MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ
Na Filozofskom fakultetu u Osijeku sljedeća dva dana, 17. i 18.
siječnja, održat će se međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom
"Totalitarizam danas", a u okviru 2. Dana praktičke filozofije.
Organizatorima skupa – prof. Željku Senkoviću i prof. Marijanu Krivaku,
svakako treba zahvaliti na poduzetnosti i hrabrosti da oko jedne teme,
koja još uvijek izaziva brojne kontroverze, na jednom mjestu okupe ljude
iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH, ali i Sjedinjenih Država, kako bi
razgovarali o toj osjetljivoj temi.
Teorije o totalitarizmu nastaju tijekom i nakon
Drugog svjetskog rata, kao pokušaj odgovora filozofa, sociologa i
književnika na izazove koje je pred njih postavilo iskustvo fašističkih i
komunističkih režima, koji su se odlikovali dotad neviđenom i u
literaturi neopisanom brutalnošću, neviđenim terorom i ideološkom i
policijskom kontrolom društva. Za teorije o totalitarizmu važi
jednadžba: komunizam = fašizam. Teorijski je sličnost ova dva režima
prvi artikulirao Eli Halevy u knjizi "Era tiranija: socijalizam i rat",
no on tada još uvijek ne koristi termin totalitarizam. Nakon WW2 nastaju
djela poput "Izvora totalitarizma" Hannah Arendt ili "Puta u ropstvo"
Friedricha A. von Hayeka, istovremeno kada Orwell objavljuje svoju
literarnu viziju totalitarnog društva u "Životinjskoj farmi" i "1984.",
ili kasnije Solženjicinov "Arhipelag Gulag" i Grossmanov "Život i
sudbina". Sva ova djela pobuđuju velike rasprave o sličnostima i
razlikama komunizma i fašizma.
Sve ovo se, da podsjetim, događa u vrijeme velike
popularnosti socijalističke ideje i uspona komunizma u svijetu, kao i
svojevrsne, gotovo općeprihvaćene, političke amnestije komunizma zbog
učestvovanja na strani Saveznika u pobjedi nad Silama osivine i fašizmom
u Europi. Zbog toga su mnogi bili spremni oprostiti komunizmu
brutalnost i zločine koje su počinjeni u njegovo ime i dati mu čak
moralni kredit humanijeg i višeg oblika društvenog uređenj čak i od
liberalnog kapitalizma. Općeprihvaćena lozinka tijekom čitvog Hladnog rata
i zapadne politike detanta prema komunizmu jest "antifašizam" a ne
"antitotalitarizam". Teorije o totalitarizmu se, u takvoj konstelaciji,
nikada nisu do kraja uspjele izboriti za pravo građanstva. Tek sa slomom
komunizma u Rusiji i Europi, krajem osamdesetih, otvara se novi krug
polemika o totalitarnom komunističkom naslijeđu, ovaj put, bilo je za
pretpostaviti, sa nešto više uspjeha. Tijekom devedesetih reizdaju se
knjige o totalitarizmu, koje su već pale u zaborav, a pojavljuju se i
nove studije, poput "Prošlosti jedne iluzije" Francoisa Fureta i "Crne
knjige komunizma" grupe autora pod uredničkom palicom Stephanea
Courtoisa.
Politički gledano, sve bivše komunističke zemlje
prihvaćaju liberalni kapitalizam i tržišnu privredu, i nema izgleda da
će se komunizam ikada obnoviti. Iza njega su ostale samo ruševine, kao
što je rekao Furet. Presuda se čini konačnom – komunizam je jednako
anticivilizacijsko zlo kao i fašizam. Neke od bivših komunističkih
zemalja sprovode lustraciju, po ugledu na denacifikaciju u Njemačkoj
nakon 2. Svj. rata. Vijeće Europe 2006. donosi Rezoluciju 1481 o potrebi
međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, a 2008.
nekoliko istaknutih europskih političara donosi Prašku deklaraciju,
kojom se osuđuju komunistički zločini, a koju su potpisali mnogi
istaknuti intelektualci i bivši politički zatvorenici, nakon čega 409
članova Europskog parlamenta potpisuje izjavu o potrebi uspostavljanja
Dana sjećanja na zločine komunizma. Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006.
godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog
komunističkog poretka u Hrvatskoj u razdoblju1945-1990. Hrvatska vlada
2011. donosi odluku, po ugledu na druge europske zemlje, o tome da se
23. kolovoza (dan potpisivanja sporazuma Molotov – Ribbentrop)
obilježava kao državni praznik, Spomendan.
No, unatoč tome, stvar oko osude komunizma kao
totalitarnog sistema još uvijek ne stoji sjajno. Stavovi su tu
podijeljeni a odnos prema komunnizmu ambivalentan. Hrvatska je jedna od
zemalja koje su imale tu nesretnu sudbinu da prođe kroz iskušenja i
lijevog i desnog totalitarizma. No, kod nas još uvijek kao da je na
snazi vrsta čudne logike i gotovo moralne ucjene po kojoj ovo
civilizacijsko osuđivanje zločina i izjednačavanje komunizma i fašizma
kao da automatski znači davati moralnu prednost jednom nad drugim. Ako
osudimo komunizam, kao da time po nekom automatizmu, kaže optužnica,
veličamo i hvalimo ustaštvo. Predsjednik Josipović se neće libiti da se,
u više navrata, slika pored komunističkih simbola, čak da priziva
komunističko naslijeđe kao još uvijek aktualan odgovor na krizu
liberalnog kapitalizma. Aktualna političko-sudska rašomonijada oko
izručenja šefa bivše komunističke Udbe u Hrvatskoj, Josipa Perkovića,
također govori u prilog tome da komunističko totalitarno naslijeđe u
Hrvatskoj još uvijek nije prevladano, a njihovi zločini nedvosmisleno
osuđeni. O eventualnoj lustraciji bivših komunističkih dužnosnika da i
ne govorimo.
Nije bolja situacija ni na akademskoj sceni danas.
Kao što je poznato, sam termin "totalitarizam" – kojim se želi
obuhvatiti zajednička specifična priroda komunizma i fašizma – još
uvijek ne nailazi na sveopće odobravanje, kako kod akademske zajednice,
tako i u široj javnosti, naročito kod akademske ljevice. Tako, recimo,
današnji filozofski papa ljevice, Slavoj Žižek, ovaj pojam proglašava
"ideološkim". Naime, ono što se njemu ne sviđa kod ovog termina jest
upravo moralno izjednačavanje lijevog i desnog totalitarizma, fašizma i
komunizma, a tendenciozan bi, navodno, bio po tome što se tim pojmovnim
izjednačavanjem daje prednost i sugerira poželjnost liberalnog
kapitalizma, kao sustava kojeg su oba ova totalitarna pokreta smatrala
svojim zajedničkim neprijateljem. Čak štoviše, po njemu ovakvo
jednačenje fašizma i komunizma u totalitarnoj jednadžbi može značiti
samo izražavanje ideološke prisnosti sa fašizmom. U tome će ga, gotovo
od riječi do riječi i u stopu, slijediti hrvatska akademska zajednica.
Otuda je od izuzetnog značaja održavanje znanstvenog
skupa na temu totalitarizma od izuzetnog značaja, koji prevazilazi
okvire akademske zajednice i interesa. Još jednom treba pohvaliti
organizatore za njihov trud i odlučnost da Osijek bude domaćinom ovako
značajnog skupa, a zainteresiranu publiku pozvati da se priključi skupu
sutra na Filozofskom fakultetu.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar