Ako je išta pokazala ova pandemija, onda je to koliko su oni koji upravljaju nama u biti skup smušenih i nekompetentnih birokrata, koji ne vide dalje od svog nosa i koji će izgubiti kontrolu na prvoj okuci.
Na ulasku u treću godinu korone kao da polako naziremo orise jedne zanimljive situacije, koji bi mogli ukazivati na to kako se čitavom ovom teatru polako bliži kraj. Jedan od glavnih znakova koji bi mogli upućivati u tom smjeru je sve nezgrapnija koordinacija između glavnih aktera ove naše koronadrame. Dok jedni “koče” i pokušavaju slati umirujuće poruke, drugi kao da baš sad “dodaju gas” kako bi podigli paniku za oktavu više.
Tako možemo čitati sve više naslovnica kako je omikron soj virusa, navodno, puno slabiji i zarazniji od prethodnih sojeva i kako bi to mogao biti dobar znak. Samo prije mjesec dana takve bi konstatacije naišle na nepodijeljene kritike i značile bi ekskomunikaciju iz svakog ozbiljnog koronarazgovora, dok danas takve pozive na “spuštanje lopte” možemo prepoznati, recimo, i u zadnjim obraćanjima američkog predsjednika Bidena.
Ali, ne zaostaju ni oni koji bi još uvijek jahali na valu panike. Tako smo ovih dana mogli vidjeti groteskan istup francuskog predsjednika, koji je u očitom napadu histerije svojim necijepljenim sugrađanima zaprijetio kako ima plan “zagorčati im život”, što su mnogi protumačili kao Macronov pokušaj korištenja omikrona u svrhe predizborne kampanje, iako svi znamo kako planovi uvijek izgledaju dobro dok ne počne bitka.
Možda je i ova konfuzna i bizarna situacija oko nastupa Novaka Đokovića na Australian Openu najbolja ilustracija kako je sve više distrakcija među onima koji su dobili izvanrednu moć upravljanja našim sudbinama tijekom pandemije. Tako smo dobili situaciju u kojoj je medicinska struka Đokoviću dozvolila nastup na turniru, ali su na kraju presudili strahovi ili obziri političkog oportunizma, pa je sva prilika kako će biti deportiran iz Australije.
Moguće je kako je taj show priređen u svrhu javnog ponižavanja Đokovića kako bi se dokazala “poanta” da netko tko se ne želi cijepiti ne može biti uzor drugima, ali i to je trapavo izvedeno. Loše izgleda kada nekoga prvo pozovete na turnir, a onda mu zalupite vrata pred nosom. A i kako se može poniziti ili “dokazivati poantu” na nekome tko je šampion svijeta? To može samo um koji ne zna što znači pobjeđivati, netko tko je unaprijed izabrao poraz.
Sve to puno više ukazuje kako je kreatore koronapanike u zadnje vrijeme i same zahvatila panika. Omikron se, čini se, pored “živog i zdravog” cjepiva, za koje nas već godinu dana bezuspješno uvjeravaju kako će okončati pandemiju, sada pokazuje kao “prirodno cjepivo”, koje bi moglo okončati ovu agoniju. Nagovještaji skorog kraja pandemije svakako su dobra vijest, osim za one koji su od pandemije politički i ekonomski profitirali.
Za njih to znači kako bi uskoro mogli doći u situaciju da objašnjavaju svoje ponašanje i odluke koje su donosili tijekom pandemije. Zato se sada traži “izlazna strategija”. Relativno je lako bilo pokrenuti lanac koronapanike i sluditi ljude, a onda uskočiti u taj vlakić kako bi se sluđenim ljudima upravljalo, ali problem nastane kad taj vlak treba zaustaviti, a inercija te i dalje gura u smjeru u kojem si ga pokrenuo.
Očito je kako je većini političara postalo jasno kako ne smiju sebi dozvoliti još jedan lockdown, jer ekonomija ne bi izdržala još jedan takav šok, ali kako onda objasniti svoje ponašanje od prije godinu ili dvije dana, kada smo kreirali paniku kako bismo sve zatvorili? Lako je ljude slagati prvi put, ali je teško održati privid istine kada se laž susretne sa stvarnošću i postane kontradikcija.
Političari polako shvaćaju kako su stvorili “monstruma”, koji im ne dozvoljava da tako lako siđu s ovog koronavlaka. To je kao kad sjednete u šleper i date gas do daske, ali onda u nekom zavoju shvatite kako prikolica polako preuzima kontrolu, pa se vozilo “otme kontroli” i počne zanositi lijevo-desno. Sva je prilika da se upravo to događa kontrolorima naših sudbina, a i nama koji se “gombamo” u prikolici.
Sve ovo nam pokazuje koliko su teorije o tome kako postoje neki “centri moći” koji upravljaju našim ponašanjem, u stvari, ne toliko pogrešne, koliko kratkovide i ne objašnjavaju stvari do kraja. Ako je išta pokazala ova pandemija, onda je to koliko su oni koji upravljaju nama, a koje smatramo “elitom”, u biti skup smušenih i nekompetentnih birokrata, koji ne vide dalje od svog nosa i koji će izgubiti kontrolu na prvoj okuci.
Bizarne i ponižavajuće situacije u koje nas iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, guraju naše “elite”, samo pokazuju kako našim sudbinama ne upravljaju zli geniji, već kratkovidi mediokriteti, kojima u normalnim okolnostima čovjek ne bi povjerio ni da im pričuvaju dvije koze. Kaos koji su ti kratkovidi mediokriteti stvorili od naših života ne bi mogao isplanirati ni najpronicljiviji um.
Tražiti tu nekakav dugoročniji plan značilo bi samo tuposti pridati osobine genijalnosti. A vidimo kako ta tupost ne zna ni kako zaustaviti lanac događaja koja je sama pokrenula, niti ima ikakvu izlaznu strategiju. Zato, dok gledamo kako ovi u kabini naizmjence koče i dodaju gas, trebamo se pripremiti na zadnji čin ove tragikomedije i držati se držati dobro i moliti da na kraju svi skupa ne tresnemo o zid prema kojem jurimo.
Nema komentara:
Objavi komentar