Izgleda da se premijer Milanović malo preračunao sa svojom predizbornom
matematikom. Naime, iako sa «minornom razlikom od manje od 1 posto» –
kako to formulira režimski Hrvatski radio – oporbena koalicija
HDZ-HSP(AS)-BUZ odnijela je izbornu pobjedu nad koalicijom SDP-HNS-LS, i
osvojila 6 mandata, dok je lijeva koalicija osvojila 5, a Laburisti 1
mandat za Europarlament.
Izlazeći na izbore sa «listom na
kojoj nema notornih», odnosno, sa ljudima sa rezervne klupe (mada mu ni «prva
klupa», skupa sa legendarnom Ingrid, nije bila ne-notorna), bez prepoznatljivih
ideja i programskih ciljeva, potcjenjujući europalamentarne izbore do nivoa da
im pretpostvi čak i one za «Miss Texas», kako je nazvao lokalne izbore, sve
usput najavljujući i prizivajući slab odaziv građana, dobio je jedino što je i
mogao – politički autogol, i to nekoliko njih zaredom.
Jedino u čemu je
uspio svojom gubitničkom strategijom predizborne kampanje u vidu predizborne
šutnje, jest da niskom izlaznošću oduzme Laburistima jedan mandat – ali, i taj
mandat je otišao HDZ-u. U svemu ostalom je fulao u očekivanjima. Teško je tu
premijerovu autogolijadu makar i telegrafski nabrojati, bar ono što je
neposredno vidljivo – dok će se «nenamjeravane posljedice» ovog apsolutnog
trijumfa političkog amaterizma u Hrvata vjerojatno tek gomilati. Izvjesno je da
se politički pijani brod kojim Milanović kormilari ovim izborima dobrano
zaljuljao, a ne treba isključivati ni mogućnost njegovog skorog brodoloma.
Prije svega, dao
je vjetar u jedra HDZ-ovskom brodu koji je tonuo i Karamarku osobno, kome se za
danas (ponedjeljak), kako se šuškalo po kuloarima, pripremala pobuna u stranci.
Naime, iako su predizborne ankete govorile o padu popularnosti HDZ-a, taj pad izvjesno
ima svoje čvrsto dno. Pokazalo se da HDZ-ovska glasačka mašinerija još uvijek
funkcionira na razini, te da su njihove pristalice savjesni i uredni
glasači, koji imaju stabilna političke stavove, na koja korupcijeske afere, u
koje je upletena stranka, kao i njeno blijedo liderstvo, ne mogu značajnije
utjecati. No, ni HDZ-ovci i Karamarko nemaju naročitog razloga za trijumfalizam,
jer im je četvrtinu osvojenih glasova donijela Ruža Tomašić. Bez nje, rezultat
bi očevidno bio mnogo drugačiji i nepovoljniji po HDZ. Ovo bi mogao prije biti
dobrodošao predah, nego politički oporavak. Kako god, umjesto da danas likuje
gledajući Karamarku leđa, izgleda da će se premijer sada morati osvrtati koga
ima iza sebe.
Također se
pokazalo i da SDP i Kukuriku koalicija nemaju tako stabilno biračko tijelo
čvrstih političkih i programskih uvjerenja, već da mogu računati na povoljan rezultat
samo ako dođu u vidokrug birača kao alternaiva za neko «veće zlo». Dormitivna
predizborna strategija vladajuće koalicije, stoga je demotivirala upravo one
koji bi na birališta izašli dati glas «kukurikovcima», glasujući, u stvari,
protiv HDZ-a, a ne za program SDP-ovaca. Katastrofalno je za SDP da, iako na
vlasti, još uvijek moraju računati na oporbene izborne strategije, među kojima
su visoka izlaznost i dodatno motiviranje birača važni faktori uspjeha na
izborima. Kada ste na vlasti a nemate konkretne rezultate svoje politike,
uzalud su propagandna mašinerija i manipuliranje izbornim procedurama.
Sljedeća gorka pilula koju je sinoć premijer progutao je potpuno neočekivani uspjeh (preko 60
000 osvojenih direktnih glasova) koji je ostvarila spomenuta, donedavno gotovo
nepoznata, Ruža Tomašić, svakako zahvaljujući ponajviše premijeru Milanoviću,
koji ju je targetirao kao svog glavnog protivnika u predizbornoj kampanji.
Usiljena i prilično niska kampanja protiv kontroverznih istupa Ruže Tomašić,
koju su protiv nje vodili provladini mediji – tijekom koje je i troje urednika
na HTV-u, na čelu sa Denisom Latinom, dobilo otkaz – pokazala se
kontraproduktivnom. Ona sama svojom političkom retorikom nikad ne bi osvojila
toliko glasova, što i sama priznaje, ali su je građani prepoznali kao žrtvu
agresivne ljevičarske propagande vladinih medija i poklonili joj povjerenje ne
zbog poruke koju je slala, nego zbog odlučnosti da se odupre napadima i da brani
svoj stav.
Neočekivana
pobjeda Ruže Tomašić nije, stoga, toliko trijumf desnog populizma – o čemu ćemo
se nakon ovog vjerojatno naslušati u političkim analizama i čime će nas plašiti
režimski mediji – koliko je šamar građana lijevom ekstremizmu i isključivosti,
koje «kukurikovci» žele nametnuti kao novu političku normalnost u Hrvatskoj –
od uvođenja seksualnog obrazovanja u škole, do nedavnog kriminaliziranja
prosvjednika protiv ćirilice u Vukovaru i lova na nacionalističke vještice –
što je, izgleda, glavni politički sport i jedini program vladajuće koalicije i
premijera Milanovića. Prigovarajući Ruži Tomašić da se koristi retorikom
devedesetih, sami kukurikovci su pokazali da su upravo oni zatočenici takve
naftalinske retorike i da nisu sposobni smisliti ništa drugo osim recikliranja
starih, otrcanih tema – što im se vratilo kao politički bumerang.
Pored toga što su
svojom predizbornom strategijom i izbornim menadžmentom uspjeli oduzeti mandat
Laburistima da bi ga dali HDZ-u, kao svom glavnom političkom rivalu, treba na
ovaj spisak autogolova Milanovićeve politike staviti i vrlo visok broj
nevažećih glasačkih listića. Čak 5,7 posto građana je namjerno poništilo svoje
listiće, čime su očevidno izrazili svoj prosvjed protiv ovakvih izbora. Možemo
ih smatrati i euroskeptičkim glasovima. Pored već katastrofalno niske
izlaznosti na prve izbore za EU parlament, pobjede desnice, na čelu sa glavnim
euroskeptikom u Hrvatskoj, tako smo dobili i nevažeće glasove u broju koji
premaša cenzus. Stoga ovo nije samo politički poraz eurofanatika s ljevice,
nego i udarac generalnoj proeuropskoj politici ove i prethodnih vlada, kao i,
doduše utješna i pomalo zakašnjela, pobjeda euroskepticizma u Hrvatskoj.
Sve u svemu, kada
se ovaj Milanovićev politički debakl stavi na stol, i kada se uzme da Vlada
svojom socijalističkom politikom gospodarstvo gura u sve veći recesijski glib –
pa, u biti, i nemaju što ponuditi biračima (osim narečene otrcane retorike
devedesetih) – onda je jasno da predstojeći lokalni izbori neće biti nikakvi
«izbori za Miss Texas», već žestoka borba Milanovića i Kukuriku koalicije da
povrate kakav takav politički legitimitet. Njihova propagandna i policijsko-sudska
mašinerija bit će sada prvenstveno usmjerena na HDZ, kojem će pokušati
«potkresati krila» kako ne bi previše poletjeli nakon ovog uspjeha. To će,
međutim, biti šansa za manje političke stranke, koje bi, uslijed ove
«gigantomahije» velikih, mogle uletjeti u prazan prostor i ostvariti mnogo
bolje rezultate od očekivanih.
U svakom slučaju,
sada nije vidljivo na koji način bi «kukurikovci» u roku od mjesec dana, nakon
ovog smjehotresnog samozaplitanja u političke kučine, mogli povratiti kredibilitet
svojoj politici. Prije bi mogli još padati. Pogotovo zato što tim izborima nisu
u svojim projekcijama dali veći značaj, nego su i njih unaprijed podcijenili
poput europarlamentarnih. Za očekivati je, stoga, zanimljivo i vruće političko
proljeće, a potom, možda, vrelo političko ljeto
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar