Iako je jučerašnji dan počeo žustro – najavom tiskovne konferencije premijera Oreškovića i žurnom slogom HDZ-a i SDP-a da prije presice izglasaju sudce Ustavnog suda – što je sve najavljivalo pravi politički vatromet, mora se reći da je do večeri postalo jasno da se cijelo vrijeme ispaljivalo petarde loše kvalitete. Na tiskovnoj konferenciji se premijer držao odlučno, zahtijevajući od dvaju potpredsjednika Vlade, Petrova i Karamarka, da podnesu ostavke "zbog nacionalnih interesa". Ali to je, izgleda, bilo sve. Još jedan apel bez konkretnog plana, kaže nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
- Bilo je dovoljno da Karamarko održi svoju presicu, na kojoj je postrojio sve HDZ-ove ministre, i da odbije premijerov zahtjev za ostavkom, kako bi postalo jasno da niti Orešković, niti Most, nemaju odgovor na takvu situaciju, da je sve bilo samo nastavak pritisaka na Karamarka, jedan veliki blef, kako bi se ishodio Karamarkov odlazak. Nije postojao nikakav Plan B, u slučaju da Karamarko ostane rezistentan na pritiske izvana. A on i HDZ stalno iznova dokazuju da su otporni na takve pritiske. Malo je poražavajuća ta pomisao da iza čitavog ovog političkog teatra ne postoji nikakav scenarij, već samo stihija. Ako to kazalište već toliko skupo plaćamo, čovjek bi očekivao da predstavu ne izvode amaterske trupe, ističe Ristić i nastavlja.
- Normalno je bilo očekivati da će HDZ braniti "čast" pred pritiscima izvana, jer bi svako popuštanje pod pritiscima za njih bila izdaja i kosilo bi se s njihovim shvaćanjem morala kao apsolutne lojalnosti grupi i vođi. Iako je jasno da je Karamarko teško politički ranjen, te da u samom HDZ-u ne stoji dobro, iluzorno je, dakle, bilo očekivati da će oni pokleknuti pred pritiscima. U toj situaciji Karamarka brani čak i Šeks, iako sa zadnjom mišlju. Sve je okončano u stilu nedavne geste Bože Petrova – samospaljivanjem. Ispalo je, tako, da je premijer Orešković svojim zahtjevom za ostavkom Karamarka i Petrova, samo pomogao Karamarku, jer sada on izbjegava saborsko glasovanje o povjerenju, a i HDZ dobiva odavno željenih 30 dana za preslagivanje. Uz to, čak ih nitko ne optužuje za to da su oni skrivili pad Vlade. Sam premijer je preuzeo na sebe tu krivnju – iako realno najmanje kriv, kaže naš sugovornik.
- Što će se sada događati? HDZ-u ne odgovaraju izbori, pa će svakako ići na preslagivanje nove većine. SDP se odlučio za izbore; navodno se u Zagreb vratio Alex Baruan. Akcije mostovaca su ponovno na tržištu, iako u značajnom padu, jer ni oni ne žele izbore. Njihovo političko moraliziranje moralo je okončati normalizacijom nemoralne ideje trgovine mandatima. Problem s preslagivanjem nove većine jest da će ta većina, čak i ako ju sklope, biti vrlo tanka, šarolika i nestabilna. Iako sada možda ta opcija izgleda poželjno i spasonosno, bar za Karamarka, to je izvanredan rizik za HDZ, jer ako se ta većina raspadne, za što već sad možemo reći da postoje dobre šanse, HDZ će biti nasukan na izvanredne izbore s Karamarkom na čelu, a to je ono što HDZ-u nikako ne odgovara. Plus će još dobiti stigmu luzera kojima je dvaput pala većina. Takva avantura bi mogla potpuno iscrpiti HDZ i dovesti do njegovog potpunog raspada, tvrdi i dodaje.
- Karamarko sada, dakle, spašavajući sebe spašava i HDZ od samoga sebe. Ono što HDZ sada čeka, nakon što su dobili bitku protiv pritisaka izvana, jest bitka sa samima sobom. Za njih bi preslagivanje nove većine predstavljalo trajnije rješenje samo ako bi se ujedno riješili i Karamarka te napravili zaokret ka centru. Za to nema puno vremena, ali alternativa je odlazak u oporbu nakon kratkotrajnog i vrlo košmarnog boravka na vlasti. No, na tu opciju brzog smjenjivanja Karamarka se teško kladiti, naročito ako znamo da je i sve ovo što se dosad događalo bilo usmjereno samo na to da se smijeni Karamarko s čela HDZ-a. Bezuspješno, kao što smo vidjeli. Baš zato je izvjesnije suprotno, ostanak Karamarka i nastavak političke agonije i za HDZ i za Hrvatsku. SDP mirno čeka da im vlast opet padne u krilo, naposljetku će Ristić.
Politika Plus
- Bilo je dovoljno da Karamarko održi svoju presicu, na kojoj je postrojio sve HDZ-ove ministre, i da odbije premijerov zahtjev za ostavkom, kako bi postalo jasno da niti Orešković, niti Most, nemaju odgovor na takvu situaciju, da je sve bilo samo nastavak pritisaka na Karamarka, jedan veliki blef, kako bi se ishodio Karamarkov odlazak. Nije postojao nikakav Plan B, u slučaju da Karamarko ostane rezistentan na pritiske izvana. A on i HDZ stalno iznova dokazuju da su otporni na takve pritiske. Malo je poražavajuća ta pomisao da iza čitavog ovog političkog teatra ne postoji nikakav scenarij, već samo stihija. Ako to kazalište već toliko skupo plaćamo, čovjek bi očekivao da predstavu ne izvode amaterske trupe, ističe Ristić i nastavlja.
- Normalno je bilo očekivati da će HDZ braniti "čast" pred pritiscima izvana, jer bi svako popuštanje pod pritiscima za njih bila izdaja i kosilo bi se s njihovim shvaćanjem morala kao apsolutne lojalnosti grupi i vođi. Iako je jasno da je Karamarko teško politički ranjen, te da u samom HDZ-u ne stoji dobro, iluzorno je, dakle, bilo očekivati da će oni pokleknuti pred pritiscima. U toj situaciji Karamarka brani čak i Šeks, iako sa zadnjom mišlju. Sve je okončano u stilu nedavne geste Bože Petrova – samospaljivanjem. Ispalo je, tako, da je premijer Orešković svojim zahtjevom za ostavkom Karamarka i Petrova, samo pomogao Karamarku, jer sada on izbjegava saborsko glasovanje o povjerenju, a i HDZ dobiva odavno željenih 30 dana za preslagivanje. Uz to, čak ih nitko ne optužuje za to da su oni skrivili pad Vlade. Sam premijer je preuzeo na sebe tu krivnju – iako realno najmanje kriv, kaže naš sugovornik.
- Što će se sada događati? HDZ-u ne odgovaraju izbori, pa će svakako ići na preslagivanje nove većine. SDP se odlučio za izbore; navodno se u Zagreb vratio Alex Baruan. Akcije mostovaca su ponovno na tržištu, iako u značajnom padu, jer ni oni ne žele izbore. Njihovo političko moraliziranje moralo je okončati normalizacijom nemoralne ideje trgovine mandatima. Problem s preslagivanjem nove većine jest da će ta većina, čak i ako ju sklope, biti vrlo tanka, šarolika i nestabilna. Iako sada možda ta opcija izgleda poželjno i spasonosno, bar za Karamarka, to je izvanredan rizik za HDZ, jer ako se ta većina raspadne, za što već sad možemo reći da postoje dobre šanse, HDZ će biti nasukan na izvanredne izbore s Karamarkom na čelu, a to je ono što HDZ-u nikako ne odgovara. Plus će još dobiti stigmu luzera kojima je dvaput pala većina. Takva avantura bi mogla potpuno iscrpiti HDZ i dovesti do njegovog potpunog raspada, tvrdi i dodaje.
- Karamarko sada, dakle, spašavajući sebe spašava i HDZ od samoga sebe. Ono što HDZ sada čeka, nakon što su dobili bitku protiv pritisaka izvana, jest bitka sa samima sobom. Za njih bi preslagivanje nove većine predstavljalo trajnije rješenje samo ako bi se ujedno riješili i Karamarka te napravili zaokret ka centru. Za to nema puno vremena, ali alternativa je odlazak u oporbu nakon kratkotrajnog i vrlo košmarnog boravka na vlasti. No, na tu opciju brzog smjenjivanja Karamarka se teško kladiti, naročito ako znamo da je i sve ovo što se dosad događalo bilo usmjereno samo na to da se smijeni Karamarko s čela HDZ-a. Bezuspješno, kao što smo vidjeli. Baš zato je izvjesnije suprotno, ostanak Karamarka i nastavak političke agonije i za HDZ i za Hrvatsku. SDP mirno čeka da im vlast opet padne u krilo, naposljetku će Ristić.
Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar