Još od Platona je znano da se država i glazba lijepo rimuju. Naime,
Platon je u svojoj viziji totalitarne države istaknuto mjesto dodijelio
glazbi, kao izuzetnom odgojnom i obrazovnom mehanizmu za usmjeravanje
duša podanika prema Istini i Dobru. Moglo bi se reći da je kontrola
glazbene produkcije najkraći put do kontrole duša podanika u jednom
društvu.
U Hrvatskoj ova totalitarna simbioza države i glazbe nosi pomalo rogobatno, ali sasvim primjereno, ime ZAMP, a filozofski koncept na kome on počiva zove se intelektualno vlasništvo,
ili, kako se to ljepše hrvatski kaže DZIV. Jasno je da ovakve
institucije imaju svoje mjesto samo u totalitarnim filozofskim
maštarijama o "zdravom društvu", dok su sasvim apsurdne,
izopačene i štetne za bilo koje društvo koje pretendira na to da bude
demokratsko i slobodno. Zadnjih dana dvije su, naizgled nepovezane,
vijesti ponovo aktualizirale ovo pitanje oko besmislenosti ZAMP-a i,
uopće, koncepta intelektualnog vlasništva.
Prva je vezana za najavu ljudi iz Ministarstva financija da će, u okviru smanjenja parafiskalnih nameta, smanjiti i naknade za glazbena i autorska prava koja su se plaćala ZAMP-u. Još uvijek nije jasno da li je ovo samo slatka osveta premijera Milanovića predsjedniku Josipoviću zbog toga što se ovaj drugi, u svom već prepoznatljivom stilu, herojski povukao i ostavio partijskog druga na cjedilu kada se zakuhalo oko "slučaja Perković", no država je, izgleda, odlučila zategnuti obilnu financijsku pipu predsjednikovim ljudima oko ZAMP-a i njegova bliskog prijatelja Marka Vojkovića iz "Emporiona". Na ove najave su iz ZAMP-a promptno odgovorili kako "autorska prava nisu parafiskalni namet", nego da je to "privatno vlasništvo tvorca autorskog djela".
Vidjet ćemo kako će se ova stvar još razvijati, kada se predsjednik Josipović vrati sa bolovanja zbog operacije oka, no ovo je vjerojatno kraj ZAMP-ove imperije. To je vjerojatno i najava kraja Josipovićevim maštarijama o lakom prolazu u borbi za drugi predsjednički mandat. Jedino što je još uvijek pod sumnjom jest i to da je država namislila stati na kraj i protupravnoj i protuprirodnoj instituciji autorskih prava i intelektualnog vlasništva uopće. Najvjerojatnije će pravo korištenja te financijeske pipe dobiti neki drugi ljudi, samo ne Josipovićevi, nego Milanovićevi i Linićevi prijatelji, na primjer.
Prva je vezana za najavu ljudi iz Ministarstva financija da će, u okviru smanjenja parafiskalnih nameta, smanjiti i naknade za glazbena i autorska prava koja su se plaćala ZAMP-u. Još uvijek nije jasno da li je ovo samo slatka osveta premijera Milanovića predsjedniku Josipoviću zbog toga što se ovaj drugi, u svom već prepoznatljivom stilu, herojski povukao i ostavio partijskog druga na cjedilu kada se zakuhalo oko "slučaja Perković", no država je, izgleda, odlučila zategnuti obilnu financijsku pipu predsjednikovim ljudima oko ZAMP-a i njegova bliskog prijatelja Marka Vojkovića iz "Emporiona". Na ove najave su iz ZAMP-a promptno odgovorili kako "autorska prava nisu parafiskalni namet", nego da je to "privatno vlasništvo tvorca autorskog djela".
Vidjet ćemo kako će se ova stvar još razvijati, kada se predsjednik Josipović vrati sa bolovanja zbog operacije oka, no ovo je vjerojatno kraj ZAMP-ove imperije. To je vjerojatno i najava kraja Josipovićevim maštarijama o lakom prolazu u borbi za drugi predsjednički mandat. Jedino što je još uvijek pod sumnjom jest i to da je država namislila stati na kraj i protupravnoj i protuprirodnoj instituciji autorskih prava i intelektualnog vlasništva uopće. Najvjerojatnije će pravo korištenja te financijeske pipe dobiti neki drugi ljudi, samo ne Josipovićevi, nego Milanovićevi i Linićevi prijatelji, na primjer.
Za ovo pravo da preuzme štafetnu palicu od ZAMP-a i
postane kraljica koncepta intelektualnog vlasništva u Hrvata, zasad je
najozbiljniju kandidaturu istakla pjevačica Severina Vučković. Naime, kao što je poznato, Severina je tužila portal Index.hr
zbog povrede autorskih prava u vezi njenog video uratka, odnosno,
kućnog pornića, a krajem prosinca je, kako prenose mediji, zabilježila ovrhu nad žigom Index.hr u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo,
jer joj ovaj portal nije platio nadoknadu od 100.000 kuna na ime
odštete zbog objavljivanja vijesti da je Severina snimila pornić.
Već sama ova vijest pokazuje koliko je sam koncept autorskih prava i intelektualnog vlasništva ne samo besmislen, nego i štetan i opasan po demokratsko društvo. U ovom slučaju se vidi koliko je taj koncept pogodan instrument u rukama države za kontrolu i kažnjavanje neposlušnih medija. Samo što se to danas u hrvatskoj kvazi-demokraciji ne radi direktnom zabranom i kontrolom nepoćudnih medija, nego njihovim ekonomskim uništavanjem i ovrhama na imenom. Nakon što je kontroverni dokument ACTA u svijetu izazvao bujicu prosvjeda, ova sprega koncepta intelektualnih prava i kršenja medijskih sloboda postala je sasvim bjelodana, osim u Hrvatskoj, gdje su državni mediji prenosili uglavnom stavove predsjednika Josipovića, kao jednog od najvatrenijih pobornika ACTA-e. No, nakon ovog napada na Index.hr i pokušaja ekonomskog devastiranja jednog neovisnog portala u Hrvatskoj, možda ova sprega postane i nama jasnija.
Zbog čega je koncept intelektualnog vlasništva uopće besmislen? Pa, prije svega, zbog toga što intelektualno vlasništvo uopće nije vlasništvo u striktnom smislu riječi. Koncept vlasništva može postojati i postoji samo u svijetu fizičkih stvari, zbog toga što vlasništvo definira kontrola i upotreba nad oskudnim resursima. Kada bi naš fizički svijet bio beskonačan i kada bi bilo svega u izobilju, koncept vlasništva ne bi postojao. O tome govori priča o Edenskom vrtu. Tek sa čovjekovim progonom iz raja i odlaskom u ovu našu prirodnim resursima oskudnu i ograničenu Dolinu suza, koncept vlasništva dobiva na značaju. Tu je važno znati što je Moje a što Tvoje, jer možemo oboje željeti istu stvar, ali zbog njene oskudnosti je neophodno definirati tko može polagati legitimna prava na posjedovanje te stvari.
U svijetu ideja nije tako. Ideje su, kao što je pokazao Platon, beskonačne, vječne, nepropadljive, savršene, itd. U svijetu ideja nema oskudice, tu vlada savršeni komunizam. Ja mogu imati istu ideju kao i netko drugi, a da to uopće ne bude neproturječno, niti da time narušavam ičija prava. Ideje se mogu reproducirati u beskonačnost a da time ne izgube ništa od svoje savršenosti, cijelosti i izvornosti. Dapače, cjelokupna naša civilizacija, kao i sva umjetnost, počiva na ovom mimesisu (oponašanju) ideja. Ideje su naša kopča sa Onostranošću, ono što nas izbavlja iz oskudnosti. Kao što kaže filozof K. Popper, kada bi ovaj naš svijet bio uništen u kakvom novom Potopu, zahvaljujući svijetu ideja bismo ga vrlo brzo rekonstruirali. No, kada bi svijet materijalnih stvari ostao nedirnut, a nastupio nekakav intelektualni Potop, vrlo brzo bismo pali u barbarstvo.
Koliki je civilizacijski značaj ideja i toga da se tom svijetu ne nameću nikakva vještačka i posve barbarska ograničenja, poput koncepta intelektualnog vlasništva, možda najbolje pokazuje iskustvo komunizma. Komunisti su, naime, bili najdosljedniji zagovornici intelektualnog vlasništva, upravo zato što su tako najbolje mogli kontrolirati umove svojih podanika. Tu je bilo veoma važno naglasiti da su neku stvar zagovarali Marx, Lenjin, Staljin ili Tito, a ne neki buržujski dekadentni mislilac. Bilo je važno tko je autor, a ne toliko sadržaj ideje. Dosljedno poštivanje koncepta intelektualnog vlasništva, kao što pokazuje neslavna povijest komunizma, vodi ravno u barbarstvo, dogmu i gušenje slobode mišljenja, dok je taj koncept nespojiv sa bilo kakvom idejom civiliziranog i slobodnog društva. Čovjek kojemu je sloboda bila mnogo više na srcu od naših zakonodavaca i cenzora, Thomas Jefferson, govorio je kako su ideje kao plamen svijeće koja se neće ugasiti ako njome upalim drugu svijeću. Naš predsjednik, a za njim i njegovi seizi iz ZAMP-a, naprotiv, uspoređuje svijet ideja sa čokoladicama u samoposluzi, pa veli da, kao što ne možemo nekažnjeno uzeti čokoladicu sa police a da je ne platimo, tako ne možemo koristiti djelo nekog autora a da ne platimo autorska prava.
Kakva je autorska prava Severine Vučković uopće prekršio Matija Babić objavivši na svom portalu: "Ljudi, imamo Seveinin pornić!"? Da li je time oduzeo inteligibilni sadržaj CD-a autorici Severini Vučković? Nipošto. Tom objavom je učinio upravo suprotno – omogućio je da se onaj Jeffersonov "plamen svijeće" razgori još više i prenese dalje, a da time ni na koji način ne bude oštećen niti najmanji djelić izvornog sadržaja Severininog pornića. Dakle, nikakva vlasnička, a ponajmanje autorska prava nisu tu ničim narušena. Dapače, Severina Vučković je objavom na Indexu, a potom i u drugim medijima, postala još poznatija kao autorica – takoreći autorica sa velikim A – inkriminiranog sadržaja tog CD-a.
Stoga raniju odluku Trgovačkog suda o kažnjavanju Indexa, kao i ovaj najnoviji smiješni ovršni postupak nad žigom Indexa, koji je naredio DZIV, možemo promatrati samo kao sudsko kreiranje krimena tamo gdje nikakvog prijestupa nije ni bilo, odnosno, samo kao sudski udar na slobodu medija i progon slobode mišljenja u Hrvatskoj u režiji politike – samo kao još jedan prilog hrvatskoj političkoj pornografiji. Čini mi se, stoga, nekako i posve primjerenim da baš Severina preuzme od ZAMP-a tu palicu mentalne inkvizicije i gušenja slobode misli u Hrvatskoj. Ono Platonovo totalitarno proročanstvo o glazbenoj potki idealne države pokazalo bi time svoje pravo naličje – monotoni apolonski klasicizam predsjednika Josipovića doživio bi novi uzlet u raspojasanoj dioniskoj epifaniji "sladunjavih, blagih i sentimentalnih" lidijskih i jonskih napjeva.
Već sama ova vijest pokazuje koliko je sam koncept autorskih prava i intelektualnog vlasništva ne samo besmislen, nego i štetan i opasan po demokratsko društvo. U ovom slučaju se vidi koliko je taj koncept pogodan instrument u rukama države za kontrolu i kažnjavanje neposlušnih medija. Samo što se to danas u hrvatskoj kvazi-demokraciji ne radi direktnom zabranom i kontrolom nepoćudnih medija, nego njihovim ekonomskim uništavanjem i ovrhama na imenom. Nakon što je kontroverni dokument ACTA u svijetu izazvao bujicu prosvjeda, ova sprega koncepta intelektualnih prava i kršenja medijskih sloboda postala je sasvim bjelodana, osim u Hrvatskoj, gdje su državni mediji prenosili uglavnom stavove predsjednika Josipovića, kao jednog od najvatrenijih pobornika ACTA-e. No, nakon ovog napada na Index.hr i pokušaja ekonomskog devastiranja jednog neovisnog portala u Hrvatskoj, možda ova sprega postane i nama jasnija.
Zbog čega je koncept intelektualnog vlasništva uopće besmislen? Pa, prije svega, zbog toga što intelektualno vlasništvo uopće nije vlasništvo u striktnom smislu riječi. Koncept vlasništva može postojati i postoji samo u svijetu fizičkih stvari, zbog toga što vlasništvo definira kontrola i upotreba nad oskudnim resursima. Kada bi naš fizički svijet bio beskonačan i kada bi bilo svega u izobilju, koncept vlasništva ne bi postojao. O tome govori priča o Edenskom vrtu. Tek sa čovjekovim progonom iz raja i odlaskom u ovu našu prirodnim resursima oskudnu i ograničenu Dolinu suza, koncept vlasništva dobiva na značaju. Tu je važno znati što je Moje a što Tvoje, jer možemo oboje željeti istu stvar, ali zbog njene oskudnosti je neophodno definirati tko može polagati legitimna prava na posjedovanje te stvari.
