Trumpu kao da sve ide od ruke. To nije uvijek samo zahvaljujući njegovim neideologiziranom, zdravorazumskom pristupu politici, već često i zaslugom ideološke zaslijepljenosti i arogancije njegovih protivnika. Sreća prati one koji imaju smjelosti govoriti istinu; događaji se povinuju njihovim riječima. Tako se zgodilo da će velika poljska zajednica u Americi, njih oko deset milijuna, koja je već dala podršku Trumpovoj vjerojatnoj protukandidatkiji Hillary Clinton, na dan izbora, po svemu sudeći, ostati kod kuće. Kako javljaju agencije, razlog njihova bojkota su riječi koje je izgovorio njezin suprug na predizbornom skupu u New Jerseyu , Bill Clinton, izjavivši da Poljaci i Mađari smatraju da "demokracija donosi previše problema" te da žele birati "čelnike poput Putina". "Dajte nam autoritarnog diktatora, a strance držite podalje. Zvuči vam poznato?", rekao je Clinton, aludirajući pritom na Trumpa.
Poljaci nisu ostali dužni na ovaj arogantni ispad bivšeg američkog predsjednika. Poljska premijerka Beata Szydlo zatražila je od Clintona da se ispriča poljskoj naciji, a čelnik vladajućih konzervativaca Jaroslaw Kaczynski preporučio mu je posjet psihijatru. Na slične reakcije je Clintonova izjava naišla i u Mađarskoj. Mi u Hrvatskoj možemo samo sa zavišću gledati kako se ove ponosne nacije suprotstavljaju napadima globalista na suverenitet i dostojanstvo nacionalnih država. Naime, i nova hrvatska Vlada se od samog početka nalazi pod stalnim napadima globalističkih elita i njihovih medijskih eksponenata, ali na te napade nema nikakvih reakcija. Dapače, preko toga se prelazi šutke, a ponekad se čini i uz mazohističko odobravanje. Ne prođe nijedan dan da se u nekom od stranih medija hrvatska Vlada ne napadne kao "neoustaška" ili "profašistička", ali nikakve reakcije na te napade nema. Nedavno smo imali priliku vidjeti kako predsjednica Grabar Kitarović, u društvu američke veleposlanice, dragovoljno i šutke pristaje na ponižavanje institucije predsjednika Republike Hrvatske od strane radikalnih ljevičarskih aktivista na obilježavanju Svjetskog dana slobode medija.
Šutnja tu ne znači samo priznanje vlastite krivnje, već i pokoravanje. Ne radi se tu o nekakvom katarzičnom iskustvu ili spoznajnom uspjehu, uslijed kojih bismo zanijemili, već o paraliziranosti u prisustvu većih i jačih od nas, o potpunom gubitku integriteta i odsustvu samopoštovanja, u spremnosti da u svakom trenutku svoj suverenitet predamo moći globalnih elita. Ova vlada je desna i suverenistička možda tek u jednom arhivarskom, gotovo folklornom smislu. Više je suverenizma i nacionalne samosvjesti pokazala Milanovićeva lijeva vlada u otporu briselskim ultimatumima i politici Angele Merkel tijekom migrantske krize, nego što ćemo, izgleda, ikako imati prilike vidjeti od ove desno-konzervativne vlade. Ovdje se po mišljenje ide u veleposlanstva, nacionalna strategija i zakoni diktiraju se u nekom briselskom uredu, a saveznici se traže među onima koji nas otvoreno preziru i lupaju nam šljage. Patriotski se pritom, doduše, jako galami. Kao da se ništa nije promijenilo od vremena kad je Josip Horvat pisao Slavku Batušiću: "Moj Boy (Horvatov pas), kad sam ga jednom jače lupio, iskesio se na me. Hrvati kad ih lupe vele "Küss die Hand". Bez obzira na promjene carstava, sistema, ideologija, u Hrvatskoj postoji jedna stalnost: madžaronstvo: radikalno fraziranje, stvarno servilizam."
Postaje jasno da se u utrobi svijeta kuha nešto novo. Globalne elite su u panici, gube utjecaj i moć. Gotovo izvjesna Trumpova pobjeda na američkim izborima utjeruje im strah u kosti. Zato se sada na sve stane toliko galami o fašizmu i istjeruju se fašističke vještice na i najmanji znak suverenističke politike. U svom nedavnom govoru o vanjskoj politici budući američki predsjednik je rekao: "Nećemo više predavati ovu zemlju, niti njezin narod, sirenskom zovu globalizma. Nacionalna država ostaje istinski temelj sreće i harmonije." Mnogi se, zajedno s globalističkim elitama, plaše Trumpa, pitaju se kakav će to biti svijet u kome će se najjača globalna sila dobrovoljno odreći globalističke ideologije, poglavito male nacije, koje su svoju sreću našle u pokoravanju globalnim elitama. Svakako će to biti svijet u kome će se manje cijeniti servilnost, rukoljub i fraziranje, a puno više vrline poput neovisnosti, nacionalne slobode, držanja do vlastitog dostojanstva, a ponekad i pokazivanja zuba jačem od nas. Možda takva promjena bude blagotvorno djelovala i na tu stalnost našeg nacionalnog karaktera, nad kojom lamentira Horvat?
Večernji list
Poljaci nisu ostali dužni na ovaj arogantni ispad bivšeg američkog predsjednika. Poljska premijerka Beata Szydlo zatražila je od Clintona da se ispriča poljskoj naciji, a čelnik vladajućih konzervativaca Jaroslaw Kaczynski preporučio mu je posjet psihijatru. Na slične reakcije je Clintonova izjava naišla i u Mađarskoj. Mi u Hrvatskoj možemo samo sa zavišću gledati kako se ove ponosne nacije suprotstavljaju napadima globalista na suverenitet i dostojanstvo nacionalnih država. Naime, i nova hrvatska Vlada se od samog početka nalazi pod stalnim napadima globalističkih elita i njihovih medijskih eksponenata, ali na te napade nema nikakvih reakcija. Dapače, preko toga se prelazi šutke, a ponekad se čini i uz mazohističko odobravanje. Ne prođe nijedan dan da se u nekom od stranih medija hrvatska Vlada ne napadne kao "neoustaška" ili "profašistička", ali nikakve reakcije na te napade nema. Nedavno smo imali priliku vidjeti kako predsjednica Grabar Kitarović, u društvu američke veleposlanice, dragovoljno i šutke pristaje na ponižavanje institucije predsjednika Republike Hrvatske od strane radikalnih ljevičarskih aktivista na obilježavanju Svjetskog dana slobode medija.
Šutnja tu ne znači samo priznanje vlastite krivnje, već i pokoravanje. Ne radi se tu o nekakvom katarzičnom iskustvu ili spoznajnom uspjehu, uslijed kojih bismo zanijemili, već o paraliziranosti u prisustvu većih i jačih od nas, o potpunom gubitku integriteta i odsustvu samopoštovanja, u spremnosti da u svakom trenutku svoj suverenitet predamo moći globalnih elita. Ova vlada je desna i suverenistička možda tek u jednom arhivarskom, gotovo folklornom smislu. Više je suverenizma i nacionalne samosvjesti pokazala Milanovićeva lijeva vlada u otporu briselskim ultimatumima i politici Angele Merkel tijekom migrantske krize, nego što ćemo, izgleda, ikako imati prilike vidjeti od ove desno-konzervativne vlade. Ovdje se po mišljenje ide u veleposlanstva, nacionalna strategija i zakoni diktiraju se u nekom briselskom uredu, a saveznici se traže među onima koji nas otvoreno preziru i lupaju nam šljage. Patriotski se pritom, doduše, jako galami. Kao da se ništa nije promijenilo od vremena kad je Josip Horvat pisao Slavku Batušiću: "Moj Boy (Horvatov pas), kad sam ga jednom jače lupio, iskesio se na me. Hrvati kad ih lupe vele "Küss die Hand". Bez obzira na promjene carstava, sistema, ideologija, u Hrvatskoj postoji jedna stalnost: madžaronstvo: radikalno fraziranje, stvarno servilizam."
Postaje jasno da se u utrobi svijeta kuha nešto novo. Globalne elite su u panici, gube utjecaj i moć. Gotovo izvjesna Trumpova pobjeda na američkim izborima utjeruje im strah u kosti. Zato se sada na sve stane toliko galami o fašizmu i istjeruju se fašističke vještice na i najmanji znak suverenističke politike. U svom nedavnom govoru o vanjskoj politici budući američki predsjednik je rekao: "Nećemo više predavati ovu zemlju, niti njezin narod, sirenskom zovu globalizma. Nacionalna država ostaje istinski temelj sreće i harmonije." Mnogi se, zajedno s globalističkim elitama, plaše Trumpa, pitaju se kakav će to biti svijet u kome će se najjača globalna sila dobrovoljno odreći globalističke ideologije, poglavito male nacije, koje su svoju sreću našle u pokoravanju globalnim elitama. Svakako će to biti svijet u kome će se manje cijeniti servilnost, rukoljub i fraziranje, a puno više vrline poput neovisnosti, nacionalne slobode, držanja do vlastitog dostojanstva, a ponekad i pokazivanja zuba jačem od nas. Možda takva promjena bude blagotvorno djelovala i na tu stalnost našeg nacionalnog karaktera, nad kojom lamentira Horvat?
Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar