Tragikomična trakavica oko spašavanja
Grčke od bankrota sve više se zapetljava a oprečne vijesti sustižu
jedna drugu. Dok je još jučer (četvrtak) bilo gotovo izvjesno da
grčki dvojac Cipras-Varufakis nije uspio ostaviti dojam na europske
financijske gospodare i da je Grčka stigla do zida i konačnog
priznanja bankrota – jer je iz ESB stigla vijest da neće
prihvaćati grčke obveznice u zamjenu za kratkoročne kredite –
danas (petak) stiže vijest (doduše
još nepotvrđena a objavljuje ju obično pouzdani "Bloomberg
Business") da se Mario Draghi, predsjednik Europske
središnje banke smilovao i, ipak, odlučio odobriti pozajmicu Grcima
u visini od 59,5 milijardi eura.
Jasno je da ova odluka,
ako je informacija točna, kao ni sve što se događa oko
Grčke, nema nikakve veze s ekonomijom i zdravorazumskim pristupom
čitavoj stvari, već samo s politikom. Zaplet, dakle, dostojan
Aristofana: diplomatski napori grčkog tragičnog dvojca oko otpisa,
odnosno, restrukturiranja grčkih dugovanja, polučili su kao ishod –
novo zaduživanje.
Kako će Cipras sada objasniti svojim
glasačima ovo novo i ogromno zaduženje, ako je obećao da se neće
više zaduživati? Vjerojatno nikako. Ovim će izgubit sav
kredibilitet kod svojih glasača. Sada je valjda i njemu postalo
jasno da se socijalističke politike ne mogu financirati iz realnih
izvora, već jedino putem života na kredit i na tuđi račun.
Europska centralna banka je prošlog
mjeseca, Bogu hvala, natiskala dovoljno eura tako da socijalističke
vlade nemaju razloga za brigu. Putem inflacije će, dakle, ovaj novi
bailout Grčke platiti porezni obveznici zemalja eurozone. Mario
Draghi je izabrao najlakši put – vjerojatno bi pristao i na otpis
dugova Grčkoj kada ta odluka ne bi morala biti odobrena od strane
parlamenata zemalja eurozone, čemu se nije moglo nadati.
Ovo će svakako biti mig i drugim
bolesnicima u eurozoni, poput Španjolske i Portugala, koji s
naročitom pozornošću prate kako će se odvijati stvar u Grčkoj.
Jer, ne treba zaboraviti da je Grčka ogledni primjer kako će se
rješavati problemi u ostatku eurozone. Njihovi socijalisti i
populisti nemaju razloga za brigu – novca u EU ima dovoljno za sve.
Ostaje vidjeti samo kako će na ovaj potez predsjednika ESB-a
reagirati njemačka kancelarka Merkel, koja će morati objasniti
njemačkim poreznim obveznicima zbog čega će, putem prikrivenog
oporezivanja, morati i dalje financirati grčku rasipnost?
Ostaje mala nada da čitava stvar, ovim
potezom Maria Draghija, neće kliznuti u agoniju eurozone – a to je
da Cipras ostane principijelan i odbije ovu ponudu predsjednika ESB-a
i jednostrano proglasi bankrot. Ideja s bankrotom, naime, nije uopće
tako loša. Cipras je u pravu kada kaže da je grčki dug neotplativ.
To je vidljivo i iz toga što je taj dug, unatoč mjerama štednje, u
zadnjih šest godina porastao sa 109% na sadašnjih 175% BDP-a.
No, ima i drugih zemalja koje su i
zaduženije od Grčke, pa nemaju taj problem. Ali imaju nešto drugo
– imaju ekonomiju. Grčki problem, dakle, nije dug, već loša
ekonomija koja vapi za reformama. I tu je novoizabrani grčki
premijer u krivu, jer on uporno inzistira na socijalističkim
programima za svoju zemlju, poput obustavljanja privatizacije,
podizanja minimalnih nadnica, nametanja novih poreza, i slično.
Takve politike koje guše ekonomiju su, međutim, njegovu zemlju i
dovele u sadašnje jadno stanje, jer nisu ekonomski racionalne i mogu
se financirati samo na tuđi račun, putem novih zaduženja.
Cipras je htio spojiti nespojivo –
voditi socijalističke politike bez zaduživanja. To je, međutim,
nemoguće. Potez Maria Draghija, stoga, možemo tumačiti kao pomoć
Ciprasu da uskladi svoju nekonzistentnu socijalističku viziju. Na
žalost, ovim potezom je pokazao da je Europa spremna i dalje
financirati takve populističke vizije i antireformske politike. Iz
straha da grčkim bankrotom eurozona ne klizne u agoniju, što i nije
bilo tako izvjesno, ovim potezom je sada trasiran siguran put ka
takvom ishodu. Grčka ostaje unutra, prezadužena i nepromijenjena –
neka se pripreme Španjolska i Podemos.
Izvor: Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar