Covid-panika je vjerojatno bila kulminacija ideološkog korumpiranja znanosti. Struka je stavila znanost u službu politike, kompromitirajući svaku istinu koja nije bila u skladu s vladajućim narativom
Ako ste krajem prošlog stoljeća studirali neki od društvenih fakulteta, onda vam je poznato kako situacija u društvenim znanostima nije bila sjajna, ali je postojao veliki zanos kako dolaze bolja vremena. Društvene znanosti su u komunističkom dijelu svijeta desetljećima bile pod velikim pritiskom komunističke ideologije kako bi postale njenom vjernom sluškinjom. A one su to, voljno ili nevoljno, uglavnom i bile.
Mi “društvenjaci” smo zbog toga zavidjeli “prirodnjacima”. Vjerovalo se kako su prirodne znanosti bile pod znatno manjim utjecajem službene ideologije. Tamo je još uvijek postojala nekakva istina, a dva plus dva je uvijek davalo četiri. Prirodne znanosti predstavljale su model za dezideologizaciju društvenih znanosti. Postojala je nada kako će se ljubav prema istini ponovno useliti i na fakultete društvenih znanosti.
Ali, ironija sudbine je nekako htjela da je tada na Zapadu, u koji smo svi gledali nekakav havelovski ideal “života u istini”, najnovija filozofska moda bila propagiranje relativiziranih istina, koja se nazivala “postmodernom”. Ta je moda svakako dala određeni doprinos relativiziranju i razgradnji okoštalih “istina” marksizma, ali je istovremeno propagirala kako nikakve istine uopće ni nema, kako je sve “u kontekstu”.
Ljudima s ove strane “zavjese”, koji su desetljećima omamljivani žestokim isparenjima markističke doktrine, i koji su žudjeli za svijetom trezvenosti i neideologiziranih istina, takav je nauk djelovao poznato. Zar se i na vrlom Zapadu propovijeda kako istine nema, kako je sve stvar “konteksta” i odnosa moći? Činilo se kako su prirodne znanosti još uvijek jedine čuvarice zdravog razuma i žudnje za istinom.
Zapad je uvijek bio dobar u praktičnoj primjeni znanja. Istok je imao mudrace, Zapad je imao inženjere i liječnike. Da biste izgradili most ili izliječili pacijenta, nije vam potrebna ideologija, već znanost, čije ćete postulate primijeniti pri izgradnji mosta ili liječenju pacijenata. Test istine je realnost, koja će, ako je teorija loša, ispostaviti visok račun za pogrešku. Realnost je ta zadnja kontrolna instanca istinitosti neke teorije.
No, zadnjih se desetljeća i u svijetu prirodnih znanosti, za koji se vjerovalo da se drži “čvrstih znanstvenih činjenica”, odvija suprotan proces. Prirodne znanosti postaju sve manje praktične. Teorijska fizika je odavno iskoračila izvan oblasti empirijske verifikacije. Dva plus dva su još uvijek četiri, ali su, recimo, sve učestaliji prizori ozbiljnih liječnika koji se na konziliju ne usude izjasniti je li im pacijent muško ili žensko.
Kako vrijeme protječe, tako se čini kako se i u tzv. prirodne znanosti uvlači crv relativizma, a relativizam je carski put za ideologiziranje znanosti. Težište više nije na tome je li nešto istina ili ne, već na tome je li nešto istinito u određenom ideološkom okviru koji smo prihvatili ili ne. Umjesto da prirodne znanosti budu model za oporavak društvenih znanosti od ideologije, danas su one same postale ideologizirane, gore nego u najgorem komunizmu.
Nekad se istinom smatralo nešto bez obzira na to vjerujete li vi u to ili ne, danas se istinitim sve više istinom smatra samo ono što se uklapa u društveno prihvatljivu ideologiju. Ako stvarnost nije u skladu s okvirom političke korektnosti, utoliko gore po stvarnost. Stvarnost sve više isparava iz rječnika znanosti, dok su u njega uvlači novogovor, koji ima ambiciju ideološkim lažima dati aureolu “znanstvenosti”.
Tako imamo veoma stvaran rat pred vratima Europe, dok od europske političke elite ne možemo čuti ništa suvislo osim ideološki korektnih parola. Eurokrati ispijaju hektolitre kava na sastancima na kojima se ne govori o realnim problemima, već se smišljaju nove parole i usklađuju ideološki narativi. Za to vrijeme Rusi uništavaju ukrajinsku vojsku i uzimaju komad po komad ukrajinskog teritorija. Ali, važno je da je ideološki okvir ostane neuzdrman.
Covid-panika je vjerojatno predstavljala točku kulminacije ideološkog korumpiranja znanosti. Struka je stavila znanost u službu politike, kompromitirajući svaku istinu koja nije bila u skladu s vladajućim narativom. Te su istine proskribirane kao društveno opasne. Ni najgora epidemija ne može nanijeti takvu štetu čovječanstvu kakvu je napravila “struka”, zatvarajući znanost u okvire ideološki prihvatljivih istina.
Slično se može reći i za zelenu ideologiju u aktualnoj energetskoj krizi. Dok se u stvarnosti vodi pravi mali svjetski rat za zadnju kap nafte, dotle svjedočimo nikad agresivnijoj medijskoj propagandi somnabulnih ideoloških fikcija o klimatskim promjenama. Znanost koja potpuno ignorira realnost samo je opasna ideološka fikcija. A mi živimo u svijetu u kojem fikcija ima veću težinu od stvarnosti. I to nikako ne može izaći na dobro.
Nema komentara:
Objavi komentar