Boriti se protiv svake gluposti s kojom se susrećemo u životu brzo bi ovaj svijet pretvorilo u umobolnicu, premda će neki reći kako ni ovako nismo daleko od toga
Ljeto i turistička sezona su iza nas, a pred nama je sezona jesenjih kiša i hladnijeg vremena. Zajedno s njima dolaze nam i sezonalne bolesti, poput prehlada i gripe. Naravno, tu je i “sveta korona”. Vjerojatno ste primijetili kako mediji opet lagano dižu paniku i pozivaju na budnost, upozoravajući kako nam prijeti “četvrti val korone”. Gomilaju se, tako, znaci kako nam se valja pripremiti za novi krug korona-histerije.
Promatrajući sa strane, netko bi mogao reći kako su se ljudi vratili s godišnjih, ali da razum na njega tek sad odlazi. Kako većinu, ipak, još nije zahvatio taj bogougodni strah koji od nas zahtijeva novi koronakult, kao zagrijavanje nam se nude vijesti kako je negdje u nekoj dalekoj zemlji neke heretike pokosio novi soj korone, jer su se drsko predali neobuzdanoj slobodi i bezbožno hulili na koronu.
Zato mnogi već sada smišljaju razne strategije kako se zaštititi od izbijanja nove pandemije panike. Izbjegavat će medije i društvene mreže, na poslu ili kavi će oprezno zaobilaziti razgovore o toj temi, ali će ubrzo shvatiti kako je uzaludan trud pokušati pronaći “sigurno mjesto” na kojem vas netko stalno neće podsjećati kako se svaki savjestan građanin treba tresti od straha pred ovim novim božanstvom.
Sreća u nesreći je, ipak, da je u ljudskoj prirodi usađeno da se opire trajnoj histerizaciji i da tek manjina, i inače labilnih osoba, stvarno podliježe teroru straha koji se sije okolo. Većina je razvila neku vrstu blagotvorne psihološke blokade na strah i crnilo koje nam se nameću, kako bi neometano mogli nastaviti baviti se važnijim stvarima u životu. Navući će glupavu masku na lice i očekivati da ih se pusti na miru.
Maske su možda i glavni razlog zašto ljudi gotovo nigdje u svijetu masovno ne izlaze na ulice kako bi zaustavili svo to ludilo oko korone. Iako mi je i samom bedasto nositi tu krpu preko lica, priznajem da se radi o genijalnom izumu. Zamisliš da stavljaš masku kao neku vrstu zaštite od gluposti i problem odmah postaje manji. Ako pogledate oko sebe vidjet ćete da i drugi imaju isti stav. Navuku masku i tjeraju po svom.
Ljudska vrsta ima razvijenu sposobnost da ignorira stvari koje nam se ne sviđaju. Dio našeg mozga stalno radi selekciju stvari koje pripušta našoj svijesti. To nekad može biti problem, ako ste, recimo, filozof koji želi “spoznati stvarnost”, ali je inače blagotvorno. Boriti se protiv svake gluposti s kojom se susrećemo u životu brzo bi ovaj svijet pretvorilo u umobolnicu, premda će neki reći kako ni ovako nismo daleko od toga.
Ako se pitate kako je jedan glupav sustav poput komunizma mogao tako dugo opstajati, jedan od glavnih razloga je upravo ta izuzetna rezistencija ljudske prirode na glupost oko nas. Terorom bi se uspeli na vlast, ali bi vremenom teror zamijenilo “novo normalno” u kojem bi ljudi pronašli načine da ignoriraju glupost samog sustava kako bi mogli za sebe pronaći neku normalnost u svom tom ludilu. Jednostavno su svi navukli maske.
Poznata je uzrečica iz tog vremena “nitko ne može onoliko malo da me plati koliko ja mogu malo da radim”. Drugim riječima, komunisti su se pretvarali da daju poštenu plaću radnicima, a radnici su se pretvarali da pošteno rade. Bio je to teatar u kojem su svi glumili ozbiljnost i poštenje. Jednako tako bismo danas mogli reći kako se naši vlastodršci pretvaraju kako imaju vlast nad nama, a mi se pretvaramo kako se pokoravamo.
Moglo bi se reći kako smo u ove dvije godine korone prošli kroz ubrzani tečaj komunizma. Nakon početnog terora sa “zatvaranjima” i držanjem “socijalne distance”, ubrzo smo prešli na spasonosne maske, koje su došle kao zamjena za početne brutalnosti sustava i simbol prelaska u “novo normalno”. Sada možemo reći kako se nalazimo na režimu autopilota, gdje se svi, i narod i vlast, pretvaraju kako se drže glupavih pravila.
Kao što znamo iz iskustva komunizma, jednom takav teatar apsurda mora “dosaditi i Bogu i narodu” i sustav se sruši sam od sebe. Sve u svemu, glavno uzbuđenje oko korone je već prošlo i svi su mahom podesili TV na “mutu” kad idu vijesti. Možda je ovo 1984., a možda nam upravo stiže jesen 1989-te? Kako god, ostaje nam da navučemo maske i sačekamo da sve ovo prođe. A jednom mora proći, kao i dosadne jesenje kiše.
Nema komentara:
Objavi komentar