Dok vlade u svijetu kalkuliraju između britanskog i kineskog modela borbe protiv korone, građani zle demone pokušavaju držati što dalje od domova, pa i pod cijenu vlastite slobode
U ovoj borbi s koronom sve više počinjemo sličiti na vrtne patuljke. Svatko tko je nekad vidio ta zagonetna bića zdepastog stasa, sijedih brada i čudnih stožastih kapica jarkih boja, morao se pitati čemu oni služe? Navodno su došli iz Njemačke, a u literaturi ih prvi spominje čuveni liječnik i alkemičar Paracelzus. Drugi pak tvrde da potječu iz grčko-rimske mitologije i povezuju ih sa seoskim bogom plodnosti Prijapom, zaštitnikom stoke, biljaka i vrtova.
I pored svoje vesele i simpatične vanjštine, njihov ukočen pogled i zaleđen osmijeh ima u sebi nešto uznemirujuće. Paracelzus je govorio da su povezani s htoničkim silama i da nemaju dušu. Kako god, ti mali dobroćudni demoni igraju tu korisnu ulogu da čuvaju naše vrtove i cvjećnjake od napada drugih demona, koji ih iz nekog razloga žele uništiti. Slično tim vrtnim patuljcima i mi sada sjedimo ukočeni pred televizorom u svojim foteljama dok vodimo odsudnu bitku protiv pošasti korone.
Kako smo došli u ovu nadrealnu situaciju? Doista ni najvećim zaljubljenicima u filmove katastrofe nije mogao pasti na pamet scenarij u kome će se vlade prvo međusobno nabacivati brojevima zaraženih i mrtvih, da bi onda preko noći stavile svoje zemlje u karantenu, gaseći sve vitalne funkcije u državi, od ekonomije i prometa, do kulture i političkog života. Mnogi će reći kako je to bila nužnost zasnovana na egzaktnim epidemiološkim pokazateljima, premda je to upitno, a i jasno je da su takve odluke primarno uvijek političke.
Još prije mjesec dana su nam govorili da se radi o nečem poput gripe i bila su otvorena dva pristupa epidemiji. Prvi je - nazovimo ga “britanski” - da pustite da se zarazi dovoljan broj ljudi, kako bi se virus suzbio stvaranjem kolektivnog imuniteta. To je put koji su primjerice zagovarali Boris Johnson i Trump, ali su ga napustili uslijed snažnog pritiska medija i znanstvenih krugova - ispostavilo se na temelju pogrešnih i krivotvorenih podataka dobivenih od Kineza i SZO, o čemu možda nekom drugom prilikom.
Drugi pristup je upravo “kineski” model, što znači stavljanje zemlje u potpunu karantenu kako bi se na taj način prekinulo širenje virusa. To je ono što su Kinezi navodno napravili u Wuhanu, a tko ne bi vjerovao Kinezima? Kako god, takav režim je danas manje-više na snazi u svim državama koje imaju problem s epidemijom korone. Postavlja se pitanje zašto smo se odlučili za “kineski” pristup, a odbacili “britanski”? Razloge treba potražiti u računici političkog oportunizma, a ona je sljedeća.
Ako odaberemo “britanski” pristup i zaraza ostane na razini sezonske gripe, nema političkog profita, ali ni štete. Ako pak od zaraze umre više ljudi nego od gripe, krivci će biti političari, jer nisu poduzeli ništa. Ako odaberemo “kineski” pristup i zatvorimo sve, a zaraza se pokaže na razini gripe, političari će moći zasluge pripisati sebi i svom pristupu. Ako pak, unatoč strogoj karanteni, korona uzme previše života, imat će izgovor kako su oni sa svoje strane pokušali sve. A kako je sva prilika da će brojke na koncu biti u okvirima sezonske gripe, očito je zašto je odlučeno zaigrati na kineski pristup.
I upravo je to trenutak kada vrtni patuljci stupaju na scenu. Kao što je jasno kako oni drže zle demone dalje od našeg doma, isto tako je jasno da nas “ravnanje krivulje” čuva od scenarija Justinijanove kuge ili Španjolske groznice. Dakle, samo “nuklearna opcija”, totalno zatvaranje u karantenu, unatoč svoj šteti koju će ono prouzročiti, garantira da će priča o tome kako smo spašeni od najveće pandemije u ljudskoj povijesti postati neupitna istina naše nove stvarnosti. I to je razlog što ćemo narednih mjeseci gledati sve drastičnije mjere karantene i ići ka totalitarnom kineskom odgovoru na epidemiju. Tko ne vjeruje u snagu vrtnih patuljaka sluga je zlih demona i neprijatelj čovječanstva.
Dok gledamo sistematsku destrukciju svih aspekata naše svakodnevice, prirodno zaključujemo kako prijetnja mora biti stvarna. Bilo bi ludo da nije tako, zar ne? Ovo dosad neviđeno zatvaranje ljudi u karantenu na planetarnoj razini čini se kao jedino pravo čudovište u ovoj priči. Ali, što je tu je, ovaj film ćemo morati odgledati do kraja. Pritom, ipak, treba povesti računa o duši. Jer, što nam vrijedi i da spasimo čitav svijet, ako na kraju izgubimo dušu?
Nema komentara:
Objavi komentar