Slike strave koje nam stižu iz Iraka i Sirije, gdje ratnici Islamske države Iraka i Sirije (IDIŠ) pred očima cijeloga svijeta sprovode masakr nad kršćanima, šiitima, Jezidima, Kurdima, kao i sunitima koji se ne uklapaju u njihovu viziju osnivanja islamskog kalifata, opravdano pobuđuju zabrinutost. Podatak da jednu trećinu tih ratnika čine mudžahidi pristigli sa Zapada, među kojima i muslimani iz Bosne i Hercegovine, Srbije i sa Kosova, govore nam da bi se to nasilje uskoro moglo preliti i na naše susjedstvo, a indirektno i na Hrvatsku.
Stoga je hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), napravila odličan potez time što je baš u ovom trenutku po prvi puta u svojoj povijesti objavila dokument u kome objelodanjuje svoj način rada, organizaciju, financiranje, sastav i ciljeve djelovanja. Pri tome je dokument pobudio naročitu pažnju javnosti i zbog dijela u kome se govori o tome da SOA intenzivno prati aktivnosti ekstremističkih islamističkih grupa u zemljama u okruženju, naročito "džihadista" koji odlaze na ratišta u Iraku i Siriji. "Od 2012. u sukobima u Siriji, a kasnije i u Iraku, sudjelovalo je više stotina boraca iz država hrvatskog susjedstva. Pri tome su neki od njih pripadnici najradikalnijih islamističkih skupina koje se bore na tom području", stoji u tom dokumentu.
Svakako je dobro znati da državne institucije, kako se to kaže, djeluju u skladu sa situacijom koja zadnjih mjeseci pobuđuje veliku pažnju građana i izaziva njihovu uznemirenost. Naime, unatoč tome što je dosad bila javna tajna da je veliki broj pripadnika radikalnog islama zadnjih godina otišao na ratišta u Siriju i Irak i tamo se priključilo islamističkim grupama, dosad nismo imali priliku dobiti neki eksplicitniji komentar ili potvrdu hrvatskih institucija i zvaničnika u svezi ove stvari. Ovakva reakcija SOA-e stigla je u pravi trenutak, prije svega kako bi umirila javnost i eventualno spriječila stvaranje bespotrebne panike među građanima.
Snimke uhićenja pripadnika vehabijskog pokreta u susjednoj Bosni i Hercegovini čine se kao adekvatan odgovor tamošnjih sigurnosnih službi na strepnje javnosti u vezi širenja islamskog radikalizma na ovim prostorima. Naime, u akciji tužiteljstva BiH uhićeno je petnaestak osoba zbog sumnje da su povezani s terorističkim aktivnostima, a u vezi istrage o financiranju, organiziranju i vrbovanju građana BiH za odlazak na ratišta u Siriju i Irak. Za vjerovati je da će ova istraga polučiti konkretne rezultate, kako bi se presjeklo djelovanje Al-Qa'idine mreže na Balkanu, čija aktivnost je ovdje u kontinuitetu prisutna zadnjih dvadesetak godina, ali se dosad malo toga učinilo na tom planu.
No, postoje i određene sumnje da je ova akcija BiH policije bila samo predstava za javnost i dio predizborne kampanje. Sumnju, prije svega, pobuđuje medijska samosvijest s kojom je tužiteljstvo prišlo uhićenju selefija osumnjičenih za terorizam. Naime, pri uhićenju opakih terorista teško da bi, iz sigurnosnih razoga prije svega, policija povela medije sa sobom. Također, objavljivanje imena u medijima ljudi koji su osumnjičeni za terorizam, svakako ne spada u dobru praksu tužiteljstva. Treba reći da je selefijska zajednica medijski atraktivna zbog svog vanjskog izgleda i načina života, pa je to svakako imalo udjela pri montiranju ovakve medijske atrakcije od njihova uhićenja. To, dakako, ne znači da u BiH ne postoji organizirana teroristička mreža, čiji članovi mogu biti i iz selefijske zajednice, ali svakako da bi naivno bilo vjerovati da bi teoristi bili pripadnici isključivo jedne jasno izdvojene zajednice. Ovaj zadnji lov na vehabije u BiH mogao bi se lako premetnuti u lov na terorističke "vještice". No, ostavimo zasad, ipak, bosanskom tužiteljstvu da izađe sa konkretnim podatcima i dokazima u vezi uhićenih pripadnika selefijske zajednice u BiH.
Na žalost, ovakvom senzacionalističkom pristupu aktualnoj borbi protv terorizma na Balkanu, nije odolio ni hrvatski tisak, koji pokušava iskoristiti ovu situaciju za povećanje čitanosti jeftinim senzacionalizmom. Pri tome tisak radi upravo suprotno od onoga poteza SOA-e – podrgijavaju se strahovi građana od terorizma koji nam prijeti, ali ne kvalitetnim i provjerenim informacijama, već naprosto izmišljanjem "slučajeva", dezinformiranjem i podizanjem panike. Tako je "Jutarnji list" u današnjem broju objavio tekst pod naslovom "STRAH OD TERORIZMA Hrvatskoj prijete ekstremisti iz regije koji se vraćaju iz sukoba u Iraku i Siriji?", a u kome je odlučio obavijestiti općinstvo o svojim saznanjima da u našoj neposrednoj okolici, točnije, u slovenskom gradu Jesenice, "djeluje najveća i najekstremnija skupina vehabija". Kako bi uklonilo svaku nedoumicu o pouzdanosti ovakve šokantne tvrdnje, autor teksta, Tomislav Novak, zaklonio se iza lapidarne formulacije – "tvrde tajne službe".
Na slici iznad teksta vas mrko gleda bradati mladić, Alim Hasanagić, a uz njegovu sliku je uglavljena slika ratnika IDIŠ-a. Svakome dovoljno da zaključi kako se u mirnom slovenskom gradiću, tu odmah pored nas, krije opasna teroristička ćelija s Alimom na čelu – vjerojatno povratnikom sa ratišta u Iraku i Siriji, zar ne? U samom tekstu, ovo iznenađujuće otkriće novinara "Jutarnjeg" iz podnaslova, ponavlja se u dva navrata, i to takoreći u ovlaš i usput. Prvi put se kaže da je, pored vehabija iz Gornje Maoče, ona iz Jesenica "među najpoznatijima u susjednim zemljama", a drugi put se kaže da je "zajednica u Jesenicama izrazito ekstremna".
Pri tome se, međutim, gotovo usput otkriva da izvor te informacije nisu nikakve "tajne službe", kao što se tvrdilo u podebljanom dijelu teksta ispod Alimove slike, već izvjesni Adnan Mešanović, "bivši vehabija", ali i bivši član jedinice El Mudžahid, koja je za vrijeme rata u BiH bila osnovana i vođena od strane Al-Qa'ide. Dakle, izvor informacija ovako senzacionalistički napisanog i slikom Alima Hasanagića i vojske IDIŠ-a podebljanog teksta je – bivši vehabija i bosanski mudžahedin, nikakve tajne službe. Novinar "Jutarnjeg lista" se, čini se, nezadovoljan izvješćem SOA-e o sigurnosnoj situaciji u Hrvatskoj, samo odlučio igrati se Jamesa Bonda, ne bi li, kroz samostalnu istragu "terorista" u našem okružju, malo pogurao čitavu stvar.
Dodatnu sumnju u autentičnost ovih navoda novinara "Jutarnjeg" svakako mora pobuditi i to što se autor napisa nije potrudio niti kontaktirati Alima Hasanagića kako bi provjerio ovako teške, gotovo monstruozne optužbe. Osnove novinske etike nalažu da se, ukoliko je to moguće, uvijek čuje i druga strana. No, toga u ovom tekstu u "Jutarnjem listu", na žalost, nema.
Hm, čemu, onda, služi ovakva konstrukcija "slučaja"? Postoji li u tome minimum novinarske etičnosti i profesionalizma? Kako je moguće u ovako osjetljivoj i eksplozivnoj situaciji, na osnovu potpuno neprovjerenih tvrdnji bivšeg vehabije i mudžahedina, koje se, uz to, predstave kao pouzdane informacije "tajnih službi", nekoga izložiti takvim optužbama i pravom javnom linču? Je li moguće da netko sebi uzima za pravo uništiti život jednom mladom čovjeku samo da bi se malo povećala čitanost? Ako je po "Jutarnjem", izgleda da jest.
Do Alima Hasanagića je, međutim, dosta lako doći preko Facebook naloga, pa je on tamo ovako prokomentirao ovaj napis:
"Što se tiče teksta pod nazivom "STRAH OD TERORIZMA Hrvatskoj prijete ekstremisti iz regije koji se vraćaju iz sukoba u Iraku i Siriji?" u kojem je spomenuto moje skromno ime, mogu reći da sve što su napisali o meni nema nikakve veze samnom. Nisam dio nekog tajnog udruženja, moj rad je transparentan, ugledan sam građanin Slovenije, svoju edukaciju, koju sam dobio u ovoj drzavi, sam napravio sa odlicnim uspjehom, nisam nikad bio na policiji zbog nekog prekrsaja, nemam veze sa grupama u Siriji i šire i ne slažem se sa nikakvim terorizmom ili ubijanjem nedužnih civila i slično. Po struci sam programer, informatičar i islamski teolog, i doista nemam veze sa ovim što su napisali."
Alim Hasanagić se dalje interesira da li bi mogao u Hrvatskoj nekako naći sudsko zadovoljenje za javno inkriminiranje njegove osobe: "Ono sto bih želio da mi neko kaže jeste: Šta ja mogu uraditi ovdje da operem svoje ime? Da li ima išta u hrvatskim zakonima, što mi to omogućava? U Sloveniji imamo posebnu instituciju koja se bavi ovim stvarima i za nesto ovako, što se spominje u tekstu bez ikakvih dokaza i bez ispitivanja "druge strane" gubi se licencija i dozvola za objavljivanje, a kasnije slijedi i novčana tužba. Da li nešto ovako imate u Hrvatskoj? Poslao sam već svom advokatu e-mail, ali me ipak zanima "iz prve ruke", ako ima..."
Za nadati se je da će Alin Hasanagić naći u Hrvatskoj zakonskog načina da spere ljagu koju je na njega bacio hrvatski novinarski senzacionalizam. No, sigurno da bi se i novinska struka trebala oglasiti kako bi sprala ljagu s hrvatskog novinarstva zbog napisa senzacionalističkog tiska i neodgovornih i neprofesionalnih novinara. Prije svega da se ovakve situacije ne bi ponavljale i da se ljude bez dokazane krivice ne bi stavljalo na stub srama. Tim više što je sigurnosna situacija pogoršana ne treba stvar dodatno pogoršavati, jer se ovakvim napisima samo bespotrebno podiže panika i stvaraju međunacionalne i međukonfesionalne napetosti, a to je zadnje što nam u ovoj situaciji treba.
O islamu, selefizmu, vehabizmu, islamizmu, neoharidžizmu i razlikama između njih, koje su ponekad i fundamentalne, treba se educirati iz kvalitetnih izvora, a ne informirati preko rekla-kazala, a pogotovo ne uzimati za izvor ovako sumnjivo novinarstvo. O terorističkoj mreži i radikalnom islamu na ovim prostorima treba govoriti kompetentno, a ne tu situaciju koristiti kako bi se stvarala panika neprovjerenim informacijama i konstruiranim optužbama. Jutarnji je pak, u svom pravom malom islamofobnom jurišu, odlučio pravdoljubivo protrčati kroz sve to preko glava živih ljudi, ne obazirući se na posljedice tog svog čina.
Mosul nam, čini se, doista i nije tako daleko, a logika IDIŠ-ove ideologije i ne baš tako strana.
Izvor: Politika Plus
Nema komentara:
Objavi komentar