Poslova za koje su neophodni ljudi sve je manje, uskoro će postojati još samo fiktivna 'radna mjesta'. Ljudi su možda nekad bili kreativniji pa je bilo i stvaranja novih industrija i poslova. Danas smo jedino sposobni smisliti nove načine za zamjenu ljudi robotima
U ovo doba godine uobičajeno puste ulice naših gradova postaju neobično užurbane i živahne. Svi nekuda jure i u rukama tegle velike torbe s namirnicama i poklonima. Sve je obuzela potrošačka groznica. Adventsko je vrijeme i obavljaju se posljednje pripreme za božićne blagdane. Prilika je to da se obitelj okupi i da ljudi posvete više vremena svojim najbližima. Tako bi barem trebalo biti.
Ako znamo kako živimo u vremenu takozvane četvrte industrijske revolucije, koja prijeti da iz temelja promijeni naš način života, čovjek se mora zapitati koliko ćemo još dugo ovakve ugodne prizore živih ulica moći gledati i hoće li to promijeniti i narav naših dobrih običaja? Kako će izgledati Advent i Božić kroz pet ili deset godina? Hoće li oni imati isto značenje i ispunjavati nas istom radošću kao što je to danas?
Smisao blagdana je u okupljanju i posvećivanju vremena jedni drugima, kojeg inače imamo malo. Ali, što se događa, primjerice, kada te pripreme postanu potpuno automatizirane i robotizirane? Mijenja li se smisao obiteljskog okupljanja kada ljudi sve manje izlaze iz kuće i ni inače ne znaju što će sa svojim slobodnim vremenom? Može li blagdansko vrijeme zadržati svoju posebnost kada bolujemo od viška vremena?
Već neko vrijeme unazad futuristi i drugi mudri ljudi upozoravaju na to što nam se može dogoditi kada robotizacija potpuno preuzme kontrolu nad svijetom rada i industrijom usluga. Možda se danas ljutimo na dostavljače iz Glova i Wolta dok na biciklima jure pored nas, ali to je posao robota koji još uvijek obavljaju ljudi. Vjerojatno nije daleko vrijeme kad će i oni ostati bez posla i s obiljem neiskorištenog vremena.
Ako odemo do trgovine možemo vidjeti kako i je i tamo sve višefunkcija automatizirano. Ako su vas nervirali redovi na blagajni i loše plaćene blagajnice, ništa zato - sada imate samouslužne aparate na kojima možete sami obaviti kupovinu. Kroz par godina će jedino ljudsko lice koje ćemo sretati u trgovinskim lancima biti namrgođeni zaštitar koji će provjeravati jesmo li platili robu koju smo uzeli.
Jedna od ružnijih izreka kada nekoga želite poniziti bila je reži mu kako su “svi zamjenjivi”. Pri tome se mislilo kako uvijek postoji netko drugi koji može jednako kvalitetno obavljati neki posao. No,danas vidimo kako čitave vojske ljudi, koji su mislili kako rade neki stvaran posao, taj posao rade još samo nekom milošću. Ljudi više nisu “zamjenjivi” ljudima, već - robotima. Samo nas još neka iluzija i inercija štite od te spoznaje.
Nekad se za dobar posao govorilo kako je “kao izmišljen”, a uskoro ćemo svi raditi samo “izmišljene” poslove. Svi znamo za gunđanje liberala oko toga kako je previše državnih službenika koji rade na fiktivnim “radnim mjestima”. A danas “državni posao” sve više postaje model po kojem funkcionira čitavo tržište. Posla za koje su neophodni ljudi je sve manje, uskoro će postojati još samo fiktivna “radna mjesta”.
Liberali su nas dugo uvjeravali kako će problem sveopće robotizacije riješiti nevidljiva ruka tržišta, koja će kreirati nove poslove i nove industrije, koje sad ne možemo ni zamisliti. Kapitalistička kreativna destrukcija spasit će stvar. Ali, to se očito ne događa. Ljudi su možda nekad bili kreativniji, pa je bilo i stvaranja novih industrija i poslova. Danas smo jedino sposobni smisliti nove načine za zamjenu ljudi robotima.
Najveći “izum” našega doba su velike industrije za ubijanje viška slobodnog vremena - Twitter i Facebook. A sada vidimo kako su i tamo na dnevnom redu velika otpuštanja. Kako su mnogi odavno pretpostavljali, po tim tvrtkama je sjedila gomila ljudi koji su, u biti, bili besposleni. Tamo su sjedili pukom milošću prethodnih vlasnika. Njihovim otpuštanjem nije se smanjio obim posla tvrtke.
Mnoge iluzije oko stvarnih poslova je razotkrila korona i tzv. rad od kuće. U neko drugo vrijeme rad od kuće bi bacio ekonomiju na koljena. Razlog zbog kojeg se to nije dogodilo, kao i zbog čega se mnogim ljudima svidjela ideja rada od kuće, jest taj što na poslu ni inače ništa nisu radili. Korona im je omogućila da prebacivanje s kreveta na fotelju smatraju nekim stvarnim poslom.
Kako je dosada majka svake nevolje, korona-majstori su se dosjetili da uvedustroga ograničenja kretanja, kako ljudi ne bi na ulici pravili gluposti. Ako ljude vežeš za internet siguran si od uličnih nereda i revolucija. Još ako tiskaš novac i obasipaš ih eurićima iz helikoptera i dijeliš covid-dodatke, postaješ omiljen u narodu. Korona-krizu možemo gledati i kao eksperiment kako da robotizacija ne preraste u pobunu besposlenih masa.
Roboti se možda neće okrenuti protiv ljudi kao u Terminatoru. Ali njihovo preuzimanje ljudskih poslova suočit će nas sa samima sobom i izazovima viška slobodnog vremena. Blagdansko vrijeme može biti podsjetnik kako višku vremena dati stvaran sadržaj i smisao.
Nema komentara:
Objavi komentar