U svijetu ideja nije tako. Ideje su, kao što je pokazao Platon, beskonačne, vječne, nepropadljive, savršene, itd. U svijetu ideja nema oskudice, tu vlada savršeni komunizam. Ja mogu imati istu ideju kao i netko drugi, a da to uopće ne bude neproturječno, niti da time narušavam ičija prava. Ideje se mogu reproducirati u beskonačnost a da time ne izgube ništa od svoje savršenosti, cijelosti i izvornosti. Dapače, cjelokupna naša civilizacija, kao i sva umjetnost, počiva na ovom mimesisu (oponašanju) ideja. Ideje su naša kopča sa Onostranošću, ono što nas izbavlja iz oskudnosti. Kao što kaže filozof K. Popper, kada bi ovaj naš svijet bio uništen u kakvom novom Potopu, zahvaljujući svijetu ideja bismo ga vrlo brzo rekonstruirali. No, kada bi svijet materijalnih stvari ostao nedirnut, a nastupio nekakav intelektualni Potop, vrlo brzo bismo pali u barbarstvo.
Koliki je civilizacijski značaj ideja i toga da se tom svijetu ne nameću nikakva vještačka i posve barbarska ograničenja, poput koncepta intelektualnog vlasništva, možda najbolje pokazuje iskustvo komunizma. Komunisti su, naime, bili najdosljedniji zagovornici intelektualnog vlasništva, upravo zato što su tako najbolje mogli kontrolirati umove svojih podanika. Tu je bilo veoma važno naglasiti da su neku stvar zagovarali Marx, Lenjin, Staljin ili Tito, a ne neki buržujski dekadentni mislilac. Bilo je važno tko je autor, a ne toliko sadržaj ideje. Dosljedno poštivanje koncepta intelektualnog vlasništva, kao što pokazuje neslavna povijest komunizma, vodi ravno u barbarstvo, dogmu i gušenje slobode mišljenja, dok je taj koncept nespojiv sa bilo kakvom idejom civiliziranog i slobodnog društva. Čovjek kojemu je sloboda bila mnogo više na srcu od naših zakonodavaca i cenzora, Thomas Jefferson, govorio je kako su ideje kao plamen svijeće koja se neće ugasiti ako njome upalim drugu svijeću. Naš predsjednik, a za njim i njegovi seizi iz ZAMP-a, naprotiv, uspoređuje svijet ideja sa čokoladicama u samoposluzi, pa veli da, kao što ne možemo nekažnjeno uzeti čokoladicu sa police a da je ne platimo, tako ne možemo koristiti djelo nekog autora a da ne platimo autorska prava.
Kakva je autorska prava Severine Vučković uopće prekršio Matija Babić objavivši na svom portalu: "Ljudi, imamo Seveinin pornić!"? Da li je time oduzeo inteligibilni sadržaj CD-a autorici Severini Vučković? Nipošto. Tom objavom je učinio upravo suprotno – omogućio je da se onaj Jeffersonov "plamen svijeće" razgori još više i prenese dalje, a da time ni na koji način ne bude oštećen niti najmanji djelić izvornog sadržaja Severininog pornića. Dakle, nikakva vlasnička, a ponajmanje autorska prava nisu tu ničim narušena. Dapače, Severina Vučković je objavom na Indexu, a potom i u drugim medijima, postala još poznatija kao autorica – takoreći autorica sa velikim A – inkriminiranog sadržaja tog CD-a.
Stoga raniju odluku Trgovačkog suda o kažnjavanju Indexa, kao i ovaj najnoviji smiješni ovršni postupak nad žigom Indexa, koji je naredio DZIV, možemo promatrati samo kao sudsko kreiranje krimena tamo gdje nikakvog prijestupa nije ni bilo, odnosno, samo kao sudski udar na slobodu medija i progon slobode mišljenja u Hrvatskoj u režiji politike – samo kao još jedan prilog hrvatskoj političkoj pornografiji. Čini mi se, stoga, nekako i posve primjerenim da baš Severina preuzme od ZAMP-a tu palicu mentalne inkvizicije i gušenja slobode misli u Hrvatskoj. Ono Platonovo totalitarno proročanstvo o glazbenoj potki idealne države pokazalo bi time svoje pravo naličje – monotoni apolonski klasicizam predsjednika Josipovića doživio bi novi uzlet u raspojasanoj dioniskoj epifaniji "sladunjavih, blagih i sentimentalnih" lidijskih i jonskih napjeva.
Izvor: Republika
Nema komentara:
Objavi komentar