Na mala vrata je uvedena diskriminacija na cijepljene i necijepljene, ali ona ovdje uopće nema medicinsko značenje - pošto znamo kako i cijepljeni mogu biti zaraženi i zaraziti druge - već religijsko.
Oduvijek su, u svim vremenima i u svim uređenjima, najveću opasnost po društvo predstavljali fanatici cijepljeni od razuma i činjenica, koji su svoje utvarne ideje željeli nametnuti svima drugima. Sretna su ona vremena u kojima te ideje nisu uspijevale probiti bedeme stvarnosti. Manje su sretna ona vremena u kojima su te ideje dobijale velike mikrofone i uspijevale mjerom svoje ludosti prekrajati stvarnost.
Čini se kako je panika koja je stvorena oko korone probila brešu, a u naše se živote trajno uselio apsurd kao nerazdvojni pratitelj naše svakodnevice. Razum i činjenice postali su nevažni pred snagom osjećaja i uobrazilje paralizirane strahom. Ubrzo po izbijanju epidemije oko ove bolesti obrazovan je kult apokaliptički nastrojenih štovatelja, čije su se ideje pokazale smrtonosnijim i od najzaraznijeg soja koronavirusa.
Jednom će netko nadmašiti slavu Sigmunda Freuda i napisati studiju o ludilu koje je obuzelo mase u doba korone. Jedna od ključnih tema te zamišljene studije svakako bi morala biti lakoća s kojom su vođe tog kulta mijenjali svoje stavove bez ikakvog objašnjenja, često danas proturječeći onom do čega su do jučer beskompromisno držali, dok ih je njihova sljedba na toj krivudavoj putanji pratila poput zaigranog jata ptica selica.
Sjećamo se kako je struka samo prije godinu dana tvrdila kako sigurnog cjepiva neće biti još “barem tri godine”, te da je zatvaranje jedina opcija. Kada se, pak, odjednom pojavilo cjepivo, ti isti eksperti počeli su nas uvjeravati kako se radi o savršenoj obrani protiv bolesti, koju ćemo pobijedti do proljeća, samo ako se svi cijepimo. Oni, pak, s kojima su do jučer dijelili skepticizam glede cjepiva obnoć postali su sumanuti teoretičari zavjere.
Možda ste primijetili i kako se u međuvremenu promijenila i sama definicija cijepljenja. Prije korone je stvar bila jasna. Ako je cjepivo dobro, vaš imuni sustav će biti pripravan za borbu protiv virusa i nećete se zaraziti, a ako nije, zarazit ćete se. S ovim cjepivom stvar stoji drukčije. Ono je više poput religijskog rituala. Ako se cijepite, vjerojatno ćete se svejedno zaraziti i moći ćete zaraziti druge, ali vaša duša će biti slobodna i spašena.
Očito je kako je ovdje znanost prinesena na oltar nove religije. Ovi i slični primjeri nam slikovito pokazuju kako funkcionira mozak pripadnika kulta, u kojem se suprotnosti savršeno i lijepo mogu poklapati. Tu nema mjesta za stvarnost, niti za razum koji dvoji i nosi se sa širokim poljem neizvjesnosti, kako je to inače normalno. Postoje samo oni koji vjeruju u našu dogmu, i oni drugi, zli i izopačeni umovi, koji zaslužuju kaznu.
Kažu kako može postojati religija bez Boga, ali bez Vraga nema nijedne. Tako je i s koronakultom. Na mala vrata je uvedena diskriminacija na cijepljene i necijepljene, ali ona ovdje uopće nema medicinsko značenje - pošto znamo kako i cijepljeni mogu biti zaraženi i zaraziti druge - već religijsko. Necijepljeni su agenti samog Nečastivog, dok su pravi vjernici triput cijepljeni i sa sobom uvijek nose čitav komplet maski.
Zbog toga i možete vidjeti kako mediji neskriveno likuju dok prenose kako se neki “antivaxxer” zarazio ili umro od korone. Radi se o čistom primjeru religijskog fanatizma u obračunu s onima koji ne dijele naša uvjerenja. Tu se barbarski slavi krv nevjernika koja treba isprati zlo s lica zemlje, na isti način na koji se nekad prinosila ljudska žrtva kako bi se u krvi nevinih očistili grijesi zajednice.
Ne treba biti genij da bi se uvidjelo kako njegovanje i društveno promoviranje jednog takvog kulta nanosi štetu čitavom društvu. Samo fanatizam može živjeti od filozofije “što gore to bolje” i samo fanatik može prizivati za svjedoke što više mrtvih kako bi svjedočili u korist njegove “istine”. Prihvatiti takvu morbidnu filozofiju znači samo prepustiti se panici i blokirati razum da se suoči s opasnošću i traži racionalna rješenja.
Fabijan Šovagović je u kultnom filmu "Ritam zločina" tvrdio kako u svakom gradu postoji pravilnost s kojom se događaju zločini. Možda postoji i slična pravilnost s kojom se i u svijetu smjenjuju razdoblja normalnosti i razdoblja ludila, ratova i revolucija. Gledano tako, ovo koronaludilo je relativno bezbolan način da svijet iživi to svoje ludilo, a normalan svijet plati ludilu dug života u normalnosti. Gledano tako, mogli smo i gore proći.
Nema komentara:
Objavi komentar