Da bi izbila pobuna, bilo je potrebno vjerovati da se borimo protiv nekog velikog zla. Ne možeš se pobuniti protiv nekoga samo zato što je glup i nesposoban. Glupost izaziva suosjećanje, a ne revolt
Svi znamo kako se bliži vrijeme velike naplate računa za vrijeme kaosa u koji je svijet svojom politikom gurnula globalistička agenda. Istovremeno vidimo kako je glavna strategija političke elite pred krizom koja sve jače udara na naša vrata - pravljenje mrtvim. Dok obični ljudi sa strepnjom gledaju u budućnost i pitaju se kako će preživjeti hladnije dane, elita se za to vrijeme pravi kao da se ništa ne događa.
To je ona ponižavajuća situacija kada osjećate kako vas netko maltretira bez vidljivog razloga, a pritom se pravi “grbav”. Zbog toga se ljudi sve više pitaju koja motivacija stoji iza ovakvog ponašanja elita? Radi li se o nekom velikom planu ili je naprosto riječ o pukom patološkom sadizmu elita? Jesu li u pitanju, kao što to inače biva, novac i moć, ili se radi o nekoj “višoj”, ideološkoj motivaciji?
Ako ponašanje elita želimo staviti u okvir nekog racionalnog plana, mogli bismo govoriti, primjerice, o “dubokoj državi”, ali prije toga bismo trebali razvidjeti imaju li ti ljudi uopće dovoljno svijesti da razumiju svoje postupke i njihove posljedice ili su toliko odsječeni od stvarnosti da uopće ne shvaćaju što se događa u stvarnom svijetu, izvan “balona” u kojem žive, i koje muke brinu obične ljude?
Kada je zapadni svijet, primjerice, nakon ruske invazije na Ukrajinu, zaveo Rusiji sankcije, govorili su nam kako će to biti moćna poluga pritiska, koja će u par mjeseci ekonomski baciti Rusiju na koljena i prisiliti na povlačenje. Danas, pak, dok smo u šestom mjesecu rata s Rusijom, vidimo kako se ništa od politike sankcija nije ostvarilo, ali zato ljudima u Europi počinju stizati računi za stuju i plin koji su nekoliko puta viši nego inače.
Imajući na umu primjere iz prošlosti, koji su govorili o tome kako je politika sankcija i inače prilično neučinkovita, neki su odmah upozoravali kako to neće neće dati rezultata, te da će cijenu sankcija platiti ljudi na Zapadu, a ne Rusi. Međutim, to kao da nikoga nije bilo briga, već nam je prodavana priča kako smo na pravoj strani povijesti. Umjesto bacanja Rusa na koljena, tješimo se luzerskom pričom o moralnoj pobjedi.
Iz samo njima poznatih razloga, mediji na Zapadu se uopće ne bave ovom temom, niti postavljaju pitanja političarima o rezultatima njihove politike sankcija, kao da je to nešto nebitno. Ta to vrijeme gledamo na društvenim mrežama pravu poplavu računa za benzin i struju, koje ljudi postavljaju u očaju se, valjda, nadajući kako će netko obratiti pažnju i ponuditi im smislene odgovore za visinu ceha koji plaćaju.
Naravno, to još uvijek ne znači kako bismo smislene odgovore dobili, sve kad bismo ih i pitali. Tko kaže da oni znaju što čine? Možda zvuči blesavo i obeshrabrujuće to reći, ali glupost i neznanje elita mogli bi biti dio odgovora zašto nam se događa sve što nam se događa. Nitko nam ne garantira kako za krmom našeg broda sjedi neki iskusan kapetan. Možda nam kapu kroji netko sklon lumperajkama do zore?
Stvar je svakako dosta čudna. Ekonomska katastrofa kakvu ne pamte ni najstariji na Starom kontinentu kuca na vrata, a ta tema, čini se, nike u fokusu ni medija, ni politike. Tako, primjerice, dok cijene mesa nezadrživo skaču, njemačka vlada predlaže nove poreze na meso. Kako je to moguće? Kao da elita i narod žive u paralelnim svjetovima, gdje se jedna strana, izgleda, dobro zabavlja prizorima patnje onih drugih.
Možda se doista radi o pukoj mržnji elita prema narodu? Možda nitko ne obraća pažnju na krizu zato što ih to jednostavno veseli? Možda se iza svojih debelih prozora slatko smiju na pomisao kako ćemo se ove zime grijati na svijeće? Možda ih uzbuđuje ideja kako će vlasnici malih trgovina ove zime bankrotirati? Možda je ovo politika osvete elita zato što svi nismo pomrli od korone ili se nismo dovoljno cijepili?
Povijest zna za situacije kada su se ljudi pobunili protiv svojih elita zato što su smatrali da su korumpirani ili zli tirani. U stvarnosti su te elite često bile samo nesposobne, ali su ih ljudi predstavljali kao zle. U svakom slučaju, da bi izbila pobuna bilo je potrebno vjerovati kako se borimo protiv nekog velikog zla. Ne možeš se pobuniti protiv nekoga samo zato što je glup i nesposoban. Glupost izaziva suosjećanje a ne revolt.
Danas smo možda po prvi put u povijesti suočeni sa situacijom u kojoj je elita jednostavno zla i mrzi narod nad kojim vlada, ali oni koji bi se trebali pobuniti protiv njih to jednostavno ne mogu prihvatiti. Pokojni Mirko Kovač je pisao o “eliti koja je gora od rulje”. Sad imamo elitu koja je revoltirana i želi rušiti sustav koji ih je iznio na vrh, dok obični ljudi žele samo povratak staro i živjeti mirnom, normalnim životom.
Revolucija elita će trajati sve dok se obični ljudi ne trgnu iz sna, a ta revolucija će, kao i svaka, završiti nestankom današnjih elita s pozornice svijeta. Jedino je pitanje hoće li pritom povući za sobom i čitavu zapadnu civilizaciju?
Nema komentara:
Objavi komentar