Veliko je pitanje možemo li današnju izjavu Tomislava Karamarka o tome da oba potpredsjednika, ali i premijer Orešković, trebaju podnijeti ostavke, tumačiti kao puki uzmak pod pritiscima ili kao taktičko povlačenje kako bi se zadao odlučujući udarac? Meni se prije čini da se radi o ovom drugom. Šahovskim rječnikom rečeno, nakon što je bijeli iskoristio foru poteza prednosti, sada je crni svojim potezom neutralizirao prednost bijeloga i sva je prilika da će za odluku partije biti presudno iskustvo, kaže nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.
- Karamarko je preuzeo taktiku Mosta nuđenja sebe kao žrtve kako bi zauzeo moralno superioran stav, i tako im izbio najjače oružje iz ruku. Ovim potezom je sada Karamarko postao taj koji stoji na toj visoko-moralnoj poziciji da sudbina pojedinca ne može biti iznad nacionalnih interesa – samo što taj pojedinac nije više Karamarko (on je, eto, spreman se žrtvovati), već je sada to Orešković. Karamarko je, dakle, napravio veliku rošadu i ponudio kraljicu za žrtvu kako bi matirao protivnika. Dakle, nakon velike akcije samospaljivanja koju je izveo Božo Petrov, sada se dao samospaliti i Tomislav Karamarko – na redu je premijer Orešković. Ocrtan je, tako, pun krug, stvar se vratila na početak, samo što smo u međuvremenu došli u situaciju da je glavna prepreka nacionalnoj pomirbi Premijer, a ne, kao što je to do sada bilo, Prvi Potpredsjednik. Uz sve to, sada Karamarko nudi premijeru priliku za "častan uzmak", kako ga ne bi rušili u Saboru, tvrdi Ristić i dodaje.
- To je potpuni preokret! Ovaj Karamarkov potez daje pravi efekt šoka, a ne jučerašnje podnošenje zahtjeva Saboru za opoziv premijera Oreškovića. To je bila tek priprema za ovaj potez fingiranog uzmaka kako bi se poentiralo. Taj šok se može očitati i iz jutrošnje zbunjene reakcije Petrova, kojom je vjerojatno prejudicirao ovaj Karamarkov potez, u kojoj je potpuno promijenio priču – ili Orešković ili novi izbori. Na taj način je rošada bila potpuna, sada Most stoji na poziciji na kojoj je do jučer bio HDZ – ucjenjivanje izborima kako bi se očuvala pozicija jednog čovjeka. Do jučer je to bio Karamarko, danas je to Orešković. Božo Petrov vjerojatno ni sam nije vjerovao što priča... Ponuda koju je stalno slao Karamarku – da se treba žrtvovati za dobro nacije - vratila se sada njemu samom, samo u izvrnutom smislu, a on ju ne može odbiti. Prebacivanjem loptice u Mostovo dvorište, Karamarko je na njih prebacio i krvnju za izazivanje izbora, ako ne prihvate njegov "kompromisni prijedlog". Dakle, Karamarko kompromisom ostvaruje prednost, pa nudi Mostu i častan izlaz iz SDP-ove stupice gdje se prizivanjem izbora oni pojavljuju kao suučesnici SDP-a, kojemu jedino izbori koliko-toliko odgovaraju, ističe naš sugovornik.
- Treba reći da Karamarku ovo povlačenje odgovara i iz strateških razloga. Naime, on je do sada morao biti na isturenoj poziciji, pod reflektorima, što baš i nije njegov prirodni ambijent, sve dok nije stavio pod kontrolu situaciju u stranci. Sada, nakon unutarstranačkih izbora, štiti ga sama stranačka pozicija i njene institucije. Usput je ovu krizu iskoristio kako bi na čistinu izletjeli svi oni unutar stranke koji mu nisu lojalni, pa će njihovo micanje biti tek proceduralna stvar odluke stranačkih organa. Time se on vraća u sjenu, što je pozicija iz koje najbolje radi, i odatle upravljati situacijom. Otuda i ova poruka eurozastupnicima da su daleko i da ne znaju što se stvarno događa. Tako se Karamarko oslobodio i Plenkovića, koji mu je isturen kao glavni unutarstranački oponent. "Nelojalni elementi" su se sami prijevili za politički odstrijel. Tako je Karamarku otvoren prostor i oko toga da čistkom nelojalnih još čvršće konsolidira stranku svojim poslušnicima, što mu nije u potpunosti pošlo za rukom tijekom unutarstranačkih izbora, kaže i zaključuje.
- Sve u svemu, sada će jako teško biti Petrovu i Mostu da smisle odgovor na ovu Karamarkovu ponudu. Njenim odbijanjem ruše Vladu i preuzimaju krivnju na sebe – njenim prihvaćanjem, opet ruše Vladu i ide preslagivanje. A to je upravo ono što Karamarko želi. I to je upravo ono što Petrov ne želi, jer nakon pada Vlade Most ulazi u terminalnu fazu raspada, što je upravo ono što oni sada pokušavaju izazvati u HDZ-u. Umjesto željenog raskola u HDZ-u, lako bi se mogao raskoliti Most. Karamarko je, dakle, u win-win poziciji, a Most pred nemogućim izborom. Izazov pred kojim sada stoji Petrov jest taj da je dobio kao ponudu upravo ono čime je cijelo vrijeme galvanizirao javnost – pojedinac ne smije biti iznad nacionalnih interesa. Samo što taj problematični pojedinac nije više niti on sam, niti Karamarko, već premijer Orešković. Kao što su znali još stoički mudraci, lako je odreći se sebe, ali je pravi moralni izazov odreći se nama bliskih ljudi u ime višeg cilja za koji se sami zalažemo. Ponekad doista vrijedi da bismo trebali paziti što želimo, jer nam se želje mogu ostvariti na neželjeni način, naposljetku će Borislav Ristić.
