Valjda je samo gospođa Ironija mogla
odlučiti da usred našeg distopijskog socijaldemokratskog raja, na
obali Dunava, nedaleko od baranjskog sela Zmajevac, nikne
libertarijanski utopijski projekt – nova europska mikrodržava pod
imenom Slobodna Republika Liberland. Država još nije međunarodno
priznata, a njen utemeljitelj i predsjednik, Vit Jedlička, očekuje
da će državu prvi priznati njeni susjedi, Hrvatska i Srbija.
Prema tvrdnjama domišljatoga Čeha,
nova država po međunarodnim normama teritorijalno ne ugrožava ni
Hrvatsku ni Srbiju, jer se radi o "ničijoj zemlji", terra
nullius. Naime, kako se Hrvatska i Srbija još uvijek nisu usuglasile
oko principa teritorijalnog razgraničenja, teritorij Liberlanda je
nekako ispao iz kombinacije, pa niti hrvatska niti srpska strana na
njega ne polažu pravo. Preciznije, prema hrvatskom prijedlogu
razgraničenja ovaj teritorij pripada Srbiji, dok prema srpskom
pristupu teritorij pripada Hrvatskoj.
Vit Jedlička je češki političar,
konzervativni liberal iz stranke bivšega predsjednika Češke,
Vaclava Klausa, a na ovaj potez se, kako kaže, odlučio iz
prosvjeda, shvativši da se unutar postojećeg institucionalnog
okvira nacionalnih država ne može realizirati libertarijanski ideal
neometane individualne slobode i razvoja pojedinca. Ono što je
začeto iz prosvjeda i kao izraz nemoći pojedinca pred političkim
Molohom, sada se našem novom susjedu čini sasvim ostvarivim i
dostižnim ciljem, ozbiljnim političkim projektom u kome će, kako
kaže, "pošteni ljudi moći napredovati neopterećeni visokim
porezima".
Zanimljivo je da je ovim potezom,
koliko god on izgledao neostvarivom utopijom, Vit Jedlička pokušava
pretočiti u praksu zaključke nekih libertarijanskih teoretičara,
poput Roberta Nozicka i Hansa-Hermanna Hoppea. Naime, oni su,
analizirajući trend rasta sve glomaznijeg državnog aparata u
postojećim nacionalnim državama, došli do zaključka da je
iluzorno očekivati da bi se ovakav trend mogao ikad promijeniti,
recimo, zalaganjem liberala za manju vladu, te da je jedina
alternativa našem svijetu globalizirane socijaldemokracije, sve veća
proliferacija "slobodnih teritorija", na kojima bi građani
mogli poslovati u skladu s principima slobodnog tržišta.
Za razliku od aktualnih i popularnih
utopijskih projekata, koji nacionalne države žele utopiti u sve
veće globalne projekte, poput "europskih integracija" i
"novog svjetskog poretka", ovakav prijedlog ide ka
razgradnji i usitnjavanju nacionalne države na sve manje teritorije.
Veličina teritorija neke države je, čini se, u obrnutoj proporciji
s principom ekonomskih sloboda. Naime, veliki teritoriji imaju
iluziju ekonomske samodovoljnosti, pa je u njima i vrlo visoka razina
regulacije ekonomije, recimo, kroz carinske barijere, poticanja
domaće proizvodnje, i slično.
Male teritorijalne cjeline nemaju
privilegij odavati se toj iluziji samodovoljnosti, jer očito ne bi
bile održive, pa su, već samom svojom veličinom, prisiljene imati
ekonomski liberalne zakone i niske poreze kako bi privukle kapital i
opstale. Koliko je ova prividna mana mikrodržava u stvari prednost u
odnosu na teritorijalno glomazne nacionalne države, možda najbolje
svjedoči ekonomski prosperitet državica poput Singapura, Hong
Konga, Lihtenštajna, Monaka, i drugih, koje naš novi
libertarijanski susjed i navodi kao svoje direktne uzore.
Ako pogledamo u povijest, i tu možemo
naći potvrdu točnosti ove sprege između mikrodržava, razvoja
trgovine i prosperiteta. Pogledajmo, recimo, nevjerojatan uspon
gradova-država u antičkoj Grčkoj. Atena je od prirodnih resursa je
imala samo jedan osrednji rudnik srebra – i more. Ona je stoga bila
prisiljena izaći na more, otvoriti se prema svijetu, privući druge
svojim dobrim zakonima i niskim porezima. I to su njeni mudri
zakonodavci i učinili, što ju je učinilo i nespornim liderom
Staroga svijeta. Možemo za primjer uzeti i talijanske republike,
poput Firence, Venecije ili našeg Dubrovnika, koje su svoje
ekonomske imperije izgradile samo na slijeđenju principa slobodne
trgovine. Uostalom, kapitalizam i ekonomski uspon Europe i jest
direktno povezan s njenom političkom usitnjenošću, zbog koje je
Europa bila prinuđena na slobodu.
Kako god bilo, naš mali liberlandski
susjed može nam, ako ništa, biti podsjetnik na zaboravljene
principe na kojima je izgrađena naša civilizacija – individualna
sloboda, minimalna država i slobodna trgovina. A možda još nije
kasno da te principe pokušamo primjeniti i u samoj Hrvatskoj? Tada
Liberland ne bi bio samo tužno podsjećanje na zaboravljene korijene
i propuštene šanse, već i recept našeg budućeg prosperiteta.
Izvor: Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar