Svaki građanin Hrvatske, čiju je grbaču država opteretila gotovo
neizdržljivim poreznim opterećenjima – a najavljuju se i nova i veća
opterećenja – mora se pitati: Gdje odlaze ti novci? Kao što možemo
vidjeti iz slučaja Sanader, kao i iz još nekih novopokrenutih
koruptivnih afera, kojima će, po svemu sudeći, uslijediti sudski
procesi, odgovor na to pitanje je jasan – novac poreznih obveznika se
slijeva u privatne džepove političara i njihovih suradnika iz
kriminalnih struktura.
No, jasno je da su sume koje se spominju vezano za ove procese tek
zanemarljive i simbolične, tek vrh ledenog brijega – a ovih dana smo mogli čuti
i koliki bi taj koruptivni hrvatski brijeg mogao biti.
Prošlog četvrtka
je u Osijeku, naime, gostovala Nataša Srdoč, suosnivačica i predsjednica Adriatic instituta za javnu politiku iz Rijeke, zajedno sa svojim timom u kojem
su bili Joel Anand Samy i Luka Arvaj. Oni su na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Osijeku održali tribinu pod nazivom «Gdje su naši novci? –
Korupcija i bijeg kapitala iz Hrvatske», a Nataša Srdoč je gostovala i kodTatjane Mautner, u emisiji «Politomanija» Radio Osijeka, te na Slavonskoj
televiziji u emisiji «Tema dana».
Posjetitelji
tribine, kao i slušatelji i gledatelji ovih emisija, mogli su čuti frapantne
podatke o velikoj pljački hrvatskog naroda koju su obavili korumpirani hrvatski
političari, koji su samo u razdoblju od deset godina iz hrvatskog proračuna
izvukli 15,2 milijarde dolara novca poreznih obveznika na svoje račune u
inozemstvu. Prema riječima gospođe Srdoč, radi se o konzervativnoj procjeni,
jer se navedena suma odnosi samo na novac koji je prošao kroz bankarski sustav
i čiji se tijek može pratiti i točno utvrditi. Zbog toga su ona i suradnici
nedavno uputili «Otvoreno pismo» premijeru Milanoviću i ministru financija Liniću, kako bi ih upoznali s time i upitali da li će što poduzeti glede toga.
Prema njenim
riječima, do danas nisu dobili nikakav odgovor od njih, kao da hrvatske
političare ne zanima da se taj novac vrati hrvatskim građanima od kojih je
nezakonito oduzet. Istovremeno, isti ti političari najavljuju nova porezna
opterećenja i nova zaduženja u inozemstvu, kako bi se napunio, ionako
preglomazni i rastrošni hrvatski proračun. Sada bar znamo i zašto nam je
proračun astronomski, zašto su javna poduzeća još uvijek u rukama političara –
pod domoljubnom izlikom «čuvanja strateških resursa» - zašto ministar
gospodarstva donosi uredbu kojom javne nabavke postaju potpuno netransparentne,
dok nema niti govora o ozbiljnim gospodarskim reformama i smanjenju utjecaja
države, što znači političara, na gospodarstvo, itd. Sada znamo zašto u
Hrvatskoj još uvijek imamo nereformirani socijalistički sustav – zato što se
tako najbolje može u tišini pljačkati i guliti hrvatski narod.
Zbog ove
nezainteresiranosti naših političara da se našem otetom novcu uđe u trag i da
se on vrati, Adriatic institut je odlučio da se obrati europskim institucijama,
konkretno njemačkoj premijerki Angeli Merkel i Europskoj komisiji, te da,
istovremeno, putem medija i javnih tribina o tome upozna i hrvatsku javnost.
Hrvatska treba u narednih šest godina iz europskih fondova povući oko 20
milijardi dolara. No kako će to učiniti, kada nije zainteresirana ni za sudbinu
15 milijardi naših novaca, za koje postoje mehanizmi da im se ovog trenutka uđe
u trag i da se oni vrate hrvatskim građanima? Hrvatski političari nas i našu
djecu i unuke svake godine zadužuju za 1-2 milijarde dolara u inozemstvu, točno
onoliko koliko svake godine, po podacima Adriatic instituta ode na privatne
račune korumpiranih hrvatskih političara u inozemstvu. Zašto se onda
zadužujemo? I, dokle tako?
Da bi se riješio
problem korupcije u Hrvatskoj, prema riječima gospođe Srdoč, nama je potrebna
reforma pravosuđa i uspostava snažnog sustava vladavine prava. Preduvjet za to
je, svakako, onemogućiti političarima utjecaj na gospodarske tokove, točnije,
pristup novcu, kao i utjecaj na pravosuđe. Danas krupne i značajne slučajeve
mahom dobivaju korumpirani suci, koji se u svojim presudama ne vode načelom
pravednosti, nego poslušnosti političarima. Prema njoj, potrebna je lustracija
u sudstvu, što se može napraviti tako da bi se doveli suci iz zemalja sa
snažnom tradicijom vladavine prava, koji bi svojim kolegama u Hrvatskoj pomogle
da donose pravične i nepristrane presude. To bi svakako značilo i otklanjane iz
pravosudnog sustava korumpiranih sudaca, kao i onih koji su donosili politički
motivirane presude, te omogućavanje onima koji su dosad bili nevidljivi u
sustavu i koji nisu dobivali slučajeve, uglavnom stoga što nisu bili
korumpirani, da sada počnu dobivati slučajeve i pošteno suditi.
Poruka koju je Adriatic
institut na svom gostovanju u Osijeku poslao bila je da je korupcija sistemski
problem i da se mora rješavati obuhvatnim reformama, koje bi podrazumijevale
onemogućavanje političarima upliva na gospodarstvo, stroga kontrola upravljanja
državnim novcem, smanjenje državne potrošnje i uspostavu vladavine prava. To je
sve ono što nam danas nedostaje i zbog čega nam tako loše ide. Hajde da tu
volju za reformama pokažemo tako što ćemo prvo pitati gdje su naši novci, i
tražiti da nam se oni vrate. Recimo, ovih 15,2 milijardi dolara, za koje
Adriatic institut ima podatke. Ako nas ni to ne zanima, onda ništa. Onda nismo
ni zaslužili bolje, no da budemo samo poslušne krave muzare naših korumpiranih političara.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar