Sanaderovo naslijeđe – korupcija i socijalna država

Jučer je počelo suđenje bivšem hrvatskom premijeru, Ivi Sanaderu, u slučaju "Planinska", što je treća optužnica u nizu koruptivnih afera za koje mu se sudi. Možda je to prilika da se razmisli i izvuku prave pouke čitavog tog procesa Sanaderu – o tome zašto je korupcija uopće postala tako sveobuhvatna u Hrvatskoj da je zahvatila i sam vrh vlasti i, napokon, da se razmisli o sustavu koji je korupciju učinio ne samo mogućom, nego i normalnom praksom.

Prije svega, treba reći da se na korupciju gleda pogrešno ako pri spomenu te riječi sebi predstavljamo osobe iz poslovnog svijeta (bankare, poduzetnike, investitore), koji kuju neki zavjerenički plan iza zatvorenih vrata, kako bi ostvarili neki svoj osobni interes. To je pogrešno viđenje, jer se time ispušta glavna stvar – a to je da se korupcija javlja samo u slučajevima gdje politika ima odlučujući utjecaj na gospodarstvo, odnosno, gdje politika može kreirati pravila igre. Naime, točno je, kao što je govorio Adam Smith, da se ljudi iz poslovnog svijeta rijetko kad susretnu, a da pri tim svojim susretima ne krenu da planiraju neku smicalicu ili urotu protiv javnosti. Međutim, takve smicalice i urote ostale bi bez realizacije kada u tom planu ne bi naišle na podršku ljudi iz svijeta politike.

Stoga je osnovna stvar koju treba shvatiti da izvor korupcije nije ljudska pohlepa ili pokvareni kapitalisti – koju možemo riješiti palijativnim mjerama i povremenim sudskim procesima protiv onih koji su se okoristili sustavom – nego sustav koji omogućuje spregu između politike i privrede. Ako se želimo riješiti problema korupcije, onda treba otkloniti sustav koji političarima daje široka ovlaštenja u stvarima ekonomije, odnosno, još gore – gdje političari direktno upravljaju tvrtkama ili sjede u upravnim odborima poduzeća. Ako zaista želimo na efikasan i trajan način riješiti problem korupcije – trebamo pod hitno privatizirati sve tvrtke u državnom vlasništvu i ukinuti sve zakone koji političarima daju bilo kakva ovlaštenja da kreiraju ili na bilo koji način utječu na ekonomiju zemlje, od monetarne politike centralne banke, pa do upravnih odbora u tzv. javnim poduzećima.

Sustav koji podrazumijeva čvrstu spregu između politike i ekonomije, zove se socijalizam, gdje su sva poduzeća u državnom ili nekom obliku javnog vlasništva. U nešto blažoj varijanti, gdje politika na posredan način utječe na ekonomske odluke, taj se sustav zove socijalna država ili država blagostanja. Sustav u kojemu sprega između politike i privrede ne postoji ili je neznatna, zove se tržišni ili liberalni kapitalizam. Da bi se Hrvatska riješila korupcije na sustavan način, potrebno je da odustanemo od ideje socijalne države i da konačno prihvatimo liberalni kapitalizam. To, također, podrazumijeva i ustavne promjene, odnosno, ukidanje one besmislene odrednice u Ustavu RH, prema kojemu je Hrvatska određena kao socijalna država.

Korupcija je u socijalizmu, kao što znamo i iz vlastitog iskustva, prožimala sve pore društva. U ekonomski liberalnim zemljama, pak, poput Hong Konga ili Novog Zelanda, korupcija je gotovo nepostojeća. U ekonomski neslobodnim zemljama, poput balkanskih, afričkih ili nekih azijskih zemalja – a sve više i u zemljama Europske unije – gdje je sprega između politike i privrede jaka, korupcija je gotovo sveprisutna i seže do samih vrhova vlasti. Pritom, Novozelanđani ili Nizozemci, na primjer, nisu ništa pošteniji ili manje pohlepni ljudi od Hrvata ili Francuza. Sustav je taj, a ne ljudska priroda, koji ljudima daje poticaj da koriste moć kako bi se nezakonito obogatili.

Može izgledati neobično da se Sanadera veže za ideju socijalne države, budući da je on bio predsjednik HDZ-a, stranke koja se smatra desničarskom i anti-socijalističkom. Međutim, upravo je Sanader taj koji je gotovo do savršenstva razvio i u praksi aplicirao ideju socijalne države. Za vrijeme Sanadera, država je postala sveprisutna u gospodarskoj politici. Sanaderov režim je od Hrvatske napravio klijentelističko društvo, baš onako kako propovijeda nauk socijalne države, i ukinuo ideju građanske jednakosti pred zakonom. Samo ako je čovjek postao pripadnikom određene skupine, bilo sindikalne, manjinske ili cehovske, bio je vidljiv za državu i država je obilno pomagala i poticala djelovanje tih skupina iz proračuna. Sa sindikatima je potpisao neraskidiv kolektivni ugovor, nepoznat u povijesti prava. Manjinama je dao široka prava, također bez presedana u pravu. Stvorio je vojsku umirovljenih branitelja, od kojih su mnogi lako dolazili do svog umirovljeničkog statusa i prava na mirovinu. Donošeni su zakoni koji idu direktno u korist grupi cehovski organiziranih poduzetnika i tajkuna, koji su od države dobivali lukrativne poslove.

Sve u svemu, za njegove vladavine Hrvatska je konačno prestala postojatii kao društvo ugovora i postala je društvo statusa. Status je bio sve, i mogao si dobiti sve, ako si imao određena statusna prava. Ugovor i fair play više nisu značili ništa. Sanader se, dakle, nije samo u svoju korist olako i nehajno ponašao prema državnom proračunu, koji su punili svi hrvatski građani, nego je i svim socijalnim grupama dijelio šakom i kapom. Ponašao se kao pravi-pravcati socijalno osjetljivi socijaldemokrat, koji svima daje svega, koji stalno kreira neka nova socijalna ili grupna"prava". Na taj način je Sanader korumpirao čitavo hrvatsko društvo, a ne samo da je njegova politika bila korumpirana. Raskrstiti sa Sanaderom i njegovom koruptivnom politikom znači, stoga, raskrstiti sa svim ovim stvorenim grupnim ili socijalnim "pravima" – raskrstiti sa idejom socijalne države u Hrvatskoj.

Socijalna država je skupa država. A ideja socijalne države i napuhivanje socijalnog balona – financirano kroz zaduživanje na račun budućih generacija – je Hrvatsku i gurnula u recesiju i dovela do bankrota. Smiješno je danas zgražati se nad Sanaderovim ukradenim milijunima od poreznih obveznika, a još uvijek podržavati iracionalan i rasipnički sustav socijalne države, koja na svoje besmislene državne projekte rasipa milijarde. Stoga je i suđenje Sanaderu, ako odatle ne izvučemo poduke o temeljnoj iracionalnosti i nepravednosti sustava socijalne države, samo farsa. Onda se ponašamo kao naivci koji vjeruju da će korupcija nestati samo ako na vlast dovedemo pravedne i poštene ljude. A izgleda da su se građani Hrvatske i ponašali po toj naivnoj logici kada su na vlast birali sadašnju socijaldemokratsku vlast, koja je upravo sa tom parolom o poštenju i nekorumpiranosti tu vlast i osvojila.

Današnja post-sanaderovska vlast, međutim, ne pokazuje ni najmanje naznake da želi išta mijenjati u stilu vladavine i demontirati sustav koji je u Hrvatskoj oličavao Sanader. Dapače, Milanović se svojom politikom favoriziranja grupnih i socijalnih prava pokazuje kao istinski i dostojan nasljednih Sanaderove politike. Još i više – sve ono što je Sanader radio, moguće, iz želje za stvaranjem osobne ili političke koristi, Milanović i njegova vlada rade iz ideološkog ubjeđenja. No, ideološka pravovjernost nikoga nije učinila imunim na korupciju. Zato svako malo i saznajemo neku novu aferu i kako se neki političar okoristio svojim ovlaštenjima, kako bi sebi ili svojim poznanicima namjestio neki posao.

Nas, međutim, ne trebaju skandalizirati "afere" i nezakonito ukradeni milijuni – to je sasvim normalna posljedica nakaradnog sustava socijalne države – nego, na primjer, to što ministar Linić, potpuno zakonito, zadužuje Hrvatsku na račun još nerođenih, kako bi Vlada taj novac potrošila na još jedno bezuspješno "pokretanje gospodarskog ciklusa" i "poticanje proizvodnje" u svrhu predizbornih kampanja. I što takva politika ne nailazi ni na kakav otpor. To je skandal – jer, to je bit nereformiranog sustava Sanaderove rasipničke vladavine, a ne njegova strast ka novcu ili umjetničkim predmetima. Milanovićeva politika je jednako rasipnička i neodgovorna kao i Sanaderova.

Da bi Hrvatskoj krenulo na bolje, njoj nisu potrebni časni i pošteni političari, nego je potrebno protjerati politiku iz ekonomije, jednom i zauvijek. Sustavnim, ustavnim i trajnim promjenama. A ne jeftinim pričama o časti i poštenju. I to je jedina pouka koju možemo izvući iz suđenja korumpiranim političarima, pa i ovog trećeg u nizu Sanaderu.

Izvor: Republika