Ako ljudska vrsta s nečim ima iskustva, onda su to pandemije i kako se nositi s njima. Jedino novo u našoj situaciji s koronom bila je odluka da se čitav svijet zaustavi, a ljude pozatvara u kuće i ubije svaka ekonomska aktivnost
Kada su s proljeća 2020. političke elite na Zapadu odlučile kako je stvaranje masovne histerije i zatvaranje čitavog svijeta u karantenu najbolji odgovor na izbijanje pandemije, oni kojima je usred te panike ostalo bar malo svijesti odmah su upozoravali kako će nam takva ludost jednom stići na naplatu. Nema na ovom svijetu besplatnog ručka. Pogotovo ne ako rješenje problema tražite kroz pristup “ubiti vola za kilo mesa”.
Zato danas, kada prvi obroci počinju stizati na naplatu, gledamo posipanja pepelom i slušamo izgovore kako se nije moglo drukčije, kako je korona bila nešto sasvim novo, nešto s čim se dosad nismo susretali. U stvari, istina je sasvim drukčija. Pandemije postoje otkad je svijeta i vijeka i pojavljuju se dosta često. Ako ste pred vratima starosti, poput mene, sigurno možete nabrojati bar njih pet-šest s kojima ste se susreli.
Ako ljudska vrsta s nečim ima iskustva, onda su to pandemije i kako se nositi i živjeti s njima. Jedino što je novo u našoj situaciji bila je odluka da se čitav svijet zaustavi, a ljude pozatvara u kuće i ubije svaka ekonomska aktivnost. To doista nikad nikom nije palo na pamet. Sve dosad. Sada se pokušavamo vratiti u neku normalnost, ali kako su budale kamen već ubacile u bunar, malo će potrajati dok ga odatle ne izvadimo.
U svom tom novom svjetskom neredu mi smo ove godine imali dovoljno pameti da nam se kraj turističke sezone nekako sretno poklopi s ulaskom u “crveno”, tako da nam bar ta osjetljiva grana gospodarstva nije potpuno devastirana. Ali ste svakako pri odlasku u trgovinu već primijetili rast cijena i nestašice određenih proizvoda. Razlog tome je što je globalna mreža dobave popucala zbog zatvaranja ljudi u kuće.
Ako ljude zatvorite u kuće, novac bježi iz industrije transporta, a onda puca i čitav lanac dobave. Kada su odjednom ostali bez posla, prijevoznici nisu čekali skrštenih ruku, nego su rasprodali svoj vozni park i novac uložili u nešto drugo kako bi preživjeli. Dobavna mreža je najosjetljivija industrija o kojoj ovisi sve drugo. Kada ona kolabira, teško se oporavlja, a direktna posljedica su nestašice i poskupljenja.
To je ono što danas na velikom platnu možemo promatrati u Velikoj Britaniji. Britanci su suočeni s nestašicom goriva i zimu dočekuju s vrtoglavim rastom cijena energenata. Slična se stvar događa i u SAD-u, a možemo isto očekivati i EU, neovisno o Putinovim prijetnjama oko isporuke prirodnog plina. Problem je puno dublji od geopolitičkog lova u mutnom, jer je koronamjerama poremećen sam “krvotok” svjetske ekonomije.
Tu neće puno pomoći ni posljednji potez odlazeće njemačke kancelarke, koja je odlučila Europu zasuti eurima. Mi, naravno, nećemo poklonjenom konju gledati u zube, ali svi znamo kako je moderna ekonomija jako osjetljiv i kompleksan organizam, u kojem svaka akcija rađa reakciju, a ova, opet, nove reakcije, u nedogled. Tu vrijedi ona kako i najmanji zamah krila leptira (ili šišmiša) u Kini može proizvesti cunami u Europi i Americi.
U ovom kontekstu to znači kada se politika umiješa da popravi kvar na jednom mjestu, ona na deset drugih mjesta proizvede novu štetu. Zasipanje Europe novcem znači pokretanje vala inflacije, koja će potaknuti povećanu potrošnju, koja će još dalje poticati inflaciju, a to na kraju znači oveću rupu u novčaniku. Nekima će kratkoročno biti bolje, ali kriza pred nama potrajat će puno dulje od toga i neće zaobići nikoga.
Sve u svemu, kada su se političke elite odlučile za zatvaranje i gašenje ekonomskih aktivnosti, otvorile su Pandorinu kutiju iz koje sad možemo očekivati kako će nam izletati svakojake nedaće. Kao da su odlučili sve uništiti kako bi stvorili priliku da svijet oblikuju po svojoj slici i prilici. A iskustvo nas uči da kada glupani pokušaju stvoriti novi svijet jedino što odatle može proizaći je potpuni kaos i vladavina beznađa.
Will Durant je govorio kako su “od svakih sto novih ideja njih devedeset i devet, ili više, gore od onih starih koje pokušavaju zamijeniti”. Kada na kraju zapadna civilizacija uništi samu sebe, naše će se vrijeme pamtiti kao ono koje je bilo najgordije u odbacivanju mudrosti koju su nam predali oni prije nas. “Koronamjerama” smo prevršili svaku mjeru koju stvarnost može podnijeti, a to znači kako ćemo se neminovno morati suočiti s posljedicama.
Nema komentara:
Objavi komentar