova tijekom proslave Nove godine? I kako drukčije, nego potpunim gubitkom kontakta s realnošću uslijed dugog konzumiranja teških opijata, objasniti reakcije europskih političara, poglavito njemačkih, na te događaje kada su interni policijski izvještaji, koji su bili potpuno suprotni zvaničnim policijskim izvještajima o "uglavnom mirnoj novogodišnjoj noći", konačno dospjeli u javnost?
Naime, kako nas zadnjih dana, pomalo stidljivo, obavještavaju mediji, u novogodišnjoj noći se na ulicama europskih gradova događao nesvakidašnji horor s masovnim napastvovanjima i silovanjima žena od strane većih skupina migranata iz muslimanskih zemalja. Takva erupcija nasilja je bila sve samo ne izolirani incidenti, kako nas pokušavaju uvjeriti lijevi apostoli političke korektnosti. Dapače, prije bismo mogli reći da se radi o stilu ponašanja pripadnika kulture koja žene vidi samo kao seksualni objekt, pa je za pretpostaviti da je takvih nasrtaja bilo i ranije, ali da su uspješno skrivani, a da se sad sve odigralo na javnim mjestima, pa je čitava stvar ipak dospjela u javnost. Prvo se čulo za događaje u Koelnu, potom i u ostalim njemačkim gradovima, poput Hamburga, Stuttgarta i drugih. Zatim su slične vijesti počele dolaziti i iz drugih europskih zemalja, poput Finske, Švicarske i Austrije. Svuda isti scenarij – gomila muškaraca iz arapskih zemalja na ulici se iživljava nad nezaštićenim ženama. I svuda su se žrtve javljale tek nakon par dana, ustrašene terorom političke korektnosti da ne bi "zaradile" etiketu rasista, jer su nasilnici bili pripadnici druge rase, i ohrabrene tek svjedočanstvima drugih žrtava, koje su prošle kroz isti pakao.
No, unatoč svemu, reakcija političara i zvaničnika na ove događaje je bila zapanjujuće hladna i licemjerna. Izdvojila se gradonačelnica Koelna, Henriette Reker, koja je i sama nedavno bila žrtva pokušaja atentata, svojom izjavom da bi žene trebale usvojiti određena pravila ponašanja, poput držanja muškaraca na udaljenosti od jednog lakta, kako bi izbjegle buduće nastraje. Ta je njena izjava pokrenula lavinu prosvjeda, jer je evidentno pokušala izbjeći osudu silovatelja samo zato što počinitelji dolaze iz jedne druge kulture i, umjesto toga, krivicu i odgovornost svaliti na žrtve silovanja. No, kako ne bismo pomislili kako se radi o izoliranom incidentu jedne istaknute zagovornice snažne imigrantske politike, već da je riječ o generalnom stavu čitave političke klase, uvjerila nas je ubrzo i sama kancelarka Merkel, koja je izjavila da njena Vlada ni ubuduće neće postavljati nikakva ograničenja prihvatu izbjeglica. Iako je poznata njena izjava da je "multikulturalizam mrtav", njen smisao očito nije išao u smjeru spoznaje o nesumjerljivim vrijednostima određenih kultura, već u smjeru brisanja bilo kakvih identiteta. Ona u migrantima, u skladu s liberalnim credom, vidi samo ekonomske jedinke koje će dati novi zamašnjak zahuktaloj njemačkoj industriji.
Ekonomska bilanca ne vidi nikakvu razliku između Nijemca, Čeha, Sirijca ili Marokanca. Ekonomska efikasnost je jedino piće kojim se opijaju političari s europskog Olimpa. Teško je povjerovati da će ih išta otrijezniti u tom njihovom pijanstvu. Male su šanse da to otrežnjenje dođe i demokratskim putem, probuđenim nezadovoljstvom europskih nacija. Te nacije su na umoru, bez vodstva koje bi smoglo snage oduprijeti se ludilu europskih elita. Migrantskoj krizi je prethodio pokus sa slamanjem volje grčkog naroda. To je bila lekcija i za ostale, Francuze, Nijemce, Britance, Poljake – one manje da i ne spominjemo. Tko digne glavu bit će izoliran i pretvoren u rezervat – ako već ne u migrantski kamp. Tako će, dakle, izgledati sudbina umiruće europske civilizacije – tiho, cvileće, samookrivljavajuće nestajanje u alkoholnim isparenjima naših pijanih elita.
Večernji list
Naime, kako nas zadnjih dana, pomalo stidljivo, obavještavaju mediji, u novogodišnjoj noći se na ulicama europskih gradova događao nesvakidašnji horor s masovnim napastvovanjima i silovanjima žena od strane većih skupina migranata iz muslimanskih zemalja. Takva erupcija nasilja je bila sve samo ne izolirani incidenti, kako nas pokušavaju uvjeriti lijevi apostoli političke korektnosti. Dapače, prije bismo mogli reći da se radi o stilu ponašanja pripadnika kulture koja žene vidi samo kao seksualni objekt, pa je za pretpostaviti da je takvih nasrtaja bilo i ranije, ali da su uspješno skrivani, a da se sad sve odigralo na javnim mjestima, pa je čitava stvar ipak dospjela u javnost. Prvo se čulo za događaje u Koelnu, potom i u ostalim njemačkim gradovima, poput Hamburga, Stuttgarta i drugih. Zatim su slične vijesti počele dolaziti i iz drugih europskih zemalja, poput Finske, Švicarske i Austrije. Svuda isti scenarij – gomila muškaraca iz arapskih zemalja na ulici se iživljava nad nezaštićenim ženama. I svuda su se žrtve javljale tek nakon par dana, ustrašene terorom političke korektnosti da ne bi "zaradile" etiketu rasista, jer su nasilnici bili pripadnici druge rase, i ohrabrene tek svjedočanstvima drugih žrtava, koje su prošle kroz isti pakao.
No, unatoč svemu, reakcija političara i zvaničnika na ove događaje je bila zapanjujuće hladna i licemjerna. Izdvojila se gradonačelnica Koelna, Henriette Reker, koja je i sama nedavno bila žrtva pokušaja atentata, svojom izjavom da bi žene trebale usvojiti određena pravila ponašanja, poput držanja muškaraca na udaljenosti od jednog lakta, kako bi izbjegle buduće nastraje. Ta je njena izjava pokrenula lavinu prosvjeda, jer je evidentno pokušala izbjeći osudu silovatelja samo zato što počinitelji dolaze iz jedne druge kulture i, umjesto toga, krivicu i odgovornost svaliti na žrtve silovanja. No, kako ne bismo pomislili kako se radi o izoliranom incidentu jedne istaknute zagovornice snažne imigrantske politike, već da je riječ o generalnom stavu čitave političke klase, uvjerila nas je ubrzo i sama kancelarka Merkel, koja je izjavila da njena Vlada ni ubuduće neće postavljati nikakva ograničenja prihvatu izbjeglica. Iako je poznata njena izjava da je "multikulturalizam mrtav", njen smisao očito nije išao u smjeru spoznaje o nesumjerljivim vrijednostima određenih kultura, već u smjeru brisanja bilo kakvih identiteta. Ona u migrantima, u skladu s liberalnim credom, vidi samo ekonomske jedinke koje će dati novi zamašnjak zahuktaloj njemačkoj industriji.
Ekonomska bilanca ne vidi nikakvu razliku između Nijemca, Čeha, Sirijca ili Marokanca. Ekonomska efikasnost je jedino piće kojim se opijaju političari s europskog Olimpa. Teško je povjerovati da će ih išta otrijezniti u tom njihovom pijanstvu. Male su šanse da to otrežnjenje dođe i demokratskim putem, probuđenim nezadovoljstvom europskih nacija. Te nacije su na umoru, bez vodstva koje bi smoglo snage oduprijeti se ludilu europskih elita. Migrantskoj krizi je prethodio pokus sa slamanjem volje grčkog naroda. To je bila lekcija i za ostale, Francuze, Nijemce, Britance, Poljake – one manje da i ne spominjemo. Tko digne glavu bit će izoliran i pretvoren u rezervat – ako već ne u migrantski kamp. Tako će, dakle, izgledati sudbina umiruće europske civilizacije – tiho, cvileće, samookrivljavajuće nestajanje u alkoholnim isparenjima naših pijanih elita.
Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar