Bivši američki predsjednik Ronald Reagan je jednom prilikom dao sjajan
opis besmislenosti socijalističkih politika. Socijalisti, kaže Reagan,
rezoniraju na sljedeći način: „Kada vidite da nešto mrda – oporezuj; ako
nastavi da mrda – reguliraj; kad prestane da mrda – daj subvenciju.“
Predsjednik
Reagan je, dakle, smatrao da su oporezivanje i vladina uplitanja u privredu
loša stvar, usmjerene protiv normalne ekonomske aktivnosti ljudi, koje na kraju
vodi do potpunog gašenja svake aktivnosti u zemlji, gdje ekonomija zamire, a
porezi i regulacije postaju svrha sama sebi. Oporezivanje je loša stvar, čak
duboko nemoralna i antidemokratska praksa, budući da se njima, pod prijetnjom
državne prisile, otima od ljudi novac, kako bi se on usmjerio drugim ljudima,
za svrhe koje vlada smatra da su korisne. Oporezivanje je, tako, djelatnost
vlade kojom ona, putem prinude, uzima od jednih kako bi dala drugima, običan
sustav legalizirane pljačke. Oporezivanje nije ništa drugo do zamjena za ropski
rad i pljačku imovine, legalizirano barbarstvo.
Oporezivanje,
državna regulacija, subvencioniranje, pak, u socijalističkim ušima zvuči sasvim
drugačije, poput hipnotičke mantre, koje se oni bespogovorno pridržavaju, i u
kojoj vide sav smisao svog bavljenja politikom. Oni ne smatraju da su porezi
suvremeni vid pljačke i barbarstva, nego cijena koju plaćamo da bismo živjeli u
civiliziranom svijetu. Socijalisti smatraju da alokacija resursa putem tržišta,
gdje ljudi neometano razmjenjuju dobra koja žele, i redistribucija bogatstva
koja se na taj način vrši, nije niti dobra niti pravedna. Stoga oni, kroz svoje
redistributivne sheme i porezne politike, žele da „isprave“ ponašanje ljudi na
tržištu i naprave „pravedniju“ redistribuciju bogatstva. Drugim riječima, da
„civiliziraju“ naše barbarske instinkte.
Socijalisti,
ukratko, misle da znaju bolje šta ljudi žele, tko kome treba plaćati i šta je
to pravedno. Oni, kažu, žele moralizirati tržište, a svoje redistributivne i
porezne politike smatraju vrhunskom moralnom djelatnošću. Socijalistička
percepcija stvarnosti je, stoga, izuzetno elitistička i duboko antidemokratska.
Ljudi su glupi, nemoralni i ne znaju šta žele, dok uzak sloj političara na
vlasti posjeduje visoke moralne uzuse, u skladu sa kojima „moraliziraju“
nepredvidljive i iracionalne djelatnosti ljudi. Glavni alat u njihovim rukama
za to moraliziranje glupog, sebičnog i nemoralnog naroda, jest porezna
politika. Porezi su za socijaliste svetinja.
Tu
socijalističku elitističku mantru o lošem i glupom narodu i dobrim porezima,
prije neki dan je jasno izrazio premijer Milanović. "Kad zahtijevate da se plati porez, kad imate
sustav fiskalizacije u kojem se zna sudbina svakog računa, gdje je i na koliko
izdan, to nekim ljudima smeta, netko to doživljava kao porezni teror",
rekao je premijer. "Ja
to doživljavam kao red i zakon. I u tome je u stvari jedina razlika među nama u
Hrvatskoj - oni koji su za red, a to je teži put i oni
koji su za muljanje i brljanje", ustvrdio je Milanović.
Jasno kao dan – s jedne strane pokvareni i
anarhiji sklon narod, koji je sklon izbjegavanju svojih moralnih dužnosti, a s
druge prosvijećena socijalistička elita na vlasti, koja želi taj narod dotjerati
u redi i privesti pravdi prekršioce zakona. Prvo nametnete nepodnošljive poreze
i namete, a kada se ljudi racionalno tome odupru i izbjegavaju učestvovati u
vlastitom davljenju i pljački, proglasite ih lopovima i kriminalcima. Kada,
pak, ni sila ne pomaže, socijalisti će pribjeći i najgoroj vrsti propagande,
kako bi ljude ubijedili da je crno bijelo, i obratno. Vjerojatno ste svi
vidjeli onaj vladin propagandni spot “Bez
računa se ne računa”, u kojem nas naši vlastodršci besramno nagovaraju da
prijavljujemo sve one koji izbjegavaju plaćati porez i ne izdaju nam fiskalne
račune?
Dakle, ljude koji Vam učine uslugu na
tržištu i daju vam ono što želite, ako uz uslugu koju učine Vama, poslije toga
ne plate i reket Vladi, trebate ocinkariti. Ako su Vas u kući učili da nije
lijepo cinkariti druge, da ljudima koji Vam učine neku uslugu kažete “hvala”, da
su sve akcije koje su slobodne i na obostranu korist istovremeno i dobre,
zaboravite to! Zaboravite sva moralna načela, civilizirane manire, kućni odgoj
– i prijavite Vladi Vaše susjede koji za Vas svako jutro nabavljaju kruh ili
Vam kuhaju kavu u omiljenom kafiću. Veliki Brat gleda i traži te, odrekni se
svojih ukućana, susjeda, sugrađana, odbaci okove starog malograđanskog morala i
povjeri tajnu svojoj Vladi. Ona zna što je dobro i moralno. “Čet’ri noge dobre,
dv’je noge loše!”
Ova fašistička retorika, besramno
indoktriniranje građana i izvrtanje osnovnih moralnih načela civiliziranog
ponašanja, usmjereno je samo na jedan cilj – plaćanje poreza. Otkud tolika
panika kod vladajućih, da su posegnuli za najprizemnijom, barbarskom
propagandom? Pa, zato što curi na sve strane – svojom poreznom politikom,
obimnim redistribucijama i subvencijama, uništili su i ono posljednje što je
mrdalo u Hrvatskoj, svojom socijalističkom politikom zadavili su i posljednji
znak slobodne ekonomske aktivnosti. Živ je još samo ogromni državni aparat,
koji je postao svrha samom sebi.
Oni nazad ne žele, a dalje se nema kud.
Cijedi se suha drenovina. Oni ne žele skresati subvencije, iracionalnu i
rasipničku državnu potroünju, ne žele pustiti ljude da rade bez
nametnutih
teških regulacija, ne žele smanjiti poreze. Oni, kao istinski
nasljednici
Sanaderove rasipničke politike, brane sanaderovski državni proračun.
Štoviše,
to rade iz punog ubjeđenja – njihov socijalistički moral im kaže da je
to u
redu. Svakog dana “padne”
neka ideja o nekom novom poreznom nametu. Još jedino koncentracione
logore da
otvore i prinudni rad proglase najvećim doprinosom pojedinca za
zajednicu. No, ni to nije daleko, ideja javnih radova ovoj je Vladi
sasvim
bliska i već najavljivana.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar