Što povezuje Donalda Trumpa i Božu Petrova? Prije svega, to što se i jedan i drugi na političkoj sceni pojavljuju uslijed razočaranosti birača tradicionalnim političkim elitama. Trump je završna točka negativne evolucije Republikanske stranke, koja je otpočela Reaganovom revolucijom i uništenjem naslijeđa američkog konzervativizma; Petrov je kumulativna točka krize hrvatskog parlamentarnog sustava, koji je značajno nagrižen ulaskom Hrvatske u EU i slabljenjem institucija nacionalne države, ali i krizom samih političkih elita. Drugo, obojica pripadaju desnom političkom spektru i, na neki način, otpadnici su od desnog političkog establišmenta. Treće, i jedan i drugi svojom pojavom na političkoj sceni izazivaju tektonske poremećaje. I tu sličnosti otprilike prestaju. One su, dakle, više negativne prirode, nego što bi naša dva junaka uistinu imala nešto sadržajno zajedničkoga.
Njihove razlike su značajne. Možemo reći da se razlikuju onoliko koliko se razlikuju američka i hrvatska politička kultura, američka i hrvatska demokracija. Dakle, prilično nesumjerljive stvari, dva svijeta. Trump je uspješan poduzetnik, koji se odlučio okušati u politici; Petrov je više intelektualni tip, politički novak s nekim iskustvom u lokalnoj politici. Trump je u kampanju krenuo hazarderski, pažljivo birajući svoju agendu, osluškujući političko tržište i promptno reagirajući na njegove zahtjeve; Petrov je izbjegavao svjetonazorne teme, praktički skrivajući svoju agendu, računajući prije svega na nepopularnost i greške svojih protivnika, očekujući da će mu se uspjeh nekako desiti (kao što mu se i desio, iznenadivši i njega samoga). Trump ide na konflikt, izazivački je nastrojen, provocira establišment, dok se Petrov čuva sukoba, želi djelovati pomirljivo, taktički skupljajući bodove na sukobima dviju glavnih stranaka, računajući na zgađenost građana njihovim međusobnim obračunima. Trump nameće teme, ima jasne stavove, odmah je objavio svoju programatsku knjigu ("Crippled America"), dok Petrov tek nakon izbora pokušava artikulirati program svoje Liste, koji bi želio post festum nametnuti potencijalnim članovima buduće koalicijske vlade – i to, ako je moguće, u dogovoru s njima.
Petrov se sigurno s takvom "agendom" ne bi uspio nametnuti u Americi, čak ni na lokalnoj razini, kao što mi još zadugo vjerojatno nećemo vidjeti svoga Trumpa. Američka demokracija traži lidere, ljude koji će vući, poduzetnički duh, ne trpi kompromise i oklijevanja. Hrvatska je demokracija "nagodbenjačka", sporazumna, ne trpi konflikte visokog rizika, ne voli lidere niti solere; više je plenumska i sterilna, nego propulzivna i s jasnom vizijom. Trump, kao što je zgodno primjetio jedan američki politički analitičar, drži u ruci vrećicu s jajima i izazivački pita republikanski establišment: "Zašto ja ova vaša jaja ne bih razbio?", dok Petrov svom silinom i, čini se, beskrajnom strpljivošću pokušava okupiti sva jaja hrvatskog establišmenta u istu košaru. Trump trola establišment i ne dozvoljava im da dođu do izražaja i nametnu svoje teme; Petrov uglavnom frustrira establišment svojim apolitičnim sveujediniteljskim idejama. Trump dijeli i satire svoje protivnike, Petrov ih pokušava okupiti i spasiti. Trump želi biti pobjednik; Petrov bi najradije da nema gubitnika.
Trump je, čak i ako ne uspije u svom političkom poduzeću, u samo par mjeseci već značajno potresao ne samo republikanski establišment, već i snažno uzdrmao cjelokupnu američku političku i društvenu scenu. Petrov će, sva je prilika, biti tek prolazna figura na hrvatskoj političkoj sceni, samo katalizator unutarnje konsolidacije HDZ-a i SDP-a. Trump nema prethodnika, nema povlašćenih figura na koje bi se mogao pozvati, on je odbacio naslijeđe čitavog establišmenta, i uspostavlja novu političku, pa i kulturnu paradigmu. On je, prekršivši sve tabue, objavio rat političkoj korektnosti dominantno lijeve američke kulturne paradigme, koju je, premda stranka desnice, usvojila i Republikanska stranka. On se prema vladajućoj paradigmi ponaša upravo onako kako su se ljevičari tijekom 20. stoljeća ponašali prema naslijeđu buržujske političke kulture – razbija njihove tablice vrijednosti.