Politika Plus
- Karamarko je preuzeo taktiku Mosta nuđenja sebe kao žrtve kako bi zauzeo moralno superioran stav, i tako im izbio najjače oružje iz ruku. Ovim potezom je sada Karamarko postao taj koji stoji na toj visoko-moralnoj poziciji da sudbina pojedinca ne može biti iznad nacionalnih interesa – samo što taj pojedinac nije više Karamarko (on je, eto, spreman se žrtvovati), već je sada to Orešković. Karamarko je, dakle, napravio veliku rošadu i ponudio kraljicu za žrtvu kako bi matirao protivnika. Dakle, nakon velike akcije samospaljivanja koju je izveo Božo Petrov, sada se dao samospaliti i Tomislav Karamarko – na redu je premijer Orešković. Ocrtan je, tako, pun krug, stvar se vratila na početak, samo što smo u međuvremenu došli u situaciju da je glavna prepreka nacionalnoj pomirbi Premijer, a ne, kao što je to do sada bilo, Prvi Potpredsjednik. Uz sve to, sada Karamarko nudi premijeru priliku za "častan uzmak", kako ga ne bi rušili u Saboru, tvrdi Ristić i dodaje.
- To je potpuni preokret! Ovaj Karamarkov potez daje pravi efekt šoka, a ne jučerašnje podnošenje zahtjeva Saboru za opoziv premijera Oreškovića. To je bila tek priprema za ovaj potez fingiranog uzmaka kako bi se poentiralo. Taj šok se može očitati i iz jutrošnje zbunjene reakcije Petrova, kojom je vjerojatno prejudicirao ovaj Karamarkov potez, u kojoj je potpuno promijenio priču – ili Orešković ili novi izbori. Na taj način je rošada bila potpuna, sada Most stoji na poziciji na kojoj je do jučer bio HDZ – ucjenjivanje izborima kako bi se očuvala pozicija jednog čovjeka. Do jučer je to bio Karamarko, danas je to Orešković. Božo Petrov vjerojatno ni sam nije vjerovao što priča... Ponuda koju je stalno slao Karamarku – da se treba žrtvovati za dobro nacije - vratila se sada njemu samom, samo u izvrnutom smislu, a on ju ne može odbiti. Prebacivanjem loptice u Mostovo dvorište, Karamarko je na njih prebacio i krvnju za izazivanje izbora, ako ne prihvate njegov "kompromisni prijedlog". Dakle, Karamarko kompromisom ostvaruje prednost, pa nudi Mostu i častan izlaz iz SDP-ove stupice gdje se prizivanjem izbora oni pojavljuju kao suučesnici SDP-a, kojemu jedino izbori koliko-toliko odgovaraju, ističe naš sugovornik.
- Treba reći da Karamarku ovo povlačenje odgovara i iz strateških razloga. Naime, on je do sada morao biti na isturenoj poziciji, pod reflektorima, što baš i nije njegov prirodni ambijent, sve dok nije stavio pod kontrolu situaciju u stranci. Sada, nakon unutarstranačkih izbora, štiti ga sama stranačka pozicija i njene institucije. Usput je ovu krizu iskoristio kako bi na čistinu izletjeli svi oni unutar stranke koji mu nisu lojalni, pa će njihovo micanje biti tek proceduralna stvar odluke stranačkih organa. Time se on vraća u sjenu, što je pozicija iz koje najbolje radi, i odatle upravljati situacijom. Otuda i ova poruka eurozastupnicima da su daleko i da ne znaju što se stvarno događa. Tako se Karamarko oslobodio i Plenkovića, koji mu je isturen kao glavni unutarstranački oponent. "Nelojalni elementi" su se sami prijevili za politički odstrijel. Tako je Karamarku otvoren prostor i oko toga da čistkom nelojalnih još čvršće konsolidira stranku svojim poslušnicima, što mu nije u potpunosti pošlo za rukom tijekom unutarstranačkih izbora, kaže i zaključuje.
- Sve u svemu, sada će jako teško biti Petrovu i Mostu da smisle odgovor na ovu Karamarkovu ponudu. Njenim odbijanjem ruše Vladu i preuzimaju krivnju na sebe – njenim prihvaćanjem, opet ruše Vladu i ide preslagivanje. A to je upravo ono što Karamarko želi. I to je upravo ono što Petrov ne želi, jer nakon pada Vlade Most ulazi u terminalnu fazu raspada, što je upravo ono što oni sada pokušavaju izazvati u HDZ-u. Umjesto željenog raskola u HDZ-u, lako bi se mogao raskoliti Most. Karamarko je, dakle, u win-win poziciji, a Most pred nemogućim izborom. Izazov pred kojim sada stoji Petrov jest taj da je dobio kao ponudu upravo ono čime je cijelo vrijeme galvanizirao javnost – pojedinac ne smije biti iznad nacionalnih interesa. Samo što taj problematični pojedinac nije više niti on sam, niti Karamarko, već premijer Orešković. Kao što su znali još stoički mudraci, lako je odreći se sebe, ali je pravi moralni izazov odreći se nama bliskih ljudi u ime višeg cilja za koji se sami zalažemo. Ponekad doista vrijedi da bismo trebali paziti što želimo, jer nam se želje mogu ostvariti na neželjeni način, naposljetku će Borislav Ristić.
Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar