Premda je još tijekom drugog kruga
predsjedničkih izbora postalo jasno da je u Hrvatskoj počela
predizborna kampanja za prijevremene parlamentarne izbore, jer drugu
svrhu drugi krug izbora nije ni imao, sada je to već sasvim izvjesna
stvar – Hrvatska ide na izbore. Samo se čeka zvanična objava
datuma kada će se oni održati.
Da će prijevremenih izbora biti
postalo je jasno onog trena kada se premijer Milanović aktivnije
uključio u Josipovićevu predsjedničku kampanju. Neki kažu da je
znak za start označio Milanovićev novogodišnji intervju RTL-u,
drugi ga vezuju za izjavu Nenada Stazića da je "glas za Kolindu
glas za Sanadera", no, u svakom slučaju se radi o potpisu novog
komunikacijskog stratega SDP-a, Alexa Brauna.
Naime, kao što je pokazao drugi krug
predsjedničkih izbora, jedina stvar koja još uvijek može
mobilizirati glasače SDP-a jest antagonizacija političkog prostora
oštrom podjelom na "nas" i "njih" i dizanjem
moralne panike od povratka HDZ-a na vlast. Upotrebom snažne
antikorupcionaške retorike i plašenjem naroda desnicom koja "podiže
glavu", Milanovićev SDP jednim udarcem ubija dvije muhe –
rješava se konkurencije na ljevici i pažnju s realnih problema
skreće ka bezobalnim svjetonazornim sporenjima.
Zasad se čini da je ova strategija
dala ploda. Milanović se, nakon Josipovićeva izbornog poraza,
nametnuo kao jedini kohezivni element ljevice i njen suvereni vladar.
Sve spekulacije i natezanja o nekakvom "trećem putu" treba
odbaciti kao politički irelevantno trošenje energije. Vjerodostojna
kritika Milanovićeve politike s lijevog političkog spektra moguća
je samo s pozicija rubne ljevice, a Hrvatska, ipak, još uvijek nije
Grčka. U lijevom šesnaestercu je velika gužva i tu jednostavno
više nema mjesta.
Katastrofalno loše rezultate svoje
nesposobne vlade, SDP će pokušati nadomjestiti palijativnim
populističkim ekonomskim potezima, kako su već pokazali u "slučaju
franak" i otpisom dugova građanima. To će biti dovoljno da
svoje glasače uvjere da se ipak "nešto radi" i da se
pokažu kao "socijalno osjetljiva" vlada. Sve ostale karte
bit će bačene na dodatnu kontaminaciju ideološkog prostora i
radikaliziranje političke scene.
Dok Milanović već predano radi na
provedbi svog plana za uzimanje drugog mandata, favorizirani HDZ je,
uljuljkan pobjedom predsjednice Grabar-Kitarović, još utonuo u
zimski san. Kao da čekaju da im izborna pobjeda sama padne u krilo.
Još i gore: zbunjeni Milanovićevom agresivnom kampanjom i uspješnim
generiranjem starih ideoloških antagonizama, čini se da nemaju
rješenje za to kako nametnuti svoju igru, već moraju vraćati
loptice koje im dobacuje Milanović.
Karamarkovom HDZ-u bi najviše
odgovaralo "spuštanje lopte" i izbjegavanje ideoloških
sukoba, kako bi se skrenula pažnja na realne probleme hrvatskog
društva. Ali, baš tu HDZ nema izgrađenu strategiju, jer su dvije
godine inzistirali na svjetonazornoj igri. Još prije godinu i pol
pompezno najavljivani ekonomski program HDZ-a do danas nije ugledao
svjetlo dana. U međuvremenu su čak uspjeli otjerati iz stranke
reformski orijentiranu Martinu Dalić, ispraćajući ju ljevičarskom
stigmom da je "neoliberalka". Na taj način zasigurno neće
privući glasove reformski orijentiranih građana desnog centra.
Da bi glasovi desnog centra pak mogli
biti presudni u ovoj izbornoj utrci, jasno je pokazala pobjeda
umjerene konzervativke Grabar-Kitarović. Međutim, HDZ se
pozicionirao previše desno da bi s te pozicije mogao uzeti te
presudne glasove. Njihova trenutačna zbunjenost i odsustvo
agresivnijeg nastupa ukazuje na to da su toga svjesni, ali i da
nemaju jasan koncept kako riješiti taj rebus.
Milanović će gledati da učini sve
kako bi HDZ prinudio da igra ulogu "mračne desnice". Na to
ukazuje i aktualna situacija s braniteljskim prosvjedom u Savskoj 66.
Koliko je braniteljski prosvjed pomogao izbornoj pobjedi nove
predsjednice, toliko on sada odmaže HDZ-u. Na jučerašnju
inicijativu predsjednice Grabar-Kitarović, koja je išla u smjeru
smanjivanja tenzija i okončanja braniteljskog prosvjeda, ljevica je
odgovorila najavom kontraprosvjeda za subotu. Očito da predizborno
polariziranje političke scene dobiva novi zamah.
To je žalosna slika političke scene u
Hrvatskoj danas. Ni pozicija, ni opozicija nemaju jasnu strategiju
izvlačenja zemlje iz krize, niti pokazuju odlučnost za provedbu
reformi. Čak ni kada to može odlučiti izbore. U takvoj situaciji
odsustva volje za reformama, izbore će odlučiti volja za moć. A
jasno je u koga je ta volja jača.
Izvor: Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar