Portal Index.hr, pod naznakom "skandalozno", prenio je jednu izjavu
ministra Linića iz 2001., u kojoj on, s dirljivom iskrenošću, priznaje
kako bi svakako krao, pod uvjetom da bude siguran da ga ne bi uhvatilo i
otjeralo na robiju. Sada, kada je dospio do političke funkcije koja mu
omogućuje gotovo neometanu vlast, uz njegovo ime se vezuju različite
koruptivne afere, od kojih je najnoviji "slučaj pomoćnik", koji se tiče
dodjeljivanja kredita HBOR-a Linićevom pomoćniku Branku Šegonu, samo
jedan u nizu.
Tako se slučaj pomoćnika Šegona gotovo prirodno
nadovezuje na već pomalo zaboravljeni ljetošnji slučaj sporne
privatizacije Jadranskog pomorskog servisa i prijave gđe Mirje Tomas da
je ministru Liniću tom prilikom na njegov račun uplaćeno 27 000 dolara, a
koje trenutačno istražuje talijansko pravosuđe. Da ne spominjemo gotovo
potpunu indolentnost Ministarstva financija povodom slučaja Hypo banke i
odljeva 15,2 milijardi dolara hrvatskih poreznih obveznika, o čemu je "Republika" već pisala.
No, u ovoj Linićevoj izjavi nema ništa sporno, niti
skandalozno – osim same iskrenosti. On je, naime, samo iskreno iznio
jednu notornu antropološku činjenicu, a to je da svi mi, pa tako i
političari na vlasti, volimo nekažnjeno uzeti tuđe. Ono što je sporno
jest naša vjera da se političari na vlasti nekim čudom pretvaraju u
nesebične i neiskvarene anđele – naša vjera da političari imaju neku
dvostruku prirodu, poput dr. Jekylla i mr. Hydea – pa tako uvijek na
vlast biramo one za koje vjerujemo da su pošteni i anđeoliki, te da neće
krasti. Kada se, pak, ispostavi da smo bili u zabludi, da su i
političari ljudi od krvi i mesa i da ih ne vodi ništa drugo osim
pohlepe, onda se čudimo i padamo u očajanje.
Ta vjera u poštene političare nije samo zabluda
običnog i naivnog svijeta. Cjelokupna tradicionalna politička filozofija
se naslanja na tu dvogubu antropološku teoriju o dobrim i poštenim
vladarima, koje vodi opći interes, i zlim i srebroljubivim pojedincima,
koje vodi samo privatni interes i pohlepa. Uostalom, na toj logici se
zasniva i povjerenje ljudi u socijalizam i državnu kontrolu nad
tržištem. Ta logika kaže, pošto je tržište navodno vođeno golim
privatnim interesom i pohlepom, trebaju nam političari, koji će obuzdati
tu pohlepu i prirodnu ljudsku sebičnost, kako bi je pretvorili u opće
dobro. Zbog toga ljudi vjeruju da je socijalizam nešto dobro i da donosi
korist svima, a da je kapitalizam nešto zlo, od čega imaju koristi samo
pojedinci.
Ali, što ćemo sad, kad nam i sami političari iskreno
priznaju da su i oni samo ljudi, da su gramzivi i vole tuđe? Linić kaže,
a s tim bi se složio i dobar broj građana, da su nam potrebni mehanizmi
kontrole samih političara. No, što ćemo kada shvatimo da su i sami ti
kontrolori opet ljudi od krvi i mesa, dakle, skloni lopovluku, poput
Linića? Tko će kontrolirati kontrolore? Postoji li rješenje ovog rebusa
ili smo kao društvo osuđeni na sanadere i liniće i njihovu nezasitnu i
nekontroliranu pohlepu?
Pa, postoji rješenje, a njega su smislili pametni
ljudi koji su se otarasili ove opasne predrasude o anđelolikoj prirodi
političara, poput Humea, Kanta i američkih Očeva utemeljitelja, a koje
kaže – oduzmite političarima bilo kakvo pravo miješanja u ekonomske
stvari! Ukinite ministarstva financija, ministarstva gospodarstva,
ministarstva trgovine, ukinite centralne banke, ukinite nadzorne odbore u
poduzećima i privatizirajte sve! Vlada treba biti ograničena na
sudstvo, policiju i vojsku, a sve drugo prepustite privatnoj inicijativi
ljudi i onemogućite političarima da se miješaju u taj proces.
Sve nacije koje su prihvatile ovu nauku o minimalnoj i
ograničenoj vladi, poput nekada Velike Britanije i Sjedinjenih Država, a
danas Hong Konga, Singapura i Novog Zelanda, prosperirale su i nemaju
problema sa korupcijom. Sve nacije koje su se oglušile o tu ideju i
povjerovale u priču o dr. Jekillu i mr. Hydeu, nazadovale su, ogrezle u
socijalizam i korupciju. Pritom, ljudi koji su prihvatili ideju
minimalne vlade i kapitalizma nisu ništa pošteniji i bolji od nas koji
se i dalje davimo u blatu korupcije i socijalizma. Samo su razvlastili
političare od upliva u ekonomiju, otjerali ih od svojih novčanika.
Ako želimo riješiti problem korupcije i problem
"kontrole kontrolora", tu nam, dakle, ne mogu pomoći niti razne
inspekcije, niti uskoci i poskoci, a niti dragi Bog, koji nas je stvorio
ovakve pohlepne, srebroljubive i vlastoljubive – maknimo političare od
naših novčanika, ne dajmo im da upravljaju našim novcima, ukinimo im tu
polugu da nikad ne mogu doći u iskušenje da nas kradu kao djeca
susjedove voćnjake i vinograde.
Jedan američki humorist je rekao: "Onoga tko
tvrdi da će jastoge naučiti letjeti nazivamo luđakom i smještamo ga u
mentalnu instituciju, a onaj pak tko vjeruje da se ljudi pobjedom na
izborima pretvaraju u anđele smatran je reformatorom i ostaje na
slobodi." (Cit. prema: N. Sesardić, "Iz desne perpektive") Pa,
hajde da onda prestanemo biti nacija luđaka koja vjeruje da jastozi
imaju krila, odrežimo krila ovima koji su uzletjeli i napravimo državu
koja neće ličiti na Lepoglavu, nego na pristojno društvo u kojem nas
političari neće praviti pobožnim budalama koje vjeruju u ovozemaljske
anđele i džepariti nas i našu djecu.
Ukinimo socijalizam u Hrvatskoj i stvorimo državu po
ugledu na normalne i prosvjećene zemlje sa ograničenom vladom i
slobodnim tržištem. Tako ćemo se riješiti i Linića i svih budućih
linića.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar