Najviše zabave u novoj aplikaciji pronašli su oni zločesti među nama, koji su primijetili da je jako osjetljiva na politički nepoćudna pitanja, pa je krenulo natjecanje tko će je natjerati da daje što nepoćudnije odgovore
Ako ste korisnik društvenih mreža onda vjerojatno znate kako se zadnjih mjeseci ljudi na internetu zabavljaju nečim što se zove ChatGPT. Oni koji vide dalje i bolje od nas običnih, već su ponudili svoja tumačenja toga što bi to moglo značiti za našu budućnost. Neki od njih smatraju kako će umjetna inteligencija ovim iskorakom uskoro pokoriti čovječanstvo, dok su drugi optimisti i u tome vide veliku korist za ljude.
No, koliko se moglo vidjeti, najviše su zabave u novoj aplikaciji pronašli oni zločestiji među nama, koji su ubrzo primijetili kako je aplikacija jako osjetljiva na politički nepoćudna pitanja, pa je krenulo natjecanje tko će ju natjerati da daje što nepoćudnije odgovore na neka škakljiva pitanja. Pokazalo se kako aplikacija, ako ste uporniji, popušta pred ljudskom dovitljivošću, što nam govori kako se na njoj ipak još dosta mora poraditi.
Ipak, ne može se poreći kako je s ovom aplikacijom napravljen neki napredak, koji nam pruža osjećaj kako bi “prava” umjetna inteligencija mogla izgledati, što daje povod za širu raspravu o tom problemu. Naime, sama činjenica da je napravljen software koji nam može pružiti osjećaj kao da razgovaramo sa stvarnim čovjekom jest neki napredak. Možda to nije baš futuristički “iskorak”, ali se stvar zasigurno mrdnula s mrtve točke.
U stvari, da bismo govorili o nekom iskoraku, trebao bi nam puno moćniji algoritam kako bismo izmjerili taj napredak. Za stvaranje takvog algoritma mi još nemamo dovoljno pameti, ako ćemo ju ikad i imati. Možda će to jednom biti tehnički izvodljivo, ali prethodno moramo odgovoriti na pitanje što je to uopće inteligencija. Što je to što ljude razlikuje od ostalih živih bića? To je filozofsko pitanje na koje ni filozofi nemaju odgovor.
Danas je jedna od najzanimljivijih grana filozofije i znanosti ona koja se bavi ljudskom inteligencijom, statističkim mjerenjima inteligencije određenih skupina, pitanja njenog nasljeđivanja itd. Ali, brižljivo razvijenje statističkih metoda mjerenja relativne inteligencije još uvijek nije isto što i razumijevanje prirode inteligencije. Ti podaci su korisni za razumijevanje našeg ponašanja, ali ne daju odgovor na to što je uopće inteligencija.
Razlog zbog kojeg još uvijek nemamo taj odgovor je taj što mi još uvijek ne znamo ni što je to ljudska svijest, s kojom naša inteligencija očito ima neke veze. O tome filozofi, teolozi i znanstvenici još lome koplja. Jedni će reći da smo tek prah i pepeo koji diše, a naša svijest tanak plamičak na vjetru, dok će drugi reći kako je naša svijest dokaz besmrtnosti naše duše, nevezane i samo trenutno zarobljene u tijelu.
Filozofi skloniji empirizmu i materijalizmu će reći kako je naša svijest samo čudan sklop međudjelovanja nekih nesvjesnih čimbenika. Oko toga su se razvile i zanimljive teorije, od darvinizma, psihoanalize, pa do fizikalizma, ali nekako je dojam da nijedna od ovih filozofija ne uspijeva objasniti zagonetku svjesnog života. Narodnim rječnikom rečeno, ovi filozofi u svojim objašnjenjima guraju kola ispred konja.
Druga vrsta filozofije, koju možemo nazvati idealističkom, kao da ozbiljnije uzima problem svijesti. Oni svijest ne smatraju pukim rezultatom nesvjesnih silnica, već ju shvaćaju kao djelatni princip. Neki idu toliko daleko pa kažu kako su fizički objekti u našem svijetu oblikovani djelovanjem naše svijesti. Takvo viđenje može djelovati čudno, ali njega potvrđuju i neki uvidi, pa čak i eksperimenti, iz oblasti suvremene fizike.
To još uvijek ne znači da živimo u nekakvom matrixu, već samo da naša svijest nije tek jedan sofisticirani proizvod fizičkog svijeta u kojem živimo. To bi značilo kako zadatak naše svijesti nije da nam daje najpouzdaniju sliku toga svijeta, već da nam pomogne da se nekako uklopimo u njega i oblikujemo ga. To ne znači da je svijet iluzija, već samo da za našu svijest nije toliko bitno je li naša percepcija svijeta istinita ili ne.
Ako se vratimo problemu stvaranja umjetne inteligencije, to nas vodi zaključku kako je vjerojatnost stvaranja umjetne inteligencije, koja bi bila nalik ili čak mogla zamijeniti našu svjesnu inteligenciju, toliko niska da možda i nije vrijedna ozbiljne rasprave. Možda bismo do tog cilja prije stigli ako ne bismo zamišljali nekakav superinteligentni stroj koji ima odgovore na sva pitanja, već neku manju pamet, koja bi se tek čudila svemu.
Ono što nazivamo inteligencijom i što nas razlikuje od drugih živih bića nije nešto što bi ličilo na superkompjuter koji matematičkim kombinacijama upravlja materijalnim podacima kako bi stvorio inteligentne odgovore na probleme koji nas okružuju. ChatGPT je samo fina zabava, koju je smiješno uspoređivati s ljudskom inteligencijom. On se nikad neće razviti u superinteligentnog robota koji će porobiti čovječanstvo. Za to smo dovoljni sami sebi.
Nema komentara:
Objavi komentar