Razlika između Trumpa i Petrova odraz je razlike između dva politička sistema, jednog demokratskog, koji svojom dinamikom ne dozvoljava establišmentu da okošta i reproducira se, i drugog, pomalo faraonskog, sazdanog samo kako bi se očuvale i u nedogled reproducirale stare političke strukture.
Večernji list
Njihove razlike su značajne. Možemo reći da se razlikuju onoliko koliko se razlikuju američka i hrvatska politička kultura, američka i hrvatska demokracija. Dakle, prilično nesumjerljive stvari, dva svijeta. Trump je uspješan poduzetnik, koji se odlučio okušati u politici; Petrov je više intelektualni tip, politički novak s nekim iskustvom u lokalnoj politici. Trump je u kampanju krenuo hazarderski, pažljivo birajući svoju agendu, osluškujući političko tržište i promptno reagirajući na njegove zahtjeve; Petrov je izbjegavao svjetonazorne teme, praktički skrivajući svoju agendu, računajući prije svega na nepopularnost i greške svojih protivnika, očekujući da će mu se uspjeh nekako desiti (kao što mu se i desio, iznenadivši i njega samoga). Trump ide na konflikt, izazivački je nastrojen, provocira establišment, dok se Petrov čuva sukoba, želi djelovati pomirljivo, taktički skupljajući bodove na sukobima dviju glavnih stranaka, računajući na zgađenost građana njihovim međusobnim obračunima. Trump nameće teme, ima jasne stavove, odmah je objavio svoju programatsku knjigu ("Crippled America"), dok Petrov tek nakon izbora pokušava artikulirati program svoje Liste, koji bi želio post festum nametnuti potencijalnim članovima buduće koalicijske vlade – i to, ako je moguće, u dogovoru s njima.
Petrov se sigurno s takvom "agendom" ne bi uspio nametnuti u Americi, čak ni na lokalnoj razini, kao što mi još zadugo vjerojatno nećemo vidjeti svoga Trumpa. Američka demokracija traži lidere, ljude koji će vući, poduzetnički duh, ne trpi kompromise i oklijevanja. Hrvatska je demokracija "nagodbenjačka", sporazumna, ne trpi konflikte visokog rizika, ne voli lidere niti solere; više je plenumska i sterilna, nego propulzivna i s jasnom vizijom. Trump, kao što je zgodno primjetio jedan američki politički analitičar, drži u ruci vrećicu s jajima i izazivački pita republikanski establišment: "Zašto ja ova vaša jaja ne bih razbio?", dok Petrov svom silinom i, čini se, beskrajnom strpljivošću pokušava okupiti sva jaja hrvatskog establišmenta u istu košaru. Trump trola establišment i ne dozvoljava im da dođu do izražaja i nametnu svoje teme; Petrov uglavnom frustrira establišment svojim apolitičnim sveujediniteljskim idejama. Trump dijeli i satire svoje protivnike, Petrov ih pokušava okupiti i spasiti. Trump želi biti pobjednik; Petrov bi najradije da nema gubitnika.
Trump je, čak i ako ne uspije u svom političkom poduzeću, u samo par mjeseci već značajno potresao ne samo republikanski establišment, već i snažno uzdrmao cjelokupnu američku političku i društvenu scenu. Petrov će, sva je prilika, biti tek prolazna figura na hrvatskoj političkoj sceni, samo katalizator unutarnje konsolidacije HDZ-a i SDP-a. Trump nema prethodnika, nema povlašćenih figura na koje bi se mogao pozvati, on je odbacio naslijeđe čitavog establišmenta, i uspostavlja novu političku, pa i kulturnu paradigmu. On je, prekršivši sve tabue, objavio rat političkoj korektnosti dominantno lijeve američke kulturne paradigme, koju je, premda stranka desnice, usvojila i Republikanska stranka. On se prema vladajućoj paradigmi ponaša upravo onako kako su se ljevičari tijekom 20. stoljeća ponašali prema naslijeđu buržujske političke kulture – razbija njihove tablice vrijednosti.
Razlika između Trumpa i Petrova odraz je razlike između dva politička sistema, jednog demokratskog, koji svojom dinamikom ne dozvoljava establišmentu da okošta i reproducira se, i drugog, pomalo faraonskog, sazdanog samo kako bi se očuvale i u nedogled reproducirale stare političke strukture.
Večernji list
Nema komentara:
Objavi komentar